Pljačkaški Fond za razvoj je brzopotezno ugašen 1992., pa je osnovan Fond za privatizaciju-među sobom dijelili su ratni plijen, a onda su Fond ugasili, osnovana Agencija za upravljanje državnom imovinom, kojoj je uspjelo da sva imovina brzo propadne , CERP (Centar za restrukturiranje i prodaju) koji je imao ulogu to propalo državno prodati za 1 kunu, zatim AUDIO i DUUDI poznat po tome da je na stotine nekretnina izgubio u knjigovodstvenoj evidenciji!

0
3100
urednik-Nada Landeka novinar gospodarstva
urednik-Nada Landeka novinar gospodarstva

KOMUNIKACIJA S MINISTARSTVOM PRAVOSUĐA

Ustavno pravo svakog građanina je da piše institucijama i da na pitanje dobije i odgovor. U tu svrhu trebalo bi se moći poslati Predstavku poštom ili elektronskom komunikacijom.

Na stranici Ministarstva pravosuđa stoje kontakt adrese [email protected] (Kabinet ministra) i [email protected] Poslala sam više puta više predstavki i pitanja što u svoje ime što u ime Udruge, odgovora nema. Na osobni upit kod tajnice ministra pravosuđa, rečeno mi je da “nek budem strpljiva, kad dođe vrijeme javit će se” jer su predstavku navodno dali nekom savjetniku (a naslovljeno ne na ministra osobno). Nisu mogli naći kojem savjetniku su dali i kada, pa sam predložila da istu potraže u smeću.

E pa jučer sam status Drage Raspudića poslala u poruci facebookom na stranici Ministarstvo pravosuđa i ministru Ivanu Malenici, a i ostavila sam par javnih komentara.

Eh, odgovorili su promptno.

“Postovani ovim putem vas molimo da nas više ne kontaktirate putem facebook poruke, i da ne ostavljate ovdje komentare ako imate pitanja, uputite ih na [email protected] i dobit ćete odgovor” .

 

Nakon nekoliko objavljenih komentara dobivate obavijest da će vam ograničiti korištenje facebooka.

Toliko o demokraciji i ustavnom pravu.

 

Onaj tko vozi bijesne aute, ima skupe vile, odlazi na skupa putovanja  i časti pljačkašku svitu koja mu pomaže bogatiti se, ne može biti zadovoljan sa vaših 800, 1000, 1500, 3000, ili nešto malo više kuna. Njemu/njima treba sve što imate, i dok god imate to što njemu/njima treba, neće stati. A treba im stalno jer im se zalihe brzo troše. Treba taj razvrat netko plaćati i servisirati.
Šutjeli smo kao narod na pljačkaški Fond za razvoj koji je brzopotezno ugašen 1992 godine. Poslužio je toliko, koliko je trebalo da među sobom podijele prvi  prijeratni plijen. Zato im je rat odgovarao, jer onaj tko se bori za slobodu i za dom, ne može se istovremeno boriti protiv njih.
Zatim je osnovan Fond za privatizaciju, koji je poslužio u pretvorbi i privatizaciji, za kupnju, prodaju i podjelu dionica, društvene imovine i nešto novca. Kome su dijelili? Pa među sobom naravno, dijelili su ratni plijen, a onda su Fond ugasili.
Onda je osnovana Agencija za upravljanje državnom imovinom, kojoj je uspjelo da sva imovina kojom je upravljala brzo propadne i raspadne se u potresima zbog neodržavanja.
Uslijedili su CERP (Centar za restrukturiranje i prodaju) koji je imao ulogu to propalo državno  prodati za 1 kunu, pa AUDIO i DUUDI poznat po tome da je na stotine nekretnina izgubio u knjigovodstvenoj  evidenciji.
U međuvremenu su upravitelji i djelatnici, tih fondova i agencija uspjeli od kokošinjaca kojima su bili vlasnici, stvoriti velebne vile.
Onda im je ponestalo love za razvrat i uređivanje kokošinjaca pa su osnovali Fond za razvoj i zapošljavanje koji je podijelio milijune kn doslovno bespovratnih sredstava, jer silne milijune nitko od korisnika nije nikada vratio.
Ako pratite tabele donatora političkih stranaka i tabele korisnika bespovratnih sredstava vidjet ćete da cirkuliraju ista imena.
Ministarstvo financija preuzelo je prava i obveze Fonda ta razvoj i zapošljavanje,  i vrlo je ažurno:
2013 godine otpisalo je pravnim osobama 87.788.078,37 kamata, fizičkim osobama otpisano je  388.030,69 kn, jedan postupak su obustavili.
U 2014 godini to vrlo ažurno Ministarstvo,  fizičkim osobama je otpisalo 1.444.112,87 kn, pravnim osobama ukupno je otpisalo  5.711.534,04 kn. Naime, tijekom godina imovina je nestala, novac iz Fonda za razvoj i zapošljavanje popapala je maca. Nekoliko korisnika čije su odgovorne osobe prekjučer uhićene  (Ekonsat iz Čemernice, Gvozd i dr su isto bili korisnici). Znakovito je da su te odgovorne osobe ranije prošetale i kroz druge državne  institucije u kojima se dijelila lova.
Da ne zaboravim Hrvatsku poštansku banku i Hrvatski zavod za zapošljavanje preko čijih “programa” je nestala lova cirkulirala. Iako Fondovima doslovno nije vraćen ni jedan milijun, ni jedan čelnik još nije odgovarao, osim Ljerke Ercegović.
Onda je nestalu lovu koja se broji u milijardama trebalo oprati pa su dozvolili razno raznim stranim zadrugama, agencijama, kreditnim uredima da vam otmu imovinu za malo posuđenog novca, i time operu ukradeni novac.
Rascvjetalo se zelenaštvo, kamatarenje, stjecanje bez osnova, otimanje i pljačka od strane nelegalnih financijaša.
Za svaki slučaj, kako bi u vama  ubili svaki dah života i otpor, osmislili su i lovoždernu FINU koja točno zna kad vam sjeda plaća, mirovina, bilo kakav priljev i u istom trenutku sjeda vam i ovrha.  Uzimaju sve, za dug od 50 kn, troškovi su 700 kn.
Ni tu naravno nije kraj pa su osmislili tzv stečajnu i likvidacijsku masu kojim zakonskim terminom upravljaju prema svojim potrebama. Ako vaše potraživanje treba naplatiti stečajni upravitelj onda nije ovlašten, a ako vam treba oteti onda je ovlašten.
Novim Stečajnim zakonom dali su ovlaštenje stečajnom upravitelju da imovinu dužnika proda za jednu kunu.
I sada je osnovan novi Fond, ovaj za obnovu. Kažu da je do sada podijeljeno nešto više od 38 milijuna kn. Iz dopisa koje šalju ljudima, evidentno je da ih odbijaju lažima, te nedostaje ovaj papir, te nedostaje onaj papir, (imam dokaz da odbijaju zahtjeve sa lažnim argumentima).
I vi očekujete pravednu raspodjelu od vukova koji žderu i šišaju ovce?
Što ono kaže šef Vrhovnog suda , teče med i mlijeko?
Kada su 2011. u raciji zapečačeni Kreditni uredi u ZG i po cijeloj Hrvatskoj tada je zapljenjeno 91,000. 000 kn i stavio u Državni proračun.
To je novac 660 oštećenika po presudi K-Us 16/16(u prilogu). Isti ti uredi odlaze u stečaj brišu se i još uvijek traže naplatu ni štetnih ugovora, nadasve puno je i sudskih parnični postupaka za ništetnost pokrenuto, o samim stečajevi a saznajemo na kapaljku, a razvidno u presudi koju Vam šaljem da smo oštećeni.
Kako su te tvrtke u stečaju ili u fazi brisanja Simon Gradišnik jedini od tih ureda na stavlja sa radom utjerivanje brisani društava – prijavljenom Uskoku KR-DO-696 /221
U tom svjetlu postavljam pitanje da li postoji mogućnost da se novac odblokiran te da se svim oštećenici a isplati svota za koju su oštećeni po presudi.
Obračam Vam se kao Ministru Financija i potpredsjednik Vlade  …
RADI OVOG TEKSTA BILA SAM POZVANA NA POLICIJU, MORALA SAM OBRAZLOŽITI KAKVE SU TO OMAŠKE SUDACA, KADA SU VIDJELI SVE DOKUMENTE, MUK I TIŠINA……. DA NISAM IMALA DOKUMENTE, NE BI BIO MUK I TIŠINA. Nisu pozvali one koji krše zakon!

OMAŠKE SUDACA – ZLOČINI BEZ KAZNE

Svima je već poznato da nad sucima i sudskim odlukama nema nikakve kontrole. Ako se pritužite na određeni postupak nekog suca ili izrazite sumnju u njegovo nezakonito postupanje tada se njegov nadređeni, predsjednik ili predsjednica suda opravdavaju da eventualno nezakonito postupanje suca možete ispraviti u žalbenom postupku pred sudom drugog stupnja, odnosno, ukoliko vam sudac svojim postupanjem nanese štetu – imate pravo tužiti Republiku Hrvatsku koja je odgovorna za štetu koja  vam je nanešena nezakonitim postupanjem suca. Do ispravke takve pogreške obično  nikad ne  dođe, a u sporu protiv Republike Hrvatske rijetko uspijete. 

Ukoliko se pak obratite Ministarstvu pravosuđa i famoznoj i beskorisnoj Pravosudnoj inspekciji slijed njihovog postupanja opet će  vas vratiti na početak. Točnije, ta nazovi inspekcija zatražiti će očitovanje od predsjednika suda na kojem radi sudac na kojeg ste se potužili, a predsjednik suda zatražiti će očitovanje od tog istog suca.  Najčešće ćete dobiti odgovor da su sudstvo i sudac neovisni u svojem postupanju, a da  Ministarstvo pravosuđa nije nadležno za bilo kakvo utvrđenje nezakonitog postupanja a kamo li ispravke “omaški”.

USKOK ima zakonske  mogućnosti podići kaznene prijave protiv sudaca koji povrijede propise, ali neće.

Oni se najčešće vežu uz sudsku odluku, naročito ako je ona pravomoćna, bila ona zakonita ili nezakonita, sudac je uvijek u pravu. Pa čak i kad sudac rješenjem ovršuje nekretninu u postupku u  kojem niste dužni niti lipe, ili kad odredi ovrhu na pogrešnoj nekretnini, kad navodni kupac ne plati niti lipe kupovnine, ili još gore, kad sudac donese rješenje na temelju rješenja koje još nije ni donešeno, ili ga donese nedjeljom.

Ako se potužite DSV-u ili Vrhovnom sudu kao najvišem tijelu iznad sudaca shvatiti ćete da je i to „pucanj u prazno“. Točnije, vi kao građanin nemate nikakve ovlasti pritužiti se Državnom sudbenom vijeću, još manje Vrhovnom sudu, jer Vrhovni sud će vašu pritužbu opet vratiti predsjedniku suda na kojeg se tužite, odnosno sucu na kojeg ste iznijeli pritužbe, a Državno sudbeno vijeće poslati će vam odgovor da nisu nadležni za pitanja koja vas muče. Točnije, oni postupaju samo i isključivo po prijavi predsjednika suda. Koji gotovo nikad ne reagira.

Posljednji takvi razgovori vođeni su pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu gdje su se spajanjem sudova našli predmeti sa čak četiri suda pa su tako osim svojih „omaški“ naslijedili i „omaške“ sa susjednih sudova.

Dugoselski sud donio je rješenja u kojem nije označena adresa stranke niti bilo kakva druga identifikacija, pogrešno je identificirana nekretnina, pogrešno su označeni datumi na kojima se temelji rješenje, točnije rješenje je napisano na temelju nepostojećeg sudskog rješenja, na temelju pogrešnog ugovora, u korist osobe koja nije vjerovnik, i uz sve to, rješenja su bez pravnog lijeka i bez dostavne naredbe.  Županijsko državno odvjetništvo tako postupanje suca sa Općinskog suda u Dugom Selu koji je u međuvremenu otišao u odvjetnike – nazvalo je naravno „omaškom“, pravdajući da je ispravka rješenja načinjena na njegovoj poleđini. Međutim, niti je ispravka na poleđini načinjena, niti je takav ispravak propisan zakonom.

Ono što po zakonima RH nije moguće, sucima u Hrvatskoj jest.

Njima nije problem izmisliti neke „prolazne zakone“, autorske zakone kao da svaki sudac pred sudovima piše neke svoje radnje i polaže autorsko pravo na iste, jer kad sudac jednom odluči, više ga nitko u tome ne može i ne uspijeva osporiti. Pa makar vi bili 500% u pravu.

Na upit jedne strane udruge, glasnogovornica Općinskog građanskog suda u Zagrebu Laura Crnić Klapšić  potvrdila je da u predmetu Ovr 3175/12  stranke u postupku ne postoje. Ne postoje stranke ni u predmetu broj Ovr 937/15 koji se vodi kod istog suda, međutim, nepostojanje stranaka nije procesni nedostatak ovome sudu, oni uspješno vode postupak i bez stranaka. Pismena koja šalju nepostojećim strankama samo predstavljaju još jednu sudsku „omašku“ u nizu.  Ministar pravosuđa Ante Šprlje koji je upoznat sa ovim slučajevima, u svojem sad već poznatom stilu odmahnuo je rukom, i istakao, da Ministarstvo, pa ni ministar pravosuđa nisu nadležni  za takve slučajeve.  Sudac ima odriješene ruke pa čak i kad čini kazneno djelo.

I Općinski sud u Zaprešiću, sada Općinski građanski sud u Novom Zagrebu u svojoj  kolekciji odluka ima niz “omaški”. Npr. za njih je omaška što su slali poziv osobi koja je imala drugačije prezime od onog napisanog na pozivu, ali i drugu adresu. Kojim to tajnim putovima su na sudu uspjeli pronaći stranku, uručiti joj poziv, i uz to je još i  uknjižiti istu kao vlasnicu u zemljišne knjige, iako ni jedan od njenih podataka koje je zemljišno knjižni  sud imao nije odgovarao onima koji su evidentirani u MUP-u, ni do danas nije jasno. Sud je ovu situaciju opravdao „omaškom“, jer su uz sve navedeno,  zaboravili  na raspravu pozvati i onu stranku čiji su podaci sudu bili u potpunosti poznati pa je zbog te „omaške“ stranka zamalo izgubila cjelokupno nasljedstvo.

U arhivi „čudnih sudskih omaški“ najvjerojatnije je najčudnija ona kojom je određeno da vlasnik iz svojeg stana iseli, a da u stan useli osoba koja uopće nije vlasnik, niti je kad to bila.

Nije ta osoba/ ovrhovoditelj –  stan niti kupila, niti ga je  mogla naslijediti, niti je kada u njemu živjela, ali je sud „omaškom“  stan u tuđem vlasništvu (uknjiženo u zemljišne knjige kao vlasništvo druge osobe)  u ostavinskom postupku dodijelio drugoj osobi – vanknjižno.  Inače je tzv. vanknjižno vlasništvo odličan postupak za manipulacije, pa se tako pred Zemljišno knjižnim odjelom u Dugom Selu godinama nekretnina vodila upisana  u dva različita zemljišno knjižna uloška, u dvije različite katastarske općine, dok je vlasnik  uz sve to, istom raspolagao i „vanknjižno“, i to  za potrebe dodatnih odobrenja kredita – preko veze, naravno.

Dakle, ovršni postupak u kojem je određeno iseljenje osobi koja je knjižni vlasnik stana, i protiv koje se vlasnička tužba uopće ne vodi, niti se ikad vodila, pravomoćan je. Sudsko rješenje je  „omaškom“  donešeno – nedjeljom.

Uz sve to, gle čuda, Zakon o parničnom postupku posebno određuje rokove u  postupcima smetanja posjeda, pa je ZAKONOM propisano da se ovrha na temelju pravomoćne presude radi smetanja posjeda može i smije pokrenuti samo u rokovima propisanim zakonom – točnije, u roku od 30 dana. Ukoliko se ti rokovi ne ispoštuju, prijedlog za odgodu će biti odbačen.

Općinski građanski sud u Zagrebu Rješenje o ovrsi  donio je izvan tih zakonskih rokova. Do danas nije jasno kad je točno Rješenje drugog stupnja postalo pravomoćno, obzirom da je isto donešeno na Županijskom sudu nedjeljom, ali je sasvim jasno, nesporno i neupitno, da je Općinski građanski sud donio Rješenje o ovrsi dva tjedna prije nego li je ovršenik uopće  zaprimio Rješenje sa Županijskog suda u Zagrebu. Dakle, prije njegove pravomoćnosti, iako ZPP propisuje rok od 30 dana od dana pravomoćnosti.

Na prijedlog sudu  za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja poslovni broj Pp-716/95 od 03. lipnja 2008. godine – sutkinja Andrea Grahovac donosi  Rješenje o odbijanju tog prijedloga uz obrazloženje da je; „očitom omaškom sudske pisarnice u rubriku u koju se upisuje pravomoćnost odluke kao datum pravomoćnosti predmetnog spora upisan datum njegove ovršnosti zbog čega je vjerojatno i došlo do pogreške prilikom otiskivanja štembilja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na izvornik rješenja po zahtjevu stranke..“

Omaškom je sud u posljednjem ovršnom predmetu  koji je uzburkao hrvatsku javnost,  broj Ovr 524/12 – u kojem predmetu je izvršeno i prisilno iseljenje hrvatskog branitelja i njegove deveteročlane obitelji na adresi Sveti Duh 8, dosudio stan osobi koja nije uplatila ni jamčevinu ni kupovninu.

Iako zakon propisuje da se o prijedlozima ovršenika mora riješiti promptno, Rješenje Županijskog suda koje je došlo 27.09.2016. na Općinski sud u Zagrebu, ovršenica još uvijek nije zaprimila, iako je iseljenje izvršeno 19.10.2016. godine.

Uz sve to, zahtjev za izuzeće sutkinje (sudske savjetnice)  koja sve te „omaške“ nije primijetila, niti uzela u obzir prigovore koje je stavio ovršenik i treće osobe, sve propisano Ovršnim ali i drugim zakonima,  pa postoje ozbiljne sumnje da je istra pristrana u korist ovrhovoditelja, odbila je sama sudska savjetnica, s obrazloženjem, da je izuzeće suca, v.d. predsjednice suda i sudskog ovršitelja  zatraženo samo iz razloga da bi se zaustavila deložacija.  To ovršenica uopće ne spori!  Naravno da joj je u cilju bilo zaustaviti nezakonitu deložaciju, te da je za isto koristila sve pravne mogućnosti koje joj zakon pruža. Međutim, sporna je činjenica, što sud, iako je  odmah po saznanju o podnešenom zahtjevu za izuzeće  bio dužan zaustaviti započete radnje, a o zahtjevu za izuzeće sutkinje i v.d. predsjednice suda  trebao  je odlučiti – prema ZPP-u – viši sud, sud prvog stupnja prijedlog za izuzeće uopće nije proslijedio višem sudu, već je sam odlučio o tom pitanju, čineći pri tom, samo još jedan zločin nad građanima ove zemlje.

 

Ubojstvo stečajnog upravitelja,  policija ih počinje hapsiti, a ja sam ovo 2014 pisala o jednom…

EKSKLUZIVNO: Vladimir Trušćek – Kralj predstečajnih nagodbi sam je sebi oprostio milijune duga

 

„Ja, Vladimir Trušćek odobravam svojim tvrtkama Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Monolitinvest  Samobor d.o.o. i Raven d.o.o. ekskluzivni popust od 50%  na 80.310.688,00 kn dospjelih obveza!“ – reče svečano kralj predstečajnih nagodbi Vladimir Trušćek u ime svih  navedenih tvrtki kao vjerovnika u predstečajnom postupku, najprije nad tvrtkom Mopar d.o.o., a potom i nad ostalih tvrtkama u nizu,  i  potom zasjedne na prijestolje u prostorijama 7.  i 17. Nagodbenog vijeća  FINE.

Pred 7.  i 17. Nagodbenim vijećem FINE, Vladimir Trušćek predsjednik ili član Uprave svih navedenih poduzeća iznosio je  smireno i staloženo  svoju „povijesnu poslovnu kalvariju a potom i poslovne snove“ koji su više nego ostvarivi.

“Tvrtka Monolitinvest d.o.o. velika je tvrtka sa perspektivnom budućnosti”, izjavio je Trušćek.  “Zapošljava 257 radnika, ima velike planove, mogućnosti,  poslovne projekte koji su ostvarivi i realni. Istina, zapeli smo samo sa nelikvidnošću povezanih društava Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Monolitinvest Samobor d.o.o., Raven d.o.o.  Ako pogledate s mojeg stajališta cijelu situaciju, vidjet ćete da  s jedne strane imamo četiri mala trgovačka društva koja duguju samo 80.310.688,00 kn,  i jedno veliko koje ima veliku budućnost i perspektivu. Planiramo nakon odobrenja predstečajnih nagodbi i pripajanje trgovačkih društava  Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Raven d.o.o. i Monolitinvest Samobor d.o.o. u jedno veliko i prekrasno poduzeće – koje ima perspektivu rasta i budućnosti imenom Monolitinvest d.o.o. Jamstvo nam daje i offshore company Jenings Trade Corp LTD, sa sjedištem na adresi više nego perspektivnog naziva sjedišta te tvrtke,  Highway Of Enthusiasts, 31a-25, Moscow, Russia”, nastavio  je pokorno Trušćek,  kako je vidljivo iz Zapisnika sa održanih ročišta u FINI,  na kojim se odlučivalo o oprostu dugova u predstečajnim nagodbama u  čak četiri tvrtke,  u kojima je Vladimir Trušćek  odgovorna osoba.

MOPAR d.o.o.  kojeg je osnovalo trgovačko društvo Monolit d.o.o., zastupan po članu uprave Vladimir Trušćek, u sustavnoj je blokadi od 2009. godine. Radnicima nisu isplaćivane plaće. U poslovanju im se prema izvješću predanom FINI ukazao manjak financijskih sredstava u iznosu od  24.975.801 kn.  Stanje obveza na dan predaje Zahtjeva iznosilo je 43.508.783,00 kn, a stanje blokade 2.727.864,90 kn.  Uvjeti za predstečajnu nagodbu su prema navodima odgovorne osobe nastupili i prije stupanja na snagu Zakona o predstečajnoj nagodbi.  Odgovorne osobe u Mopar d.o.o. su Vladimir Trušćek i Marijana Trušćek Benković.  Uz Zahtjev za predstečajnu nagodbu predana su i financijska izvješća iz kojih proizlazi da je Mopar d.o.o. tijekom 2011 godine ostvarilo prihode  u iznosu od 33.262.852,00 kn, a 2012. godine iznos od 13.332.054,00 kn. Nejasno je kako se uz tolike godišnje prihode nije sanirala blokada žiro računa, a još je manje jasno kako su isplaćivani radnici, pa je tu poprilično posla za istražitelje Krim odjela za gospodarski kriminalitet MUP-a, kao i  istražitelje iz DORH-a i USKOK-a.

U predstečajnom postupku utvrđeno je da Ministarstvo financija potražuje iznos od 29.346.836,00 kn. Isto Ministarstvo financija je na nekretnini u  vlasništvu Mopar  d.o.o. čiji je osnivač trgovačko društvo  Monolit d.o.o. u siječnju 2013 godine uknjižilo u svoju korist založno pravo u iznosu od samo 2.100.000,00 kn iz čega se dade naslutiti da je tijekom 2012 godine dug bio u tom iznosu. Kako je dug narastao na svemirski iznos od 29.346.836,00 kn – ne zna se, ali se zna da je u predstečajnom postupku odobren otpis 50% glavnice u iznosuod 12.246.693,00 kn  i 4.853.400 kn kamate  novca poreznih obveznika, tj nas – građana Republike Hrvatske.  Ostatak glavnice biti će otplaćivan tijekom naredne četiri godine sve do 2018 godine.  Nejasno je i kako je HEP uspio potraživati iznos od vrtoglavih  1.240.286,00 kn glavnice i 310.479 kn kamate. Iz z.k. uloška vlasništvo Mopar d.o.o. vidljivo je da je HEP svoje potraživanje čak uspio upisati u zemljišne knjige i pokrenuti ovrhu, no nekim čudom Vladimir Trušćek je, zajedno sa ostalim Trušćekima uspješno tu ovrhu uspio riješiti, tj. brisati, iako je dug prema HEP-u, kako je to  očigledno iz tijeka predstečajne nagodbe, ostao.  Državna poduzeća u predstečajnom postupku nad Mopar d.o.o. potražuju iznos od 2.388.642,00 kn od čega je odobren otpis 30% glavnice u iznosu od 602.685,00 kn i 375.691,00  kn zatezne kamate (100 % iznos).

Zanimljivo je da je predstečajna nagodba u prvom pokušaju bila odbijena, a u ponovljenom postupku se pojavio i vjerovnik J.u.A. Frischeis d.o.o. (direktor Daniel Sim), tvrtka iz Velike Gorice sa cijelih 4.435.154,00 kn glavnice. U ovom slučaju glas J.u.A. Frischeisa prevagnuo je u broju pozitivnih glasova tj. glasova ZA, kojim je omogućeno odobrenje predstečajne nagodbe, dok je J.u.A. Frischeis pristalo namiriti svoju tražbinu iz nekretnine opterećene založnim pravima u iznosu od dvadesetak i više milijuna kn!!!!???

Ukupne obveze prema dobavljačima iznosile su 7.645.569,00 kn od toga kamata 867.286,00 kn. Otpisano je ukupno 5.302.429,00 kn glavnice i 867.286,00 kn dakle cijela kamata.  Naime, J.u.A. Frischeis i njihov direktor Daniel Sim složili su se da imaju upisano založno pravo  na nekretninama upisanim u z.k. ul. 7733, k.č. 2052/1  u iznosu od 4.435.154,00 kn, – te će Mopar d.o.o. tu nekretninu upravo tom vjerovniku i prodati. Nejasno je kako će prodati predmetnu nekretninu s obzirom na ovršno pravo zaloga u korist Ministarstva financija, a i drugih vjerovnika koji su  sa svojim potraživanjem upisani na toj nekretnini pa se cijela predstečajna nagodba provedena nad Mopar d.o.o. očigledno  temelji na fikciji i fantaziji. Tu fantaziju naročito potkrijepljuje izjava Vladimira Trušćeka koji je najavio ulaganje slijedeće offshore kompanije Woodco Soc Coop u iznosu od 1.500.000 eur, i to već tijekom 2014 godine u slučaju da im otpišu dugove – naravno. To nije prvi međusobni ustupak J.u.A. Frischiesa i Mopar d.o.o., Monolit d.o.o. i ostalih TD u vlasništvu Vladimira Trušćeka. No, prema niže objavljenom linku, Vladimiru Trušćeku i Danielu Simu nije prvi put da “fiktivno” prodaju nekretnine opterećene brojnim založnim pravima i tako svojim poduzećima  popravljaju bilancu poslovanja zavisno od toga trebaju li im prihodi ili rashodi.

http://www.hazud.hr/j-u-a-frischeis-monolit-a-d-o-o-danijel-sim-vladimir-truscek-hbor-i-ministarstvo-financija-zajednicki-gude-u-kriminalnoj-simfoniji/

Prisutni na ročištu, koji su dali svoj glas ZA odobrenje predstečajne nagodbe su; Croatia osiguranje sa tražbinom od 310.521,41 kn, Hrvatska banka za obnovu i razvitak sa tražbinom od 203.415,44 kn koju su predstavljali čak dvoje uposlenika i to Dajana Dragović i Luka Lucić,  dok su ostali vjerovnici bili Monolitinvest d.o.o. (osnivač Katica Trušćek, direktor Marijana Trušćek Benković)– sa potraživanjem od 725.000,00 kn, Monolitinvest Samobor d.o.o. (osnivač Monolit d.o.o., član Uprave Vladimir Trušćek) – sa potraživanjem od 25.343.464,16 kn, Raven d.o.o. (vlasništvo Trušćekovih) s potraživanjem od 2.819.063,87 kn,  te Trušćak Marijana osobno  s potraživanjem od 79.312.07 kn odnosno ukupna potraživanja Trušćekovih   kojima su preglasali ostale vjerovnike iznose visokih 28.966.840,10 kn.

Tako su Trušćeki Trušćekima uz pomoć  dodatnih glasova J.u.A. Frischeis d.o.o. iz Velike Gorice, inače stalnog poslovnog partnera, te  uz pomoć državnih  institucija HBOR-a i Croatia osiguranje – uspjeli dobiti većinski broj glasova ZA i oprostiti sami sebi dugove u iznosu od  23.901.584,00 kn na teret poreznih obveznika RH, a koje su nagomilali u tvrtki Mopar d.o.o. Glasovi ostalih vjerovnika koji su glasovali PROTIV nisu mogli utjecati na tijek postupka s obzirom na visine potraživanja trgovačkih društava u vlasništvu Trušćekovih i potraživanje J.u.A. Frischies.

MONOLIT d.o.o. tvrtka  je u vlasništvu Marijane Trušćek Benković, član uprave je također Vladimir Trušćek.  Tvrtka je predala Zahtjev za predstečajnu nagodbu zbog sustavne blokade žiro računa od 2009 godine. Stanje obveza na dan predaje zahtjeva iznosi 24.336.403,00 kn. U prostorijama 7. Nagodbenog vijeća FINE dana 19.07.2013. godine – ponovio se isti scenarij.  Vjerovnici tvrtke Monolit d.o.o. s glasom ZA; Ferretti keramika d.o.o.,  Križevci, vlasništvo Ane Trušček, direktor Marijana Trušćek,  sa potraživanjem od 20.417,50 kn glasalo je za otpis dugovanja. ZA je glasovalo i trgovačko društvo Monolitinvest d.o.o. (osnivača Katice Trušćek, direktor Marijana Trušćek Benković) sa potraživanjem od 15.203.674,55 kn, te trgovačko društvo Mopar d.o.o. – (osnivač Monolit d.o.o., predsjednik uprave Vladimir Trušćek) sa potraživanjem u iznosu od 1.367.412,15. Glasovi ostalih vjerovnika u postupku nisu mogli utjecati na ishod jer nisu imali tako visoka potraživanja.

I u ovoj predstečajnoj nagodbi trgovačkom društvu Monolit d.o.o. oprošteno je 50% dospjelih obveza prema vjerovnicima.

MONOLITINVEST SAMOBOR d.o.o. – u predstečajnu nagodbu ušlo  je sa dospjelim obvezama u iznosu od 5.586.164,00 kn. Uvjeti za predstečajnu nagodbu ostvareni su i prije stupanja na snagu Zakona o predstečajnoj nagodbi, točnije – tvrtka Monolitinvest Samobor d.o.o.  u sustavnoj je blokadi i od prije 2010 godine.  Ročište o odobrenju predstečajne nagodbe održano je 05. ožujka 2014. godine pred Nagodbenim vijećem ZG17 – na kojem su se vjerovnici izjasnili u 100% broju ZA predstečajnu nagodbu.

Prisutni vjerovnici; Monolit d.o.o. – vlasništvo Trušćekovih s potraživanjem u iznosu od 3.772.489,87 kn, Monolitinvest d.o.o. – vlasnštvo Trušćekovih s potraživanjem u iznosu od 1.273.303,66 kn.

RAVEN d.o.o. – predložilo je predstečajnu nagodbu zbog dospjelih obveza u iznosu od 6.879.938,00 kn. Ročište od 05.03.2014. godine odgođeno je do daljnjeg, novo će biti zakazano pisanim putem, a isto nije održano jer se nisu pojavili svi vjerovnici koji su bitni za  donošenje odluke. Točnije Trušćekovi su taj dan imali očigledno pametnijeg posla.

Iz Izvješća IHS Revizora, revizora Tomislava Zuzije,  koji je izradio Reviziju poslovanja nad trgovačkim društvom Monolitinvest d.o.oza 2012 godinu, u izvješćima koji su javno objavljeni na stranicama FINE – Javna objava, kao i predani na Trgovački sud, vidljivo je da Monolitinvest d.o.o. većinski vjerovnik  gore navedenih trgovačkih društava,  nema u svojim poslovnim knjigama proknjiženo potraživanje prema povezanim poduzećima tijekom 2012 godine,  pa je očigledno da se predstečajne nagodbe i tražbine Monolitinvesta d.o.o. koje je kao vjerovnik prijavio u predstečajnom postupku koji se vodio od veljače 2013 sve do kraja 2013 godine,  ne temelje na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama niti na realnim knjigovodstvenim događajima tj. potraživanjima jer bi iste u suprotnom MORALE BITI PROKNJIŽENE  I VIDLJIVE U POSLOVNIM KNJIGAMA, tj. u Računu dobiti i gubitka i Bilanci  tog poduzeća. Točnije,  predstečajne nagodbe koje su provedene nad trgovačkim društvima Mopar d.o.o., Monolit d.o.o., Monolitinvest Samobor d.o.o, Raven d.o.o. – provedene su na temelju fiktivnih izvješća i prijedloga, a glasovi  ZA predstečajnu nagodbu, stečeni su očigledno, sudeći prema računovodstvenoj dokumentaciji, na temelju fiktivnih potraživanja.

OBITELJ TRUŠĆEKi njeni članovi,  imaju  značajno iskustvo sa stečajevima, brisanjima tvrtki i sličnim operacijama tj. česti su sudionici istih. U takvim postupcima blagoslovljeni su otpisom dugova u milijunskim iznosima koji im daje dobar i čvrst zamah u leđa za nove početke.

Trgovačko društvo Arena Benz d.o.o.  prijavljeno na adresi stanovanja Vladimira Trušćeka brisano je iz sudskog registra, kao i društvo Arena d.o.o. –  također prijavljeno na adresi Markovićeva 11. Znakovito je da je nad  trgovačkim društvom Arena d.o.o. u tadašnjem vlasništvu Vladimira Trušćeka 2005 godine otvoren stečajni postupak zbog dugova u iznosu većem od 300.000.000,00 kn prema HBOR-u, Hrvatskoj poštanskoj banci i drugim vjerovnicima.  Stečaj je zaključen i obustavljen zbog nedostatnosti stečajne mase, a nekretninu na kojoj je HPB imala razlučno pravo, Hrvatska poštanska banka kupila je za samo 15.000.000,00 kn. Tada stupa na scenu trgovačko društvo Mopar d.o.o., novoosnovano trgovačko društvo  – vlasništvo Trušćekovih naravno, koje 2009 godine dobiva kredit od HBOR-a i Hrvatskog fonda za razvoj, čiji je član Uprave prethodno bio i član Nadzornog odbora Arena d.o.o. – Petar Tonković i to u iznosu od 19.000.000,00 kn, dovoljnom da se nekretnina ponovno  kupi od Hrvatske poštanske banke.

Cijela priča krenula je od početka. Trenutno Trušćekovi imaju registrirana tri bonitetna poduzeća; Monolitinvest d.o.o., koje posluje na nekretninama, nekadašnje vlasništvo Arena Križevci, nad kojom je visio visoki iznos duga Hrvatske poštanske banke i HBOR-a od preko 200.000.000,00 kn,  IZOPAN d.o.o. vlasništvo Alojzija Barbarića i Vladimira Trušćeka, član uprave i osoba ovlaštena za zastupanje Ljubica Kovačić-Trušćek koji posluju na nekretnini  koja je bila vlasništvo Raven d.o.o. koje je pak preko 2.000.000,00 kn dugovalo Hrvatskoj poštanskoj banci i Zavodu za zapošljavanje, te trgovačko društvo  T-GRAF d.o.o. Orehovec 9 – vlasništvo  Ankice Trušćek, član društva – Marina Trušćek.

Zlu ne trebalo!  Trušćeki su iz povijesti svojeg poslovanja naučili  da dobro poslovanje pretpostavlja i uvijek spremne nove tvrtke s bonitetom, koji im omogućuju i   temelje za nove poslovne poduhvate.  Bonitetna poduzeća će im sigurno omogućiti  u nekoj novoj predstečajnoj nagodbi – otpis starih dugovanja.

Poslovna suradnja sa partnerima kakvi su J.u.A. Frischeis i Daniel Sim u realizaciji njihovih sadašnjih i budućih poslovnih planova tu im  znatno pomaže, jer malo tko bi spremno poput Daniela Sima  otpisao tražbinu koja pripada poduzeću,  od čak 4.435.154,00 kn uz kamatu od 867.286,00 kn osim ako u cijelom aranžmanu nema i  ozbiljan vlastiti interes.

 

Čudimo se stanju u državi?

HOP