Perverzije, orgije i LGBT prostitucije srbijanskih novinarskih manipulanata

0
1183

Perverzije, orgije i LGBT prostitucije srbijanskih dnovinarskih manipulanata

Na koncu, Srbija nema otvorenih javnih prijepora, još manje otvorenih sukoba sa Slovenijom, Iza zastora se može nazrijeti nešto posve drugo. Vidjeli smo iz do sada svega iscrpno priloženog da mnogi ljudi slovenskog podrijetla na tlu Beograda i Srbije politički drukaju za Srbiju, kao Branislav Klanšek iz talijanskog kulturnog centra “Dante Alighieri”, zatim Marko Čadež iz velepolsanstva Njemačke u Beogradu ili Miroslav Cimpl iz veleposlanstva SAD- a u Beogradu. Međutim, u izravnom odnosu Srbije i Slovenije radi tih slovenskih upinjanja za srpsku državnu i nacionalnu stvar, nema nikakve srbijanske zahvale Sloveniji i Slovencima. Dapače, dovoljno je reći kako je na svim koktelima, banketima, proslavama u organizaciji društva srpsko – slovenskog kluba prijateljstva glavni sudionik i među glavnim organizatorima skupa brojnih uglednika iz javnog i poltičkog života Slovenije prisutna i familija okorjelog kriminalca i teškog neprijatelja svega slovenskog, općenito i patološkog mrzitelja svega zapadnokršćanskog u liku umirovljenoga novinara Miodraga Simeunovića (76), pa da slika o potpunom diletantizmu svih sigurnosnih službi Slovenije bude doista tragikomična. Simeunovićeva žena je Milojka, po zanimanju domaćica i da ne bude zabune radi originalnog srbijanskog imena, riječ je o čistokrvnoj Slovenki rodom iz primorskog dijela Slovenije, koju je svojedobno krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća tada mladi Miodrag Simeunović, Srbijanac iz mjesta Koceljeva u Mačvi upoznao tijekom vojničkih JNA dana u Mariboru. Poslije su se i vjenčali i doselili u Beograd dalekih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Miodrag Simeunović je ogorčeni i nepopravljivi protivnik i neprijatelj Slovenaca i Hrvata. Nekad davno, prije nešto manje od dva desetljeća godinu i pol dana sam bio vanjski suradnik rubrike međunarodnog nogometa u listu “Sportski žurnal”, koji je uređivao spomenuti Simeunović. Njegovi izlljevi patološke mržnje prema svemu što dolazi iz Hrvatske i Slovenije su bili zbilja nevjerojatni. Hrvate nije mogao smisliti, niti organski podnijeti, a Slovence je stalno izrugivao i ismijavao, iako iz braka sa ženom Slovenkom ima sina jedinca Nemanju, sad direktora regionalne sportske televizije Sportklub. Oni su u okviru United media grupe, a sjedište im je u Ljubljani s podružnicama diljem bivše Jugoslavije. Simeunovićeva žena Milojka je jedna od glavnih članica kulturnog društva prijateljstva Srbije i Slovenije sa sjedištem u Beogradu. Ali, tu je kraj balade o jednoj bezazlenoj priči.

Miodrag Simeunović je bio i ostao samo na papiru novinar. Kao špijun srbijanske državne sigurnosti završio je zloglasni kurs ŠUP-a (Škole unutarnjih poslova), te je godinama i desetljećima cinkao kolege novinare srbijanskog tajnoj policiji, još od doba titoizma, preko epohe Miloševića, ali i nakon toga razdoblja sve do odlaska u mirovinu. Uzgred, Simuenović je tijekom ratnih devedesetih  bio liferant i krijumčar oružja za ratne postrojbe srpskih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini, a trgovao je oružjem i za Srbe na Kosovu. Po riječima njegovoga redakcijskoga kolege Dejana Stevovića, prijeratnog dopisnika iz Beograda zagrebačkih “Sportskih novosti” protiv Simeunovića je samo tijekom njegove novinarske karijere podnijeto više od dvadeset kaznenih prijava po raznim osnovama, ponajviše zbog pronevjere novca i utaje poreza, ali nikad nije procesuiran, jer je bio poslušnik i politički doušnik svih srpskih režima otkako zna za sebe. Kao notorni alkoholičar Simeunović je i pijan, ali i što se veli, jednako i kao mrtav trijezan čovjek, godinama znao na stupcima sportskog tiska nekažnjeno izazivati međunarodne skandale. Šveđane je kao narod na naslovnicama sportskog lista nazivao narodom skandinavskih pedera, a Nizozemce narodom drogera iz Beneluxa. Kad su Italija i Francuska igrali finale Svjetskog prvenstva 2006. u Berlinu, nakon odigranog finala pozivao je Francuze da se vojnički udruže sa Srbima kao starim saveznicima iz dva svjetska rata, te da se skupa osvete Talijanima oružanim i vojničkim napadom srpskih i francuskih vojnih snaga na Italiju!? Luđak i manijak je govorio da se samo tako krvlju može oprati sramota koju je Marco Materazzi napravio Zinedinu Zidanu. Kad bi igrali nogomet Engleska i Njemačka nudio je preko stupaca jednog “sportskog” lista političku i vojnu pomoć Srbije ako kane vojno napasti Njemačku i po željama poremećenog bolesnika, suludoga i sumanutoga luđaka mračnoga uma  Miodraga Simeunovića, tako je kazniti vojnim zauzećem Berlina zato što su Nijemci pobijedili Engleze 4:2 na Svjetskom prvenstvu u nogometu. Nitko iole priseban ne moće povjerovati da takva spodoba i ljudska zabluda može postojati i opstati u ljudskom rodu. U prostorijama redakcije “Žurnala” jednom je Simeunovićev čovjek od povjerenja Vladislav Bratić nokautirao i zamalo istjerao boksačkim kroše udarcem očni živac kolegi na poslu Ferdinandu Margarinu, za gotovo dvije glave nižem čovjeku od sebe. Margarino je Talijan koji je popio nokaut na radnom mjestu samo zato što se osmjelio gledati TV prijenos dočeka poglavara Rimokatoličke crkve pape Poljaka Karola Vojtile. Batine je po naredbi Simeunovića dobio Talijan Margarino, iako je u pitanju čovjek koji je davno prije toga potegao osobne veze pronaći kardiologa koji bi izliječio i život spasao Simeunovićevoj majci. U znak zahvale za taj ljudski potez, Simeunović je naručio prebijanje Margarina. Desna ruka Miodraga Simeunovića na radnom mjestu bio je njegov zemljak iz mjesta Vladimirci kraj Šapca Zoran Stojadinović, užasni kriminalac i neskirveni pristaša Zemunskog klana. Kao i Simeunović, tako je i Stojadinović i bio i ostao policijski cinkator kolega s posla, ali i kolega iz drugih redakcija, kao i mafijaški satelit blizak kriminalcima iz podzemlja. Skupa sa Simeunovićem i uz pjenušavac Stojadinović je nazdravljao uz osmijeh čin ubojstva ondašnjeg premijera Srbije Zorana Đinđića i to tijekom izvanrednog stanja u Srbiji i opsežne redarstvene akcije “Sablja.” Nikad nije završio u zatvoru radi toga, kao ni u trenucima kad je pred masom kolega i kolegica galamio u redakciji skandrirajući oduševljeno imena Đinđićevih ubojica Zvezdana Jovanovića i Milorada Ulemeka – Legije. Sve vrijeme održavao je telefonski kontakt s okružjem uhićene Svetlane Ražnatović, Arkanove udove, kojoj se impotentni nesretnik Stojadinović bezupješno udvarao. Svetlanu Ražnatović iz zatvora je unatoč očitoj krivnji i pomaganju ubojica skrivanjem arsenala oružja Zemniskog klana, pronađenoga u njenoj vili, robije oslobodio njen zemljak iz južnosrbijanske selendre Žitorađe Ivica Dačić, tim potezom spasavanja suradnice Zemunskog klana Svetlane Ražnatović, očito i sam osvjedočeni suradnik Zemunskog klana.

Da iver ne pada daleko od klade slikovito opisuje i primjer Simeunovićeva sina Nemanje. Poput njegova  oca bez pameti, karaketera i morala, Nemanja Simeunović je došao na mjesto glasnogovornika političke stranke Socijaldemokracija tobože oporbeno nastrojenog generala Vuka Obradovića, sudionika koalicije DO, koja je 2000. oborila na izborima režim ratnog zločinca Slobodana Miloševića, netom nakon jedne velike političke afere. Pokojni Obradović je pokušao silovati tajnicu stranke Vesnu Nestorović, nakon čega je dotadašnji glasnogovornik stranke Slobodan Orlić iz moralnih i ljudskih razloga solidarnosti sa tom ženom, a  mogućom žrtvom seksualnoga nasilja od strane Vuka Obradovića, podnio neopozivu ostavku. Na njegovo upražnjeno mjesto stranačkog dužnosnika došao je Nemanja Simeunović. Nepismen, neobrazovan, neuk, nenačitan, neodgojen, savršeno je odgovarao profilu koji je tražio general Vuk Obradović. S istim takvim referencama totalne neznalice bez ijednog dana radnog novinarskog iskustva Nemanja Simeunović je političkim pacovskim kanalima postao direktor velikog regionalnog sportskog projekta Sportklub televizije i to pored bezbroj prokušanih i dokazanih višedesetljetnih sportskih novinara. No, to je samo njihov lokalni problem. Koliko je Miodrag Simeunović u Beogradu poznat kao teški i neliječeni alkoholičar, toliko je njegov sin Nemanja još više poznat kao ovejani, ali nevješto prikriveni homoseksualac. Sadašnji direktor regionalne sportske televizije Sportkluba, kao članice grupe United Media, svojedobno se oženio jednom njemu primjerenom Srpkinjom i u društvu uzvanika iz redova JUL-a Mirjane Marković, žene rarnog zločinca Slobodana Miloševića. Njegovoj svadbi su nazočili od JUL-ovskih ministarskih kirminalaca iz vlasti devedesetih, poslije maskiranih i u ruho novih stranaka iz dvijetisućitih, još i ministri i političari kao što su kadrovi JUL- a i SPS – a Zoran Bingulac i Danko Đunić, ljudi aktivni u strukovnim športskim savezima i športskim udrugama u Srbiji. Ali, Nemanjina žena je brže bolja zatražila i dobila razvod od muža kad je doznala da je on potajno vara s muškarcem. Nemanja Simeunović je kriomice vodio ljubav s novinarom Sportskog žurnala Markom Nikolovskim. Kad ih je beogradska policija uhvatila na djelu, ustvrdili su da su imali pederske orgije najprije u Klubu X u središtu Beograda kao ozloglašenom noćnom gay okupljalištu okorjelih pedera, te u iznajmljenim stanovima u ulici Agostina Neta u Novom Beogradu i na obodu gradske jezgre u gradskom naselju Miljakovac, gdje su se po riječima susjeda stanara iz zgrade ljubavnici Nemanja Simeunović i Marko Nikolovski seksali u jednom iznajmljenom duplex stanu. O ovom skandalu godinama zna cijeli Beograd, a među prvim je sve o to gay aferi Nemanje Simeunovića i Marka Nikolovskog, isto novinara, a poslije i glasnogovornika NK Crvena zvezda, doznao novinar Ratko Dmitrović iz redakcije dopisništva “Frankfurtskih Vijesti” u Beogradu, gdje je nakon odlaska iz “Žurnala” bio zaposlen kao novinar Simeunovićev ljubavnik Marko Nikolovski. O tome su doznali i ljudi iz MUP-a Srbije, odjela za krvne i seksualne delikte poput policajca Adama Jovanovića, kao i radnika na osiguranju stadiona Crvene zvezde Milana Šarovića.

Sve radnje suprotne normalnom ljudskom ponašanju su svojstvene i najbližoj rodbini narečene alkololičarsko pederske i narkomanske familije Simeunovića, budući je Nemanja Simeunović i korisnik nakrotika. Njihov najbliži rod je obitelj bivšeg nogometnog trenera Vojislava Simeunovića, rođenoga brata Miodraga Simeunovića. Nekad davno Vojislav Simeunović je u doba nekadašnje Jugoslavije krajem sedamdesetih i tijekom osamdesetih trenirao NK Maribor, u vrijeme  kad je najpoznatiji štajerski klub igrao s dosta uspjeha u Drugoj ligi Zapad. U prvenstvu 1978/79. Maribor je trebao biti pobjednik natjecanja i novi prvoligaš, ali naknadno je pokojni mariborski novinar Borivoje Ferš otkrio da je Vojsilav Simeunović potajno odavao taktiku i strategiju igre kupoprodaje bodova u samoj završnici prvenstva najljućem suparniku Maribora zeničkom Čeliku! Bio je na platnom spisku Mariborčana, a očito za debelu lovu, podmićen od strane uprave NK Čelik Zenica, a ne na lijepe oči, prodavao bodove vlastite momčadi suparnicima, jer su ga novčano podmazali Zeničani! Godinu dana kasnije izbila je poznata afera “Žoga” vezana za namještanje utakmica NK Maribor u tom novom prvenstvu 1979/80. Tad nisu bili u utrci za prvo mjesto, koje im je prethodne 1978/79. kao drugoplasiranom za samo bod izmaklo. Te su godine nogometaši iz grada podno Pohorja bili u sredini lljestvice, a dobili su svih 15 utakmica doma i izgubili svih 15 utakmica na strani. Poslije je sudski dokazano da je najveći broj tih tekmi bio namješten. Sudionik skandala Srbin iz mačvanske zabiti Koceljeva Vojislav Simeunović je pred policijskom potjerom utekao iz Maribora, nikad sudski nije odgovarao za lažiranje utakmica, a NK Maribor se do raspada Jugoslavije nikad  više rezultatski nije oporavio nakon izbacivanja iz Druge lige Zapad 1980. godine. Čovjek UDBE Vojislav Simeunović ih je upropastio, a usprkos toj činjenici Mariborčani, ali i svi u Sloveniji su objeručke prihvatili Simeunovićeva sina Marka, rođenog u Mariboru i s putovnicom i domovnicom Slovenije kao prvoga vratara nogometne vrste Slovenije!? Da Slovenci imaju barem malo samopoštivanja i dostojanstva protjerali bi Simeunoviće za sva vremena iz Slovenije, umjesto da vlastite krvnike slave i hvale, a stalno su im zlo donosili. Na kraju opsežne raščlane o svim ovim nevjerojatnim i nezamislivim srpskim aferama i skandalima, ostaje upitno hoće li se barem netko u diplomatskom koru u Beogradu sjetiti da ovoj srbijanskoj pljačkaškoj i razbojničkoj bandi stane na kraj i svede ih na njihovu pravu i prirodnu razinu malih i sirotih liliputanaca, patuljaka koji ni o čemu pojma nemaju. Miševi kolo vode, samo dok se mačak ne pojavi

Dragan Ilić iz Beograda

HOP