Piše: prof.dr. sc Velo Markovski
POLITIČKA KRIZA U MAKEDONIJI UZIMA PREVIŠE ŽIVOTA TIJEKOM PANDEMIJE KOVID- 19
Svjedoci smo političke krize koja traje od 2017. godine. U mnogim demokratski izabranim zemljama, kada nema stabilne parlamentarne većine, raspisuju se novi izbori, čak i nekoliko puta zaredom, jer je jasno da vlast koja ne okupi kvalitetne kadrove ne može biti uspješna. A ne možete okupiti stručnjake i dobre kadrove u vlasti ako se morate “cjenkati” s vrlo malim strankama koje ne nose značajan postotak povjerenja birača. Ni ministar ne može stvoriti vlastiti tim bez uključivanja brojnih stranačkih stručnjaka. Zbog toga imamo užasno loše rezultate u vrijeme pandemije s KOVID-om 19.
Što govore brojke? Do 3. prosinca 2021. registrirali smo 216.670 oboljelih od kovid-19. Što uopće nije puno ako se uzme u obzir da prolazi druga godina, to je oko 11% za cijelo razdoblje, odnosno 83.657 za 2020. i 133.023 u 2021., što je oko 6,8% za ovu godinu (od cjelokupnog stanovništvo). Ako se prisjetimo da je bila normalna pojava da se u jednoj regiji, državi, kontinenatu …u vrijeme epidemija korona virusa opasnost je bila između 5 i 35% svake godine, ulazimo u prosjek koji ima skoro plus 1-3% u svim zemljama svijeta. Koja je razlika? Ogromna smrtnost. Koliko god želite u analizi brojki pronaći opravdanje, da ste subjektivni, provjeravate za druge zemlje i regije – ne možete naći opravdanje. Prosječna smrtnost
https://www.worldometers.info/coronavirus/
u svijetu je 1,98%. U Makedoniji je u 2020.p godini 3%, da bismo 2021. godine, unatoč našem prikupljenom i svjetskom iskustvu, unatoč zadovoljavajućem broju cijepljenih, imali porast od 3,85%. Neke zemlje (Turska, Srbija, Izrael… uspijevaju zadržati smrtnost ispod 1% u ovom dvogodišnjem razdoblju. Norveška na 0,3% prihvatljiva je za takvu infekciju). Ako pogledamo samo prijavljene smrtne slučajeve od KOVID-a 19 u odnosu na svijetski prosjek, mogli smo i morali smo spasiti barem polovicu umrlih (od 7616 najmanje 3000 do 4000 spašenih života). Ako pogledamo postotak umrlih na milijun stanovnika, situacija je ZABRINJAVAJUĆA. Svjetski prosjek je 907 smrtnih slučajeva na milijun stanovnika. Imamo 3600 na milijun, što je 4 puta više od svjetskog prosjeka. Pokušavajući pronaći neko opravdanje, napravio sam usporedbu sa zemljama oko nas po ukupnom broju pacijenata.
Australija nam je najbliža po ukupnom broju slučajeva, 216.589 (ne analizirajući zašto i kako drže pandemiju pod kontrolom, imaju gotovo isti broj oboljelih). Oni imaju 79 umrlih na milijun stanovnika, u postotku 0,9% i od istih pacijenata imaju 5.600 umrlih manje od nas. Estonija ima 224.654 slučaja s 1.316 smrtnih slučajeva na milijun stanovnika (smrtnost od 0,8%).
Blizu nam je susjedna Albanija s 201.402 zaražena, ali ima 1,5% smrtnosti i 1.082 umrlih na milijun stanovnika. Nema opravdanja, morali smo spasiti barem polovicu umrlih tijekom pandemije KOVID-a 19. Ali ovo nije najgore.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, trebali bismo biti jako, jako zabrinuti.
http://www.stat.gov.mk/PrikaziSoopstenie.aspx
U 2020. godini imamo 25.775 umrlih (iz svih razloga) što je povećanje od 26% u odnosu na prethodnu godinu. U razdoblju od 2013. do 2019. godine imali smo između 19.465 i 20.446 umrlih. Dakle, 2020. godine imamo oko 5500 mrtvih više. Imamo 1.862 smrtna slučaja od kovida u istom razdoblju. Zastrašujuće brojke. Preko 2500 prekomjernih smrtnih slučajeva osim onih od KOVID-19???
Koji je razlog tome? Najveći mortalitet u Makedoniji u normalnim uvjetima je od kardiovaskularnih bolesti sa oko 41%, a slijede neoplazme sa 15%. Vjerojatno većinu ovih izgubljenih života koji nisu imali KOVID-19 izgubili smo iz ova dva razloga i potpuno pogrešne strategije na početku.
Za 2021. brojke su još gore, samo u prva tri kvartala (do 1. listopada) imamo 21.630 umrlih, pa ćemo premašiti opći mortalitet iz 2020. godine. Za ovih 9 mjeseci imamo 5.113 smrtnih slučajeva kovida.
Za drugi kvartal 2021. godine u odnosu na isto razdoblje prethodne godine imamo čak 40,2% povećan mortalitet ??? Uz već stečeno iskustvo, s velikim brojem cijepljenih i ozdravljenih. Trebamo li biti zabrinuti? Puno. Bolnička smrtnost za obje godine je preko 22%. Za usporedbu, najteži meningitis i neki encefalitis (upala mozga) su s ovom smrtnošću. Svaka stopa smrtnosti u bolnici, ako se analiziraju samo teški slučajevi upale pluća, trebala bi biti oko 10%. Smrtnost bi trebala biti niža ako se hospitaliziraju i umjereno teški i blagi oblici. Sve ostalo je katastrofa.
Uvjeren sam da su zdravstveni radnici u Makedoniji kvalitetom bliski susjedima i europskim zemljama. Zašto nam se događa ova pošast? Zbog potpuno pogrešne strategije, bez konzultacija sa stručnjacima, pomiješali smo cijeli zdravstveni sustav… U panici i strahu od KOVID-a 19 na jednog izgubljenog od Kovida za 2020. godinu, izgubili smo 1,5 pacijenata iz nekog drugog razloga (1178 iz Kovida i 2051. iz drugih razloga). Sve je to posljedica duboke političke krize, dužnosnici u državi kao da nisu ovdje, kao da se ne žele suočiti s realnošću. U protekle dvije godine nadali smo se nekoj reorganizaciji, novi pristup, protokle liječenja…ali i pored katastrofalnih rezultata nema ni jedne promene, ni kadrovske. Ne mijenja se strategija, način liječenja, nema analiza, simpoziuma…ništa. Kao da smo zadovoljni ovim stanjem! Ponašamo se isto kao i početkom ožujka 2020. kada nismo imali nikakva iskustva.
I sad se pitam što dalje. Kako očekivati da ćemo sve to prebroditi, ili ćemo izgubiti još nekoliko tisuća izgubljenih života. Išli smo s kirurgom dvije godine, sada se predlaže zubar, usred pandemije. Ne smeta mi ništa u nekim mirnim vremenima da svi dobiju priliku, dapače imali smo odvjetnika ministra zdravstva, ali realno očekivanje je da ćemo tako nastaviti ili će biti gore. Novi ministar mora ponuditi jasna rješenja za preventivne mjere, a što je još važnije znati smanjiti bolničku smrtnost na oko 10%, smanjiti broj umrlih i biti sličan susjednim zemljama, Srbiji, Albaniji, Grčkoj (Bugarska troši jako puno, slično kao kod nas).
Istodobno, smrtnost od drugih bolesti mora se svesti na brojke prije pandemije. No, učinimo li isto ili još gore, izgubimo li još nekoliko života (a ne kao do sada na tisuće), odgovornost ovoga puta neće biti na ministru zdravstva. Odgovornost treba imati za sve politika, od oporbe, do onoga tko će dati mandat za takvo rješenje, do svih zastupnika koji neće tražiti takve rezultate ni od jedne vlade i od bilo kojeg budućeg ministra zdravstva. I naravno odgovornost ima i svaki novinar i intelektualac u zemlji.
