Crvena Hrvatska, koja je uključivala Rašku, Crnu Goru, dio istočne Hercegovine sa Dubrovnikom i dio albanskog primorja sve do Drača, je govorila jekavski

0
2133

Mučno je pisati o hrvatskom jeziku i povijesti jer to ne zanima nikoga u Hrvatskoj. Nije li žalosno da jedan bugarski pravoslavac, episkop HPC, poznaje hrvatsku povijest bolje od ijednog hrvatskog jezičara ili povjesničara.

Spomenuo sam i jezičare jer hrvatski jezičari bi trebali poznavati povijest hrvatskog jezika. Međutim, oni nisu u stanju dokazati da ni srbijanski ni srbinski niti srbski jezik nisu postojali prije 19. stoljeća jer nema ni jedne napisane knjige na tom jeziku prije 19. stoljeća, niti se igdje spominje etnik Srb, Srbin ili Srbijanac. Jedno ga spominje bizantinac Porfirogent, ali misli na Hrvate pravoslavce u Krajini. Čak nisu u stanju objasniti razlike između naziva Srb, Srbin i Srbijanac. Kako onda mogu i pomisliti da oni znaju da se izvorni hrvatski jezik danas naziva sanskrt ili sanskrit? Tada nije postojao ni slovenski jezik. Tek 1799. godine se po prvi put pojavljuje etnik Srb u Hrvatskoj i Bosni, koji se u današnjoj Srbiji pojavljuje kao Srbin ili Srbijanac nakon poraza Osmanlija u Beogradskom pašaluku. Hrvatski jezičari, iliti vukovci, čak ne znaju kako su nastali ovi etnici.

Naime, hrvatski povjesničari nikada ne spominju Belu Krajinu po kojoj je ime dobio BELGRAD, što znači Beli Hrvat ili Avelski Hrvat. Gotovo svi srbijanski toponimi između Morave i Drine se povezani sa etnikom Harvač. Ni jedno srbijansko prezime u Bosni i Hrvatskoj nećemo naći u Srbiji ako tamo nisu doselili sa ovih prostora. Bela Krajina se prostirala preko cijele Panonije, dijela Alpi i Karpata. Rim je odgovoran zašto se Ugari ili Ugri okupirali sjevernu, a kasnije i južnu Panoniju. Ugari ili Ugri su živjeli u Transilvaniji i bili su pravoslavci koji su dolaskom pod Rimsku jurisdikciju okupirali cijelu panonsku Belu Krajinu, osim alpskog dijela u današnjoj Sloveniji. Oni su po porijeklu Bugari koji su ungarizirali hrvatsko pleme MADI koje spominje Herodot u njegovoj Historiji. Herodot ih je zvao Perzijanci jer su imali isti nošnju kao Perzijanci.

Najraširenije prezime u Mađarskoj je Horvat, a odmah iza njega dolazi Kovač. Kovači su Čavači. Čavač je riječ koja je zamijenila stariji naziv Harvač u janskoj religiji. Odrazilo se još kao ČAČI. I Horvati i Čavači su bili štovatelji Sunca i planeta Zemlje. Horvati su ungarizirani i postali kršćani dok su Čavači nazvani Židi jer nisu htjeli prihvatiti kršćanstvo. Tako su Čavači postali Židi mada izvorno oni nemaju nikakve sveze sa povijesnim Hebrejima. Oni su prihvatili stari Zavjet samo da ne bi postali kršćani. Njihova prezimena  su većinom hrvatska.

Već sam umoran od dokazivanja kako je nastao etnik Srb i Srbin dok hrvatski povjesničari stalno spominju Cervenu Hrvatsku. Naziv Cerveni je bio naziv za Hrvate jane u Toscani kad su ih pokorili Latini. Oni su povijesno poznati kao Etrurci. Od naziva Cerveni ispuštanjem prefiksa CER, nastaje kršćanski etnik Veni ili Veneti, odnosno, Veneci. Kao kršćani, oni su također bili poznati kao Helveti, ali u doba Herodota kao Kelti. Grci su sebe zvali  Heleni i oni su zamjenjivali glas R glasom L. Dakle, nametanjem kršćanstva etnik Cerveni na hrvatskom etničkom prostoru postaje Cervi, bez sufiksa EN. Od toga naziva nastaje latinski etnik Servi, kojeg bizantinci nazivaju Serbi jer Bizant nije imao slovo za glas V pa ga je zamijenio slovom B.

Zamjena glasa R glasom L nam otkriva da su u staroj Grčkoj prije helenizacije živjeli Harvači  jer slovo R nalazimo u mnogim starogrčkim prezimenima filozofa i pjesnika, etnonimima i toponimima.

Međutim, hrvatski jezičari i povjesničari vjeruju da je Raška bila Srbija premda nema nikakve etimologijske sličnosti ili povezanosti između ova dva naziva. Raška je još bila poznata suglasnički kao Arasa, a pod Rimom je postala RAS jer su Latini u riječima ispuštali početne vokale. Dakle, Rasi ili Raši su bili Hrvati, a na to ukazuje i naziv Uroš koje su nosili svi Nemanje jer ispuštanjem početnog vokala  dobivano naziv ROŠ . Kakva je razlika između naziva ROČ i ROŠ ili RAČ, RAŠ, RET, RUT ili ROT? Nikakva jer etnik Harvač je napisan na okupatorskom latinskom suglasničkom pismu. Od naziva Arasa nastaje hrvatski toponim RAŠA.

Pravoslavac Vuk Karadžić i protestant Jernej Kopitar su planirali kako Hrvatsku podijeliti između protestanske Slovenije i pravoslavne Srbije, a to čine preko jezika. Karadžićevo izvorno prezime je bili Karačić. Kopitar izmišlja slovenski jezik na temeljima čakavske ikavice i kajkavske ekavice, a Karadžić otima hrvatsku jekavicu i stvara ijekavicu na temelju srbijanskog ekavskog naglaska. Na to nasjedaju hrvatski ilirci i tako nastaju slovenski i srbski jezik, a hrvatski praktički više ne postoji. To je shvatio Ljudevit Gaj, ali je bilo kasno da se ispravi greška koju su počinili ilirci. Prezime Gaj je nastalo od naziva ČAVA, dakle, ČAYA. Što nam znači riječ OBI-ČAJ? Ukazuje li to dvije liturgije?

Prije kršćanstva Romani su Hrvate zvali Cerveni  jer njihovo pismo nije imalo slova za glasove H i Č. Od tog naziva je nastao naziv Kraina pod Bizantom  i hrvatske riječi car, crv, krv, krava, grb, grob, grom i tako redom pod vlašću Rima. Sve ovo se može dokazati na temelju glasovnih promjena jer ni grčko ni romansko niti latinsko pismo na vrhuncu svoje imperijalne moći nisu imali slova za glasove H, V i Č. Latini su neko vrijeme glas V pisali slovom U, odnosno, O. Latini i Grci su ih ispuštali ili su ih zamjenjivali drugim suglasnicima. Katolici imaju Krista, a pravoslavni Srbijanci imaju Hrista, što otkriva njihovo hrvatsko porijeklo jer grčki jezik nije imao slovo za glas H. Slično su Hrvati na sjeveru bili poznati na romanskom pismu kao Arusi da bi ih Latini nazvali Rusi.

Hrvatska, koja je bila još poznata kao Kraina, sve dok se knez Branimir nije naklonio Rimu 879. godine je bila pravoslavna ili ortodoksna. To bi morala znati hrvatska jezična i povijesna inteligencija ili intelektualna elita, koja ima diplome, ali izgleda ne zna i ne razumije gotovo ništa jer se izgubila u jugoslavenskoj i komunističkoj svijesti. Zbog te svijesti danas ne reagiraju ni hrvatski političari na srbijanske laži i podvale. Koliko hrvatskih riječi je iskrivljeno pod utjecajem bizantskog i latinskog pisma jer ta pisma nisu imala slova za glasove H, V i Č?

Dakle, Kraina je bila vazal Bizanta sve do 879. godine i imala je grčku liturgiju, a dolaskom pod jurisdikciju Rima je uvedena i latinska liturgija uz grčku. Hrvati koji su zadržali grčku liturgiju bili poznati kao unijati ili grkokatolici jer su priznavali Papu. Tek nastankom kraljevine SHS, odnosno, Jugoslavije, dakle, 1922. godine nastaje SPC koja se širi po cijelom teritoriju kraljevine Jugoslavije.

SPC sa prostora Beogradskog pašaluka širi se diljem kraljevine Jugoslavije i hrvatski unijati postaju Srbi, ali ne Srbini ili Srbijanci. Dakle, SPC odnarođuje Hrvate uz blagoslov Slovenca jer Srbijanci i Slovenci žele hrvatsku jadransku obalu. To nam otkriva sluganstvo hrvatskih političara. Tad SPC ukida HPC, MPC i CPC i mnogi pravoslavci postaju Srbi. Tako Slovenci postaju narod na temelju protestantizma, a Srbi postaju narod na temelju pravoslavlja, te izmišljanjem slovenskog i srbskog jezika. Kada je nastao Crkveno staroslavenski jezik postoje samo hrvatska i bugarska redakcija. Nigdje se ne spominje ni slovenska ni srbska redakcija.

Na koncu moram zaključiti da hrvatski jezik neće spasiti od nestanka nikakvi zakoni jer hrvatski jezičari se ne žele odreći vukovice, dakle, ijekavice koja je nastala na temeljima srbijanskog ekavskog naglaska. Mlađa Crvena Hrvatska, koja je uključivala Rašku, Crnu Goru, dio istočne Hercegovine sa Dubrovnikom  i dio albanskog primorja sve do Drača, je govorila jekavski, a nikada ijekavski. Dakle, da bi Hrvati sačuvali svoj hrvatski jezik i svoj prošlost moraju se odreći ijekavce jer na temelju nje Srbijanci sa pravom tvrde da je današnji standardni hrvatski jezik nastao od srbijanske ekavice. Ijekavica je razlog zašto hrvatski srednjoškolci dobivaju loše ocjene iz hrvatskog jezika.

Prije jekavice Hrvati nisu imali glasove Ć, Đ, LJ i NJ. Jekavica je nastala na temelju franačkog pravopisa koji su glas E pisali dvoslovom IE. Kako je na grčkom pismu slovo I stalo za glas J, kod Hrvata je taj dvoslov postao JE. Tako je nastala jekavica. Taj nepostojeći glas J se također umetao ispred svakog samoglasnika, a iza suglasnika, pa smo dobili imenicu ĐAK umjesto DAKA, ime ĐURO umjesto DURO, ime ĐORE umjesto DORE i  ime ĐERE umjesto DERE, a glagol TERAti postaje ĆERAti i tako redom.

Ove promjene su se dogodile na čakavsko ikavskom, odnosno, ekavskom prostoru, dakle, na prostoru mlađe Cervene Hrvatske i Bosne nakon što su im katolicizam nametnuli Franci propašću Bizanta na Jadranu.

Srećko Radović