Uvedeni neviđeni nameti vozilima na benzin i dizel kako bi se kažnjavalo vlasnike vozila

0
6728

EKOLOGIJA JE OBIČNA PREVARA  

Mr.sc. Arna Šebalj
Mr.sc. Arna Šebalj

Koliko zagađuješ toliko ćeš platiti!

ŠOK za vlasnike vozila koje pokreću FOSILNA GORIVA

Povod ovom tekstu je događaj od 17. 02. 2022. kad je EU parlament  je donio DIREKTIVU koja će nas sve smrznuti.

Dok su svi zaokupljeni (planirano) ratnim događajima, EU  parlament donosi zanimljivu i visoko opasnu Direktivu kakva je ova upravo donesena.

https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/economy/20220210STO23038/parlament-odobrio-zelenija-pravila-o-naplati-cestarina

O čemu se zapravo  radi?

autopres.hr je objavio tekst oko spomenute Direktive no tko čita? Rijetki među nama koji sve pratimo i „hvatamo“ najzanimljivije ali i najopasnije obzirom na posljedice koje će nam prirediti.

„Jednodnevne vinjete za autoceste, za cijelu Europu, dizelaši, benzinci i plinaši plaćat će puno, električari i hibridni manje“

„Koliko zagađuješ toliko ćeš platiti! ŠOK za vlasnike vozila koje pokreću FOSILNA GORIVA. Sprema se novi harač na vlasnike benzinaca, a posebice dizelaša!

Europski parlament donio odluku kako će se sve EU autoceste naplaćivati prema točno prevaljenom kilometru i prema točno potrošenoj emisiji ispuštenih štetnih plinova. Slovaci se vesele, jer neće više na godišnjem odmoru i na putu za Hrvatsku, Sloveniji morati plaćati 30 eura za 7 dnevnu vinjetu, za manje od 100 prevaljenih km!

‘Onečišćivač plaća’, je nova formula naplate!!! Cijena vinjete ovisiti će o tome koliko je automobil ekološki: je li benzinac, dizel, strujaš ili hibrid.

Još se ne zna točno datum kad će jednodnevna vinjeta za autoceste biti uvedena, niti koliko će stajati.

Europski parlament odobrio je krajem prošlog tjedna u Strasbourgu uvođenje jednodnevne vinjete za autoceste u cijeloj Europskoj uniji. Europarlamenarci tvrde da nema smisla kupovati jednotjednu ili čak mjesečnu vinjetu svima onima koji su tu ranzitu i koriste autocestu u nekoj državi samo pola sata, kao što je to najčešći slučaj s korištenjem turista slovenskih autocesta. Slovački europarlamentarci u transu od zadovoljstva. Njima je izgleda najvažnije da na putu za Hrvatsku više ne plaćaju sedmodnevnu vinjetu u Sloveniji i to za manje od 100 prevaljenih kilometara.

Duboka je ovo promjena koja se sprema i koje za sada ima snagu preporuke, ali i intenciju da preraste u opće prihvaćenu praksu na teritoriju cijele Europske unije. Prije svega cilja se tu na teretni program koji će se prvi naći na novom sustavu naplate.

Odluka europarlamentaraca s kraja prošlog tjedna imat će dalekosežne posljedice, jer postavlja posve drukčije principe naplate autocesta širom Europske unije. EU autoceste naplaćivati prema točno prevaljenom kilometru i prema točno potrošenoj emisiji ispuštenih štetnih plinova.

Zakon ne samo da favorizira vlasnike vozila u smislu korištenja, već kao novost primjenjuje načelo “zagađivač plaća”, što znači da će cijena naljepnice za autocestu ovisiti i o tome koliko je automobil ekološki: benzinac, dizel, struja ili hibrid.“

https://www.autopress.hr/jednodnevne-vinjete-za-autoceste-za-cijelu-europu-dizelasi-benzinci-i-plinasi-placat-ce-puno-elektricari-i-hibridni-manje/

 

Zaustavimo prepisivanje i implementaciju direktiva EU!

Građani pojma nemaju a nemaju ni gdje saznati što radi sluganska vlast!

 

Reče jednom netko od spikera u Saboru, čak i dobro, citiram: „…najveći smo majmuni u Europi!“

Što čekamo, pokrenimo se, izađimo iz Plenkovićeve EU u rasulu!

Bojkotirajmo, prestanimo raditi, zaustavimo sve!

 Tko se sjeća 10. ožujka 2021. kad se je na 6. sjednici Hrvatskog sabora, njegovog 10. saziva, na dnevnom redu našla izmjena i dopuna Zakona o biogorivima za prijevoz, službene oznake PZE 118.

Ovim zakonskim prijedlogom usklađuje se zakonodavstvo Republike Hrvatske sa zakonodavstvom Europske unije, te se u prilogu dostavlja i Izjava o njegovoj usklađenosti s pravnom stečevinom Europske unije.

A sad pogledajte što se to radi i to po hitnim postupcima, bez znanja građana a zastupnici ionako ništa ne mogu. Jedni, poslušnici, dižu ručice jer moraju primiti svoje plaćice, a drugi, iako svjesni mnogih manjkavosti i problema argumentima ne uspijevaju u ničemu, jer u Hrvatskom saboru ne stoluju istina, činjenice, logika, pamet, ne! Jedino što vam treba kad ste vladajuća većina je podići ruku kad „dirigent orkestra“, EU slugan, kmet, podvikne: „glasajte“! Sigurna sam kako 99 % zastupnika, čak niti ovi iz vladajuće ekipe, pojma nemaju što se skriva ili nalazi u niže navedenim službenim dokumentima iz Bruxellesa. U konačnici, njih to niti ne zanima.  Ti jurišnici na fotelje brinu samo o svojim neopravdano visokim primanjima  i privilegijama kojima uskoro kanim posvetiti cijeli tekst, i to s činjenicama.

Tako u tim izmjenama i dopunama u Članku 2. Zakona o biogorivima piše:

„Članak 2. mijenja se i glasi: „(1) Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (Tekst značajan za EGP.) (SL L 328, 21. 12. 2018.)

(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba Uredbe (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, izmjeni uredaba (EZ) br. 663/2009 i (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva 94/22/EZ, 98/70/EZ, 2009/31/EZ, 2009/73/EZ, 2010/31/EU, 2012/27/EU i 2013/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Vijeća 2009/119/EZ i (EU) 2015/652 te stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 328, 21.12.2018.) (u daljnjem tekstu: Uredba o upravljanju energetskom unijom) u dijelu koji se odnosi na korištenje biogoriva i energije iz obnovljivih izvora energije u prometu.“

U samoj raspravi bilo je vrlo argumentirano obrazloženih tema, ali, za koga? Tih nekoliko zastupnika koji znaju o čemu je sve riječ, koji naše primjere iz prakse kroz protekle godine vrlo kvalitetno obrazlažu,  te upozoravaju na posljedice a i sveprisutnu korupciju kroz državna tijela u realizaciji mnogih projekata (od postrojenja za proizvodnju bioenergije do poznate afere s vjetroelektranama, ali i najma kako državnog zemljišta tako i kupovine zemljišta za uzgoj poznatog biljnog agresivca na našim prostorima, brzorastućeg kineskog  drveta – paulovnije).

No, gdje ja u svemu tome vidim ključni problem?

Nitko niti ne pokušava doći do drugog, drugačijeg mišljenja, analiza, eventualnih posljedica prisutnih kod svih obnovljivih izvora. Nitko niti da se potrudi istražiti, a sve je dostupno, kakve posljedice ostaju na krajolik, ljude, biljni i životinjski svijet na prostorima vjetroelektrana, sunčevih panela,  električnih automobila, uzgoja paulovnije.

Zašto smo toliko manjkavi, nezaintersirani?  Zašto ignoriramo već znanstveno utvrđene štetnosti od svega nabrojenog? Zašto svjesno radimo štetu kako svojoj državi  tako i građanima?

No nije na odmet spomenuti par ključnih i vrlo utemeljenih činjenica.

Moram ponoviti kako su obnovljivi „zeleni izvori“ prije svega veliki biznis.

 Na predstavljanju Nacionalne razvojne strategije  28. siječnja 2020. predsjednik Vlade  Republike Hrvatske izrekao je jednu veliku neistinu, u svom uobičajenom stilu:

„Razvoj energetskog sektora dio je rješenja za odgovorno upravljanje prirodnim resursima, po čemu je Hrvatska poznata.“

Ni meni a ni mnogima koji ovo godinama pratimo zaista nije jasno kako je to Hrvatska poznata po odgovornom upravljanju prirodnim resursima? Poznatiji smo po ilegalnoj sječi šuma , deforestaciji (uklanjanju šuma), odlagalištima otpada na vodozaštitnim područjima, kao i predviđenog  odlagališta nuklearnog otpada na Banovini (prema programu Vlade),  te  sustavnom uništavanju prirodnih resursa kako bi se pogodovalo isključivo određenim lobijima. Dobro prikrivane afere, iz svakog od ovih segmenata, govore same za sebe.  Institucije šute!

No, vratimo se tom velikom biznisu, ekologiji i forsiranoj organiziranoj panici oko nje.

Odlično ju je demontirao  u srpnju 2020. ekološki aktivist i pisac  te antropolog Michael Shellenberger podigavši veliku prašinu svojom novom knjigom  „Apokalipsa nikad“ („Apokalypse never“), koja je svojevrsna isprika zbog štetnog klimatskog alarmizma, kojem je, kako ističe, kao klimatski aktivist i sam pridonio kroz protekle godine.

“U ime svih zaštitara okoliša htio bih se službeno ispričati za klimatološke strahove koje smo stvorili u proteklih 30 godina”.

Shellenberger  je iznio 12 teza za koje se  znalo da će izazvati kontroverze. I jesu.

1) Ljudi ne uzrokuju ‘šesto masovno izumiranje’

2) Amazonske prašume nisu ‘pluća svijeta’

3) Klimatske promjene ne pogoršavaju prirodne katastrofe

4) Požari su se u cijelom svijetu od 2003. godine smanjili za 25 posto

5) Količina zemlje koju koristimo za meso – što je najveća upotreba zemlje za potrebe čovječanstva – smanjila se za područje koje je gotovo veliko kao Aljaska

6) Nagomilavanje zapaljivog drva i povećanje broja kuća u blizini šuma, a ne klimatske  promjene, mogu objasniti zašto u Australiji i Kaliforniji ima sve više i sve opasnijih požara

7) Emisije ugljikovog dioksida smanjuju se u većini bogatih zemalja, a u Britaniji, Njemačkoj i Francuskoj smanjuju se još od sredine 1970-ih

8) Nizozemska je postala bogata, a ne siromašna, prilagođavajući se životu ispod razine mora

9) Proizvodimo 25 posto više hrane nego što nam treba, a viškovi hrane nastavit će se povećavati

10) Gubitak staništa i izravno ubijanje divljih životinja veće su prijetnje vrstama od klimatskih promjena

11) Drvo je kao gorivo za ljude i divlje životinje mnogo gore od fosilnih goriva

12) Sprječavanje budućih pandemija zahtijeva više, a ne manje ‘industrijsku’ poljoprivredu.

https://www.theguardian.com/books/2020/aug/09/false-alarm-by-bjorn-lomborg-apocalypse-never-by-michael-shellenberger-review

https://www.sloboda.hr/isprika-vodeceg-ekologa-dizali-smo-pretjeranu-paniku-oko-klimatskih-promjena/

Michael Shellenberger  je tako iznio ključne činjenice koje se teško mogu opovrgnuti:

„Unatoč desetljećima pozornosti  medija, mnogi i dalje ne znaju osnovne činjenice. 

Emisija ugljika dosegla je vrhunac  i opada u većini razvijenih zemalja već više od deset godina. Smrtnost od ekstremnih vremenskih prilika, čak i u siromašnim zemljama, smanjila se za 80 posto tijekom posljednja četiri desetljeća. A rizik od zagrijavanja Zemlje na vrlo visoke temperature sve je manje vjerojatan zahvaljujući usporavanju rasta stanovništva i obilnom prirodnom plinu.“

 

Na našu žalost nitko ne upozorava na činjenicu da solarne elektrane i vjetroturbine predstavljaju prijetnju za brojne životinje, osobito rijetke ptice, te da istovremeno uzrokuju onečišćenje jer se u njihovoj proizvodnji koriste brojni toksični materijali poput olova, žive i kadmija, a teško ih je reciklirati.

Isto tako nitko ne upozorava na električne automobile, čije baterije zagađuju okolinu daleko više od automobila na fosilna goriva. Ima i razlog, oni su dio budućnosti i potpune kontrole koju nam spremaju. Razmislite kako!

Nije da se o tome nije pisalo. Pišu i naši MS mediji, čak i HINA, ali, tko čita?

https://www.novilist.hr/ostalo/auto-moto/sokantni-rezultati-studije-elektricni-automobili-gori-su-za-okolis-od-dizel-vozila/

„Njemačko istraživanje dovelo je u pitanje ekološku prihvatljivost električnih automobila kazavši da oni pomažu klimi samo na papiru te da su zapravo gori za okoliš od dizel vozila.  Christoph Buchal, profesor fizike iz Koelna, sastavio je izvješće s kolegama Hans-Dieterom Karlom i Hans-Wernerom Sinnom za Ifo – Institut za ekonomska istraživanja. Čim se emisije CO2 iz proizvodnje baterija i neobnovljivih metoda korištenih da se proizvede električna energija u Njemačkoj uzmu u obzir, elektični automobil opterećuje klimu 11 do 28 posto više od dizel automobila, iznosi se u studiji. Mnogo energije koristi se za obnavljanje i procesiranje litija, kobalta i mangana koji se koristi za automobilske baterije. Baterija za Tesla Model 3 proizvodi 11 do 15 tona CO2, navodi se u studiji.

Sa životnim vijekom baterije od 10 godina i kapacitetom da se prijeđe 15.000 kilometara na godinu, to bi značilo 73 do 98 grama CO2 na kilometar.

Kada se u obzir uzme i emisija CO2 koja rezultira iz elektične mreže, u stvarnosti, Tesla emitira između 156 i 181 gram CO2 na kilometar što je znatno više od dizel Mercedesa, prema studiji.

Proizvođači automobila planiraju prebaciti većinu svojih ponuda na električne automobile, no autori studije kažu da bi za klimu motori na pogon metanom bili bolji jer su njihove emisije CO2 trećinu niže od emisija dizel motora.“

Postavlja se ipak pitanje: zašto Nijemci ne žele električne automobile?  Tako još u ljeto 2017. njemački  ww.dw.com piše o tome:

https://www.dw.com/hr/za%C5%A1to-nijemci-ne-%C5%BEele-elektri%C4%8Dne-automobile/a-39523069

Ali i 2020.:

https://www.dw.com/hr/njema%C4%8Dka-autoindustrija-pod-sve-ve%C4%87im-pritiskom/a-54853391

Tko kupi električni automobil, dobije novac od države. To je pravilo uvedeno u Njemačkoj još 2016. Ali ono nije donijelo željeni rezultat? Zašto to funkcionira u Norveškoj ili Kini, a u Njemačkoj ne?

Savezna vlada je uvođenjem takozvanog bonusa za okoliš htjela potaknuti kupovanje električnih automobila. Tako je trebao biti ostvaren cilj da do 2020. na njemačkim cestama bude milijun električnih automobila. Ali, čini se da će to ostati pusta želja. Od 45 milijuna osobnih automobila u Njemačkoj u siječnju ove godine dvije trećine je vozilo na benzin, nešto manje od trećine na dizel. Samo 165.000 su hibridni automobili (na benzinski i električni pogon), a samo 34.000 čisti električni automobili.

Razlog je zacijelo to što, unatoč bonusu koji nudi država, ima niz argumenata protiv elektro-automobila. Prvo, E-auto je puno skuplji nego obični. Tu razliku državni poticaj samo malo smanjuje. Osim toga, mnoge plaši malena udaljenost koju može prijeći električni automobil.

I još uvijek je premalo punionica, iako su gotovo svi njemački proizvođači automobila najavili da će duž njemačkih autocesta izgraditi brze punionice.“

I pored svega ovoga ostalo je preko pola milijarde eura neiskorištenih sredstava.

Njemačka Savezna vlada stavila je na raspolaganje svojim građanima  600 milijuna eura za poticajna sredstva. Podneseno 11.652 zahtjeva do siječnja 2017. za elektro-automobile i 8.972 za hibridne.

Međutim, kad je prije više  godina uvedena premija za kupovinu novih automobila, uz uvjet da se stari otpremi u staro željezo, svakoga tjedna je u Njemačkoj podnošeno prosječno 40.000 zahtjeva.

Proizvođači na sve načine, preko privilegija, nastoje pridobiti što više kupaca električnih automobila, ipak, ne ide im. Tako recimo u prvih pet godina vlasnik električnog automobila ne plaća porez na motorna vozila. Osim toga, općine mogu odlučiti da električni automobili smiju voziti trakovima rezerviranima za gradske autobuse, da mogu besplatno parkirati.

 

Ali zato Norveška ima najviše elektro-automobila po glavi stanovnika. Od oko 2,5 milijuna automobila u toj zemlji 110.000 ih je na električni pogon, što je više od 4 posto. U Njemačkoj je 0,07 posto E-automobila.

Zašto u Norveškoj uspijeva ono što u Njemačkoj ne uspijeva? U Norveškoj je jednostavno povoljnije voziti elektro-automobil. Obični automobili su u Norveškoj skuplji nego u Njemačkoj između 50 i 100 posto. Ali, na električne automobile se ne plaća PDV od 25 posto niti carina niti pristojba za ispušne plinove. Tako je primjerice VW-ov E-Golf u Norveškoj najjeftiniji od svih modela Golfa.

I to nije sve. Za električne automobile se ne plaća ni registracija koja u Norveškoj za obične automobile može biti više tisuća eura. Osim toga, u brojnim norveškim gradovima električni automobili mogu besplatno parkirati, koristiti trakove za autobuse, besplatno koristiti autoceste i trajekte. I porez na motorna vozila je niži nego za obične automobile. Brzo se povećava i broj punionica. I punjenje baterija je besplatno.

O Kini, kupcu ali i proizvođaču najvećeg broja električnih automobila i ne treba govoriti.

U 2016. ih je prodano u Kini gotovo 400.000. I Kina je imala državne potpore za kupnju elektro-automobila. A u gradovima kao što su Peking ili Šangaj korisnici su brže dobivali  dozvole za automobile.  Mreža punionica se gradila jako brzo, a i javne ustanove u velikom broju koriste električne automobile.  Veliki je broj i gradskih autobusa na električni pogon. Subvencije su kroz godine smanjivane a Kina ih je predvidjela do 2020. potpuno ukinuti. Zanimljiva je podudarnost s događajima oko pLandemije i potpunog nadzora u čemu Kina prednjači u svijetu.

No, vraćam se trenutku u Hrvatskoj. U situaciji najskandaloznijeg kršenja ljudskih prava u povijesti čovječanstva o tim temeljnim ljudskim pravima se uopće više ne govori. Glavna tema svih problema koji se javljaju su postale klimatske promjene već prošlog ljeta.

No, gdje su? Tko ih može pobrojiti? Zar nije neobično da se krajem lipnja još grijemo po kućama? To su klimatske promjene, globalno zatopljenje?

 

Čak ni po zakonu zadužena za ljudska prava, pravobraniteljica za ljudska prava, ni riječi o njima u izvješću koje je išlo na raspravu u Hrvatski Sabor koji je predstavničko tijelo građana Republike Hrvatske i nositelj zakonodavne vlasti u Republici Hrvatskoj. Iz svega što se događa u tom predstavničkom tijelu i nositelju zakonodavne vlasti u RH rekla bih ni predstavničkog tijela a ni nositelja zakonodavne vlasti. Sve je podređeno briselskim nalogodavcima i štancanju – preuzimanju briselskih direktiva. Dokle?

Pravobraniteljica za ljudska prava ni riječi u izvješću nije rekla ni o covid pLandemiji i oduzimanju indivudualne slobode kretanja, govora, izbora, zločina nad djecom, starcima. No zato o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju, svetoj Greti pa čak i o „pokretu“ maloljetnika koji se zalažu za ukidanje vozila na fosilna goriva u gradu, te su protiv  LG terminala. Da čovjek ne povjeruje kuda ovo ide.

Mi zaista imamo civilizacijsku covid krizu a ne običnu prevaru, ekološku krizu.

Osim ako u ekološku krizu ne ubrojimo moje jučerašnje hvatanje na ulici agresivne starice s kolicima u kojima je gurala otpad koji je bez pardona ostavila u našoj ulici,  a na upozorenje kao i fotografije koje napravih, nije se ni osvrnula ali je zato svoja kolica za plac snažnim i vještim pokretom podigla u zrak i zamalo su završila na mom licu.

 

Pitam se, pored svih još duboko hipnotiziranih,  nesvjesnih trenutka, ima li nade za nas?

I na kraju citirala bih kolegu s grupe:

„Vrijeme uvjeravanja polako prolazi. Osobe koje ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i iskrene osobe se trebaju okupiti i djelovati. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja svim legalnim sredstvima koja su brojna. U protivnom, sve će nas porobiti.“

Stoga na kraju ponavljam uvijek isto: bojkotirajmo ih, zaustavimo posao, zaustavimo baš sve!

 

Nastavlja se ……

HOP