Ekskluzivan intervju dr. SLAĐANA VELKOV: SVE O DOGMI ZVANOJ AIDS

0
9774


EKSKLUZIVNI INTERVJU -dr Slađana Velkov;

DOGMA ZVANA AIDS

mr.sc. Arna Šebalj - znanstvene vijesti
PIŠE: mr.sc. Arna Šebalj – znanstvene vijesti

Dr Sladjana Velkov rodjena je u Skoplju. Odrasla je u Srbiji. Studirala je medicinu u Nišu i Skoplju,  gde je i diplomirala.

Radila je za Ujedinjene Narode u Makedoniji, kao liječnik opće prakse na hitnom odjeljenju u Vranju i u Kuvajtu kao liječnik i menađer za razvoj medicine. Od 2006. godine je održala preko 300 besplatnih predavanja, radio i TV gostovanja o zdravoj ishrani i zdravom životu uključujući sve aspekte cijepljenja u 13 zemalja: Saudijskoj Arabiji, Indiji, Australiji, Španjolskoj, Kuvajtu, Bugarskoj, Sloveniji, Srbiji, Makedoniji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i USA.

3

Poštovana doktorice  Velkov,  zahvaljujem Vam se i ovaj puta što ste našli  vremena u ovim  događajajima oko tzv. pandemije koja je još na snazi, a zbog koje smo opet u okolnostima pojave HIV-a. Tzv. cjepivo kao i tzv. cijepljenje  prema mnogim istraživanjima, već provedenim, uzročnikom je i pojave HIV-a.

https://www.hop.com.hr/2022/05/21/znanstvenici-koji-dolaze-u-dodir-s-lijekom-za-aids-nose-zastitnu-odjecu/

 

1.Poštovana doktorice Velkov recite molim Vas o čemu je riječ? Počnimo od početka, vratimo se u povijest.

 

Dr Slađana Velkov:

Kada je dr Robert Gallo, 1984-e na konferenciji za štampu američke vlade, objavio da je otkrio HIV, “najverojatnijeg” uzročnika AIDS-a, bez potvrde o izolaciji virusamediji su spremno prihvatili priču o “mogućem” virusu i propaganda straha, koja će postati uzrokom patnje i smrti tisuća ljudi, je krenula.
Ubrzo je Vrhovni američki sud utvrdio da je dr Galo falsificirao rezultate, ali agenda o izmišljenom virusu i histerija straha se nažalost nastavila.
https://archive.nytimes.com/query.nytimes.com/gst/fullpage DOGMA ZVANA AIDS – Dr Sladjana Velkov

Nekada su nedostaci vitamina, pelagra, beri beri, skorbut, smatrane zaraznim bolestima, samo zato što je obolijevalo više ljudi na jednom istom području. Zatvarali su u karantene, izgladnjivali, proganjali pa čak i ubijali ljude kao zarazne, no mračni srednji vijek medicine nije još prošao. I danas imamo iste kampanje straha, svakih par godina “iznenada” se pojavljuju novi medijski “virusi” HIV, SARS, ptičija gripa, svinjska gripa, Ebola, Zika, Kovid, majmunske boginje…


1.a Kako je nastao AIDS?

 

Dr Slađana Velkov:
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Americi je među homoseksualcima bila popularna nova droga popers koja je kod korisnika izazivala razne simptome imunodeficijencije, odnosno oslabljenog imunog sustava. Popers ima sastav sličan lijekovima za blokiranje imunog sustava koji se koriste pri transplantaciji organa, pa su simptomi oslabljenog imunog sustava očekivani. Desetine raznih simptoma stečene imunodeficijencije su skraćeno nazvane AIDS ili SIDA, i tako je nastala nova bolest, iako ničeg novog tu nije bilo.
Imunodeficijencija je poznata decenijama u medicini kao i sve bolesti koje se danas ubrajaju pod AIDS a koje nisu izazvane virusom i nisu zarazne. Imunodeficijenciju ne izazivaju samo droge već i neadekvatni životni uvjeti, loša ishrana, razni toksini ali i toksični lijekovi.

Nijedan simptom AIDS-a ne postoji isključivo kod obolelih od AIDS-a. Jedina razlika je pozitivan i negativan HIV test koji od “mogućeg virusa”, pravi stvarni virus.

1.b Bilo je liječnika koji su javno istupali protiv  AIDS dogme

 

Dr Slađana Velkov:
Biolog s Harvarda, dr Charles Tomas, koji se sa mnogim drugim istaknutim znanstvenicima, suprotstavio znanstvenoj neevidentiranoj teoriji AIDS-a, je 1992 izjavio za “Sunday Times”:
“Dogma HIV-AIDS je najvažnija i možda najviše moralno destruktivna prijevara koja je ikad učinjena mladim ljudima u zapadnom svijetu.”

  1. Oko tog nepostojećeg virusa udružili su se još 1981. brojni liječnici i znanstvenici osnivanjem  “The Pert Group”. Recite nam nešto o tome.

 

Dr Slađana Velkov:

Da bi se došlo do istine o nepostojećem virusu 1981, u Pertu je formirana “The Perth Group”,  grupa liječnika i znanstvenika pod rukovodstvom dr Eleni Papadopulos-Eleopulos, dr Valendar F Turner i Prof. dr John Papadimitriju. Kasnije su se uključili i dr Bruce Hedland-Thomas, David Causer,  Barri Page, Todd Miller i dr Helman Alfonso. Prvi su objavili znanstvene radove u recenziranim medicinskim časopisima kao i u medijima, o nepostojanju virusa HIV-a.
Neki od članova “The Perth Group” su bili i članovi Predsjedničkog savjetodavnog odbora za AIDS i predstavili su njihove stavove na Predsjedničkom panelu i na Ženevskoj međunarodnoj konferenciji o AIDS-u, kada su istakli neophodnost ponovnog preispitivanja AIDS-a i argumentirali nekoliko spornih točaka o nedostatku dokaza:
– o postojanju virusa HIV-a
– da su testovi na HIV antitijela dokaz HIV infekcije
– da je HIV/AIDS zarazan, bilo preko krvi ili seksualnim putem
Također, farmakološki podaci pokazuju da je AZT toksičan i može izazvati AIDS.
„The Perth Group“  također tvrdi da neinficirana i inficirana kultura sadrže iste proteine, što znači da u inficiranoj kulturi ne postoji ništa drugačije od neinficirane, drugim riječima, nikakav virus u kulturi ne postoji.

 

  1. Tko su bili pioniri u borbi za istinu oko AIDS-a?

 

Dr Slađana Velkov:
Pioniri u borbi za istinu o AIDS-u su: profesor dr Peter Duesberg sa Berkley univerziteta, mađarski znanstvenik Antal Maka, koji se na ovu temu obratio i na Budimpeštanskom kongresu 1997., Irina Mihajlovna Sazonova, koja je objavila dvije knjige i govorila u mnogim TV i radio emisijama o netočnoj teoriji virusnog porijekla AIDS-a, i 1998. godine, u ruskoj Državnoj dumi na parlamentarnim raspravama  “o hitnim mjerama za borbu protiv širenja AIDS-a”, predstavila znanstvene radove koji eksperimentalno i klinički opovrgavaju teoriju virusnog porijekla AIDS-a.
Također, patolog Vladimir Ageev iz Rusije tvrdi da su svi umrli od AIDS-a, koje je obducirao, bili narkomani i umrli uglavnom od hepatitisa i tuberkuloze.

Na kraju, činjenicu da nikada nije otkriven tzv. HIV virus, priznali su i njegovi “otkrivači” – dr Luc Montagnier i dr Robert Galo.

 

  1. Svi smo bili žalosni saznanjem kako nas je napustio veliki nobelovac, dr Luc Montagnier ovog proljeća. Recite nam nešto o njegovom radu kao i o dr Robertu Galou.

 image

Dr Slađana Velkov:
Dr Luc Montagnier je dobio  Nobelovu nagradu za otkriće HIV-a i to bez priloženih dokaza o pročišćenju i izolaciji HIV virusa. Naime, on je reverznu transkripcijsku aktivnost u kulturi, pri dodavanju faktora rasta, naveo kao dokaz postojanja virusa. Kao dokaz prenošenja, naveo je pojavu reverzne transkripcije pri dodavanju zdrave krvi donora, ignorirajući činjenicu da se isto događa i kod sasvim normalnih stanica, uz dodatak faktora rasta. U intervjuu za “House od Numbers”, na pitanje novinara zašto nisu objavili fotografiju samog HIV virusa, dr Montagnier odgovara da je virus bio izmiješan sa staničnim vezikulama i da nisu mogli diferencirati što je virus a što vezikula jer ih je nemoguće razlikovati.
Da bi se izolirao virus, utvrdila njegova infektivnost, te znalo što je što, potrebno ga je pročistiti, odnosno izdvojiti virus bez primjese bilo kakvih drugih materija i tkiva. Stanice prilikom raspada oslobađaju mnoštvo vezikula, djeliće genetskog materijala i drugih dijelova koji mogu da sliče na viruse ali ne moraju to biti. U radovima dr Luc Montagniera i dr Roberta Galoa nije bio prikazan postupak pročišćavanja i izolacije virusa, što i sam dr Montagnier u intervjuu za „Djamel Tahi“, na Pasterovom institutu, 1997. priznaje:
“Pronašli smo neke stanice ali one nisu imale morfologiju tipičnu za retroviruse. Ponavljam, nismo uradili pročišćavanje.”

Dr Charles Dauguet, mikroskopist koji je radio za dr Montagniera i dr Fransoise Barre Sinoussi, izjavio je 2005. godine:
“Nikada nismo vidjeli virusne stanice HIV-a. Ono što smo gledali svo vrijeme je stanični otpad a ne virusne čestice.”
Dr Kary Mullis, dobitnik Nobelove nagrade za hemiju 1993, je rekao: “Ukoliko postoji dokaz da HIV uzrokuje AIDS trebalo bi da postoje naučni dokumenti koji ili pojedinačno ili kolektivno objašnjavaju tu činjenicu. Takav dokument ne postoji.”

 

  1. Može li se virus pročistit, ako uopće postoji? Jer dok se ne pročisti i ne izolira on ne postoji?

 

Dr Slađana Velkov:

Svaki dobar mikrobiolog može pročistiti virus ako on uopće postoji. Sve dok virus nije pročišćen i izoliran, svaka tvrdnja da on postoji je neosnovana.
Niko na svijetu nije vidio HIV virus, postoji samo pretpostavka da je AIDS zarazna bolest, da se prenosi seksualnim putem i da anti-HIV lijekovi liječe.  Međutim, bez obzira na to, dogma se nastavlja a milijuni ljudi stradaju zbog “liječenja”, opasnog po život.

6. Kako se AIDS dijagnosticira?

 

Dr Slađana Velkov:

Od 1993. godine u USA, u oboljele od AIDS-a se ubrajaju i oni koji nisu bolesni i nemaju nikakve simptome, osim što su pozitivni na testu i imaju nizak broj T stanica (normalno variraju u toku dana). Od tada se broj oboljelih od AIDS-a udvostručio. Zbog novog načina dijagnosticiranja, stotine tisuća ljudi je dobilo lažnu dijagnozu AIDS-a a ako bi otputovali u neku drugu zemlju gdje ta definicija nije usvojena, više ne bi imali AIDS.
Dakle, i zdravi ljudi se proglašavaju za bolesne, što se također događa i sa tzv. kovidom.
Takva neznanstvena dijagnostika je posebno izražena u podsaharskoj Africi, gdje se čak ni testovi ne rade već se na osnovu nekih općih simptoma daje dijagnoza i tretira toksičnom terapijom koja najčešće vodi u smrt. U nekim afričkim zemljama nije neophodno ni da pacijent dođe na pregled već se dijagnostika obavlja telefonom.
Kao što rak, infarkt, moždani udar…., pri pozitivnom PCR testu, postaju kovid, a pacijenti se primoravaju na opasnu po život, anti-kovid terapiju i ne primaju terapiju za bolest koju imaju, tako i sa AIDS-om, svatko tko je pozitivan na HIV, bez obzira koju bolest ima, trovanje, tuberkulozu, pneumoniju, sepsu, herpes, malariju…, “liječi” se opasnom po život, anti-AIDS terapijom.
Ukoliko je pacijent sa istim simptomima, negativan na HIV, onda se sve ove nabrojane bolesti nazivaju njihovim pravim imenima i liječe se konvencionalno.
Lažni test “dijagnosticira” nepostojeću bolest, zdravi ili bolesni od drugih bolesti se podvrgavaju opasnoj terapiji bile to vakcine, toksične doze kisika, respiratori ili pak toksični lijekovi, i rezultat je najčešće tragičan.

Pod plaštom dobročinstva se u stvari odvija savršen zločin.

 

  1. Molim Vas recite nam nešto o problemima s testovima?

 

Dr Slađana Velkov:
Pozitivan HIV test je praktično i smrtna presuda. Ljudi počinju lagano umirati mentalno i fizički kada krenu primati, zakonom predviđenu, toksičnu terapiju.
No, test na AIDS uopće nije test na AIDS, niti na HIV virus, to je test na antitijela koja bi trebala biti antitijela na HIV, no ona to nisu. To je test na nespecifična antitijela koja mogu a i ne moraju imati veze sa HIV-om.

Pozitivan test znači da su detektirana tzv. antitijela na proteine sintetizirane u laboratoriju.
Uzima se uzorak, bijela krvna zrnca se kultiviraju na specijalnim stanicama koje je Robert Galo sintetizirao, ubacuju se boje, fiksatori i druge toksične supstance, stanica se zbog intoksikacije raspada, a iz nje izlaze vezikule i dijelovi genetskog materijala koje korporativna medicina naziva virusima. Sve se događa “in vitro”, dakle u laboratoriju. Genetski materijal, odnosno tzv. virusi se ne nalaze u tijelu pacijenta od koga su uzete krvne stanice, već se stvaraju u laboratoriju.
Na samom pakiranju Eliza HIV antitijela testa piše: “Trenutno ne postoji priznati standard za utvrđivanje prisustva ili odsustva antitijela na HIV-1 i HIV-2 u ljudskoj krvi.”
https://www.fda.gov/media/73256/download
Sama kompanija koja proizvodi testove nema standard kojim može potvrditi da li je test točan ili ne. U jednoj zemlji možete biti pozitivni u drugoj negativni samo zato što se testovi drugačije tumače.
Test na HIV nikada nije verificiran niti je, kao što smo vidjeli ranije, virus HIV-a izoliran.

Da bi test bio verificiran, kod pozitivne osobe se mora utvrditi prisustvo virusa a kod negativne odsustvo, što je nemoguće utvrditi jer ne možete naći virus kod pozitivnih ili oboljelih od AIDS-a.
Ovo su neka od oko 70 zdravstvenih stanja koja oficijelno može dati lažne rezultate na HIV testu: Zdravi ljudi, trudnoća, transfuzija krvi, infekcije gornjih dišnih puteva, vakcinacija protiv gripa, hepatitisa B i tetanusa, hepatitisa, ciroza jetre, tuberkuloza, herpes, hemofilija, alkoholni hepatitis, reumatoidni artritis, lupus, maligni tumori, multipla skleroza, bubrežna insuficijencija, transplantacija organa, malarija itd.

Zbog netočnih testova, česti su slučajevi da je danas pacijent pozitivan, sutradan negativan a pozitivan test povlači za sobom toksičnu terapiju i katastrofalne posljedice. Ništa ne može nadoknaditi izgubljeno zdravlje, međutim odšteta olakšava život i znači malu satisfakciju. Žena koja je 9 godina primala toksičnu terapiju u USA, zbog netočnog testa, dobila je odštetu od 2.5 milijuna dolara.
https://www.fosters.com/story/lifestyle/health-fitness/2007/12/14/jury-awards-2-5-million/52709509007/

Uništen je život i Dragiše Zekića koji je 17 godina pogrešno etiketiran kao pozitivan na HIV.

https://www.youtube.com/watch?v=znHUVMeiB7o

 

Novinarka Marija Papajanidu  koja je svojim slučajem alarmirala javnost u Grčkoj, živi 12 godina sa lažnom dijagnozom HIV+. I poslije 3 godine intimnih odnosa bez zaštite, njen suprug nije HIV pozitivan.

HIV pozitivan ne znači i da je čovjek bolestan. https://www.youtube.com/watch?v=uMtgj4TuioM&t=207s

 

  1. Od čega onda umiru ljudi pozitivni na HIV?

 

Dr Slađana Velkov:

Kada neko dobije pozitivan test na HIV, kreće se sa obveznim liječenjem anti-retrovirusnom terapijom AZT. Lijek AZT (zidovudin, retrovir), se davno koristio u liječenju raka, ali je bio povučen, jer se pokazao izuzetno toksičnim za sve stanice, a posebno stanice koštane srži, koje su odgovorne za proizvodnju imunih stanica i na taj način izaziva imunodeficijenciju.
AZT također uništava jetru, oštećuje crijeva, izaziva paralizu, atrofiju mišića, leukopeniju, psihičke poremećaje, oštećenje sluha i srca a na listi negativnih efekata je i smrt.
Nuspojave lijeka su u stvari simptomi AIDS-a, a pogoršanja koja pacijenti imaju tijekom liječenja su posljedice tretiranja AZT-om a ne simptomi AIDS-a. Lijek je taj koji uništava imuni sustav, a ne virus.
Nekada su svi pozitivni na testu primali AZT i skoro svi umirali pa je tzv. AIDS bio smrtonosna bolest, dok danas, kada je istina o AIDS-u konačno isplivala, ljudi više ne umiru jer odbijaju toksičnu terapiju.

Prof. dr Peter Duesberg sa Berkley univerziteta, smatra da ljudi pozitivni na HIV testu umiru od AZT-a a ne od virusa i tvrdi da AIDS nije virusnog porijekla.
Dakle, vidjeli smo da se i potpuno zdravi ljudi mogu svrstati u bolesne i osuditi na umiranje samo zato što su pozitivni na testu.

Znajući kakve kolosalne, užasne posljedice je ostavila tzv. vakcina protiv kovida, ne treba nas čuditi što Moderna, čiji je jedini proizvod vakcina protiv kovida, sada počinje proizvodnju vakcine i protiv HIV-a. Oni ništa ne rade slučajno. Članak objavljen 14.03.2022.
https://www.fiercebiotech.com/biotech/moderna-hits-gas-it-begins-dosing-second-hiv-vaccine?fbclid=IwAR0TpRvwB_KnxOWpEDVOtP6MguFu_svXMj5auBP2TsOlVrcfBFO6EBUiUSI

 

  1. Ova nepostojeća pandemija izazvana tzv. korona virusom širila je strah neviđenih razmjera. Što nam možete reći o tome?

 

Dr Slađana Velkov:
Znamo da strah veoma negativno utječe na tijek i ishod bolesti.
Autoritet ima moć nad pacijentom i njegovim vjerovanjem da će umrijeti ili živjeti što je veoma bitno za ishod bolesti. On počinje da umire onog trenutka kada mu doktor izrekne smrtnu presudu.
Sjetimo se Aboridžina u Australiji i njihovog običaja da u nekog  tko je učinio neko loše djelo, plemenski vrač uperi kost, što bi značilo da će za kaznu umrijeti. Čovjek zaista umire, odmah ili za par dana, jer vjeruje vraču-autoritetu. Doktor koji  priopćava pacijentu koliko će vremena još živjeti je kao vrač koji uperi kost. HIV test, PCR test su kosti koje doktori upiru u svoje pacijente.
Da li ideja o stvaranju  AIDS-a potiče iz Centra za kontrolu bolesti Amerike (CDC), koji svake godine prima 2 milijarde dolara za borbu protiv epidemije, ili se iza svega krije mnogo mračnija agenda depopulacije?!
Da li treba da nas čudi što je “žarište” HIV-a podsaharska Afrika? Upravo tamo gdje je i natalitet najveći?!

 

Održavanjem priče i identificiranjem oboljelih lažnim testom i dalje se održava AIDS dogma.

Medicina je kidnapirana i zloupotrebljava se za porobljavanje čovječanstva. Ukoliko se ne suprotstavimo totalitarnim doktrinama tzv. epidemija, tragične posljedice po našu slobodu

i živote ljudi širom svijeta biće nesagledive.

Hvala Vam poštovana doktorice Velkov! Veselim se već nekom novom našem susretu!

 

 

Razgovarala mr. sc. Arna Šebalj

HOP