Izvorno ime za Hrvate je bilo na slogovnom jeziku Haravača, a rječ je označavale; hara i vača koje su označavale Sunce i planet Zemlju

0
1825

Osvrćem se na tekst Marka Curača (HT, 21. listopada, 2021.) jer mislim da nam ne treba zakon o hrvatskom jeziku. Hrvatski jezik je u Hrvatskoj postoji i ozakonjen Ustavom pa nitko ga ne može oteti nego nam zakon može dati smjernice koja će ustanova o njemu voditi brigu i što će joj biti ciljevi.

Jedno je sigurno, a to je da brigu o hrvatskom jeziku ne bi smjeli prepustiti politici ni ustanovi IHJJ na čelu sa dr. Željkom Jozićem jer tamo su zaposleni jugoslaveni i vukovci. Problem je u hrvatskim vukovcima, a najmanje u ponašanju četnika i njihovom negiranju hrvatskog jezika. Dakle, hrvatski jezikoslovci se ne žele odreći vukovice, a bez odricanja stalno gubimo hrvatski teritorij. Razlika u nastanku  hrvatskog i srbijanskog jezika iznosi najmanje 5 tisuća godina u korist Hrvata.

Srbijanci su u pravu kad tvrde da je vukovica ili današnji hrvatski ”književni”  jezik nastao od srbijanskog jezika – ekavice, jer ijekavica i današnja jekavica jesu utemeljene na srbijanskom ekavskom naglasku. Međutim, hrvatska jekavica je nešto drugo. Preko nje u hrvatski jezik su ušli glasovi Ć, Đ, LJ i NJ. Uz ijekavicu u hrvatski jezik su ušle i mnoge srbijanske rječi dok su hrvatske postale arhaične. Kako više ne živimo u Jugoslaviji, nužno bi bilo ukinuti ijekavicu i zamjeniti je čistom jekavicom, uz novi hrvatski rječnik sa arhaičnim hrvatskim rječima. No, pitanje je ako imamo jezične stručnjake za takav poduhvat.

Jekavica je nastala preko franačke kršćanske liturgije i to preko dvoslova IE. Kako je slovo I kod grčkog pisma predstavljalo glas J, dvoslov IE je postao JE u katoličkoj liturgiji. Međutim, Vuk je to pisao IJE i povezao sa srbijanskom ekavicom. Izvornom jekavicom su govorili istočni Hercegovci, Rašani, Crnogorci i Dubrovčani, a ona je iz upotrebe izgnala  čakavsku ekavicu i ikavicu. Čakavica je izvorno bila ekavica koja je pod Bizantom postala ikavica. Rječ čakavica na sanskritu je značila ”promjena govora”, a ona je nastala na temeljima različitih pisma.

Kako hrvatski učenici i studenti dobivaju loše ocjene iz vukovice upravo zbog ijekavice, to je još jedan razlog zašto moramo ukinuti vukovicu i standardizirati jekavicu, ako već ne želimo čakavsku ekavicu ili ikavicu. Mislim da u HAZU nisu imenovani lingvisti nego okorjeli jugoslaveni i vukovci. Jedini klasicist među njima je bio Katičić jer ga je pored hrvatskog jezika zanimala i mitologija, ali zbog nepoznavanja izvornog sanskrita naginjao je tumačenju starih mitova i toponima prema starogčkom i latinskom jeziku.

Nitko nije odgonetao značenje imena Harvač koji se danas koristi kao Hrvat, a bez toga se ne može govoriti o hrvatskom jeziku ni povijesti. Izvorno ime za Hrvate je bilo na slogovnom jeziku Haravača, a rječ je označavala Boga. Međutim, izvorno to su bile riječi hara i vača koje su označavale Sunce i planet Zemlju. Dakle, HARA je bio bog Sunca, a VAČA je bila božica Zemlje, što znači da je izvorna religija bila dvojna. To nam najbolje pokazuje perzijski horoskop u kojem srednji astrološki znak u kvadrantu označuje ljudsku duhovnost i nije na kružnici horoskopa. Gotovo svi astrološki znakovi su nastali od naziva Harvač, a to nam otkriva nešto što naši vukovci ne mogu vjerovati ni razumjeti, a još manje prihvatiti.

Bog sunca HARA se u Egiptu odrazio kao RA jer Semiti nisu imali slovo za glas H. Preko drugih jezika boga Sunca HARA je zamjenila rječ ČAVA koja je nastala semitskim čitanjem riječi VAČA. Kad je rječ ČAVA zamjenila rječ HARA,  to je bio kraj haravačke civilizacije. Ostao je samo haravački jezik koji se danas naziva sanskrit. Odatle i ime biblijske EVE ili AVE, a to nam pokazuje da Bibliju nisu pisali Arijci nego Semiti. Odatle i ime rijeke Save. No, mi smo se olako odrekli imena SAVA i prezimena SAVIČ te imena Jovo i Jovan, odnosno, prezimena Jovič, Jovanič i Jovanovič. Ova imena i prezimena su nastala od riječ ČAVAČ, što je značilo otac i čovjek. Sačuvano si prezimena  Čavič i Čovič. Preko naziva Tata dobili smo naziv ĆAĆA

 

Od boga ČAVA je nastao i bog ŠIVA, najprije Čeva, potom Čiva i na koncu Šiva. Dodavanjem sufiksa AN, ČAVA postaje ČAVAN, što se na hrvatskom suglasnički pisalo ČUN, a odrazilo se kao SUN kod Engleza  i ZONNE kod Njemaca. Odatle engleska rječ SON i hrvatska SIN. Kod nas imamo dvije rječi SUN-CE, dakle, SUN i CEVA, jer Semiti nisu imali slovo za glas V, a Semiti su bili i Grci i Latini.

Vrlo je bitno za uspostavljanje razlika između arijski i semitskih jezika što su Semiti čitali arijske jezike sa desna na lijevo i nisu imali sva slova za haravačke glasove. Tako su mnogi muški pojmovi u semitskim  jezicima postali ženski ili obrnuto. To je najvidljivije u Bibliji. To nam pokazuje da su Bibliju  najvjerojatnije napisali Arijaci iliti Harvači, a transkribirana je na semitsko pismo.

Srećko Radović