Ekskluzivan odgovor agenta: Najzanimljivijeg Tuđmanovog agenta i pisca knjige o uništenju Hrvatske napali u mediju ‘7 dnevno’

0
5507

Zoran Kotnik je bio Tuđmanov najdraži špijun govore naši izvori, iz vrlo ugledne slovenske obitelj, čiji otac je imao život poput Jamesa Bonda, a ni sin Zoran ne zaostaje u svojim životnim pričama.

Za oca je njegov prijatelj rekao da uz briljantnu inteligenciju imao je i ono nešto što žene obara s nogu, čak i u društvu kraljice majke nije bio nezapažen.

Zoran je čovjek koji je napisao knjigu o kojoj se govorilo godinama, “Vrana- oko istine”.

Šokantna istina koja čitatelju razotkriva pravu istinu o stvaranju i sustavnom uništavanju Republike Hrvatske.

Prekidom zavjeta šutnje, bivši agent hrvatske tajne službe ovom knjigom izvršava obećanje Predsjedniku – Objavljuje istinu!-piše u prodaji  knjige.

Dugo se vremena tvrdilo u krugovima običnih ljudi kako je knjigu napisao Josip Manolić, što je zapravo odlična reklama za Kotnika , jer je očito predočio veliki broj  zanimljivih informacija na osebujan način.

Ovih dana Zoran Kotnik trpi napade na 7 dnevnom, na čak 5 stranica pametuje se o njemu i obitelji. Njegov pokojni  otac “dobio je ulicu” blizu HRT-a, ali nitko sa HRT-a nije došao na otvorenje ulice koja je dobila ime po njegovom ocu  (iako je mnogo puta i bio na HRT-u), niti jedan političar se nije usudio doći, iako je pozvano 300 uzvanika, dok su se  Slovenci masovno odazvali, kao i veleposlanica Slovenije. Očito mnogi nisu imali čistu savjest.

“Napadi na moju osobu putem medija, elektroniče pošte, a sve da se napravi negativna atmosfera u konačnici i tjelesnim napadima”

-U “7 Dnevno” sam napadnut na 5 stranica putem novinara Mate Bašića. Sve je povod moja knjiga “Vrana oko istine” koja je bila izašla prije 7 godina. Razvidno je da je digla veliku prašinu, a UDBA ne oprašta.
Kao osoba sam izuzetno povrijeđen, jer nitko u Hrvatskoj nije tako napadnut da  bi se objavljivali  životopisi, koji su sadržajem jako detaljni, o mome ocu, majci, tetku, spominje se i moja baka.
Bez obzira o kome se radi, nikome to ne bi bilo drago. Dobivam emailove od portala vranaveritas, koji me gadnim izmišljenim pričama napada skoro 2 godine.
Sada sam nedavno dobio email koji spominje sadržaj moga razgovora sa određenom osobom. Napravili su lažni intervju samnom, koji kao napada Bože Vukušića, a on je odgovorio da je ” Zoran Kotnik  prešao crvenu liniju”.
Posebna je grupa,  koja me napadala preko Facebooka, a sa kojeg sam se bio odjavio. Takvi napadi na mene, koji traju godinama, vode u cilju stvaranja negativne slike o meni, pa pošto će mi se nešto gadno dogoditi, da se javnost unaprijed pripremi da to prokomentira kao sukob obavještajnog podzemlja, kriminalaca i slično, kako će to na taj način bito objavljeno u tisku.

Tako to rade Službe. Policija je na moj upit odgovorila da su to događaji za privatnu tužbu, te da oni to ne mogu raditi po službenoj dužnosti. -svjedoči novonastalu situaciju Zoran Kotnik.

–Na mene je podignuta opća mobilizacija svih koji me žele uništiti. Na Facebooku sam imao svoj profil, ali je isti bio hakiran. Objaviljivali su svašta kao da sam ja to pisao. Napadale su me osobe koje ne poznam, a jedna je S. Vukelić iz Zagreba, koja me proganja i u crkvi. Kaže na Facebooku da ja dolazim u crkvu nju špijunirati, da se ne ispovijedam u ispovjedaonici, nego se došaptavam sa svećenikom i slično.

Sve navedeno je u cilju stvaranja negativne slike u javnosti, pa kada će se dogoditi tjelesni napad na mene, biti će to kratka vijest u novimama,kao to je obračun u paraobavještajnom podzemlju ili obarčun kriminalaca i slično.

Ja sam dijabetičar i svaka ozljeda ne mora zarasti, nego se dati na zlo sa tragičnim završetkom.

HRVI sam 50% trajno, bivši logoraš, bio zarobljen u Hrvatskoj Kostajnici, a završio u zatvoru u Glini. Primam uznemiravajuće emailove sa portala vranaveritas, koji me skoro dvije godine napada, objavljući izmišljene priče u kojima sam ja glavni akter, sa imenima političara, pjevača, novinara i onda aktualne Predsjednice.

Email koji me obasipa svakavim tekstovima je [email protected], a koji mi je poslao i poruku sa kojom sam osobom razgovarao putem mobitela i dio sadržaja razgovora.

Policija mi je emailom odgovorila, da ja mogu samo privatnom tužbom nešto postići. Ne znam ako i  imam novaca, koji bi se odvjetnik usudio mene zastupati.

Kako sam ostavljen bez ikakve zaštite, ne mogu ništa drugo nego čekati da me zatuku. Tako je to u ovoj državi, kada su mnogi protiv mene.

Knjiga “Vrana oko istine” ih izgleda jako pogađa, kada nakon 7 godina od kada je bila u knjižarama, da tako agresivno reagiraju.

Godine 2008 je bio izvršen napad na moju majku. Nepoznati ju je  lik čekao na stepeništu ispred ulaza u stan. Ugurao ju je u stan, tukao i rekao joj “mi znamo sve o vama”, pa je razvidno da je to bilo dogovoreno.

Nije ništa otuđio iz stana osim 100 kuna koje su bile na stolu u dnevnoj sobi. Ostavio je puno otisaka prstiju i cijelog dlana na vratima spavaće sobe, kao i dnk ispod noktiju moje mame. Policija nikada nije ništa napravila. Napravili su očevid i gotovo.

Ja sam tada radio u Službi, ali i na moj upit što je sa napadom, odgovor je bio da ne zanju. Službeno je to bilo razbojništvo. I tada me Služba nije zaštitila, nisu ništa poduzeli, a bilo mi je u povjerenju rečeno da je to upozorenje da odem u mirovinu, što sam učinio iste godine.

Zato i sada očekujem da će mi se slično dogoditi. Za vrijeme života pokojnog predsjednika Tuđmana, dva puta su me pokušali likvidirati. U poštanski ormarić na adresi gdje sam bio stanovao, dobivao sam poruke u obliku metka zamotanog u papirić. Ukupno ih je bilo 10.

Godine 2000. su me degradirali i poslali u I PP Centar u Zagrebu, kao policajca u odori sa najnižim zvanjem. Stavljali su me na najgora mjesta samog po noći. Kada su vidjeli da se i tu snalazim, premjestili su me u postaju Zaprešić, gdje sam moaro stajati na granici sa Republikom Slovenijom, u Šenkovcu na željezničkom mostu bez vode, hrane i zaklona, po svim vremenskim uvjetima,   12 sati. Pomagali su mi Slovenski policajci, da preživim, jer sam po nacionalnosti Slovenac, što je dodatni uteg na mojoj sudbini.

Kada sam na granici sa  Slovenijom uhvatio vodiča za ilegalce koji su išli u Sloveniju, a koji je imao kod sebe i drogu, to su si pisali detektivi iz policije Zaprešić, kao svoje herojsko djelo.

Pored kućnih vrata našao sam metak zamotan u papirić, kao poruku da im smetam u švercu sa robom., drogom i ljudima.

2005 sam na vlastitu intervenciju konačno sam vraćen u Službu, gdje sam kao i prije gažen, ponižavan i maltretiran, što je bilo cijelo vrijeme od 1992. godine.

Sa zadovoljstvom mogu reći da sam bio najbolji kontra obavještajac kojeg su imali. Nije im bilo stalo do rada Službe, nego do stjecanja koristi. -završio je svjedočenje o svojoj sudbini Zoran Kotnik.

HOP

RELATED ARTICLESMORE FROM AUTHOR