Riječ čaka-vica prema sanskritu znači PROMJENA GOVORA

0
1328

Siniša Vuković tvrdi da je dalmatinski jezik ili čakavica drukčiji od štokavice, dakle, poseban jezik. Slažem se da je drukčiji, ali ne i poseban jer nije iznio ni jedan valjani argument za tu tezu, osim što je spomenuo da ima svoju gramatiku. Međutim, ta gramatika je haravačka ili sanskritska. Riječ čaka-vica prema sanskritu znači PROMJENA GOVORA, a ta promjena je suglasničko pisanje riječi u odnosu na slogovno kao u haravači ili sanskritu.IMG-20230423-WA0000

Naime, slogovno pisanje riječi se sastojalo od 16 suglasnika i polusloga A i nije imalo današnje vokale. Te slogovne riječi su se do danas sačuvale kao korijen u svim hrvatskim govorima pisanim slogovno ili suglasnički, a na Levantu je slogovno pismo i haravački jezik iskorijenilo semitsko suglasničko pismo i jezik. Primjerice, riječ HARA je napisana kao HAR i HR, a preko semitskog pisma i čitanja kao AR i RA, ovisi sa koje strane to čitamo i na koji način se pisalo.

Feničani nisu bili Semiti, ali su morali prihvatiti i semitsko pismo tako da je njihovo pismo imalo 38 slova, isto koliko danas imaju Armenci, a oni sigurno nisu bili Semiti. Sa druge strane, Semiti imaju 22 slova, ali nemaju slova za glasove H, V i Č, na što nam ukazuju starogrčko i romansko pismo. Problem su također glasovi F, M i P, a kasnije i semitski glas B, koja su zamjenjivali izvorni glas V. No, slova V,F,P i M su označavali kvadrante u horoskopu. Tako su od jednog jezika nastali mnogi današnji jezici. Preko feničkog pisma riječi HAR i HR postaju HAL i HL.

20230329_185012

Kroz povijest se mijenjala semantika preko religija, ali mnoge riječi se koriste i danas u izvornom obliku najviše u Dalmaciji, primjerice, čava, sava, tava, rava, rama, lava , tara, vala i tako redom, koje i danas nalazimo u dalmatinskim suglasničkim vokabularu. Međutim, kada je u haravačkoj civilizaciji boga Sunca Harvača zamijenio bog Čava koji je nastao semitskim čitanjem božice Vača koja je izvorno označavala božicu Zemlje u nazivu HARAVAČA. Tako je semitskim pismom i čitanjem božica VAČA postala AVA ili EVA u Starom zavjetu.

Ovo nam pokazuj da je preko semitskog jezika i pisma izgubljena najstarija poznata civilizacija haravača. Naime, naziv HARA je zamijenjen nazivom ČAVA. Međutim, tom nazivu su dodani sufiksi AN i AČ pa smo dobili riječi ČAVAN i ČAVAČ. Ako naziv ČAVAN napišemo suglasnički dobivamo nazive za sunce kod Engleza SUN, kod Nijemaca ZONNE, a kod HRVATA SUN-CE. Od ČAVANA je nastao naziv GAVAN, a odatle riječ za govno, što otkriva nezadovoljstvo sa novim Bogom. Romani su glas H zamijenili glasom G. Od riječi ČAVAČ su nastale riječi čovek, čovik, čauš, čovo i čojo.

Dakle, mnogi bogovi su postali božice, a božice bogovi. neki su sufiksi u haravači su napisani suglasnički i semitskim pismom. Međutim, u nekim jezicima sufiks AN je zabilježen kao IAN. Pismo je razlog zašto ne razumijemo mitologiju jer istu ideju nam nude različiti grčki ili romanski bogovi i božice. Tako nam ujedno otkrivaju lingvističke promjene koje su nastale preko pisama, a zbog toga ne razumijemo ni mitologiju ni teologiju. Bog Čava je kod Hebreja postao Jahve. Novi zavjet je utemeljen na haravačkoj astrologiji i zbog toga nam je razumljiviji. Haravačku i astrološku dvojnost vidimo u Isukrstu, a kršćansku u Isusu Kristu, premda je Isis u asirskom i semitskom Egiptu bila žensko.

Prvi dokaz da su na Levantu živjeli Hrvači pokazuje nam Aramea koju su Semiti nazvali Elevitia, odakle izgubljeno biblijsko pleme LEVI ili LEVITI, dakle, Helveti ili Kelti koje spominje i Herodot. Drugi dokaz su Hebreji koji su u egipatskom i babilonskom ropstvu semitizirani. Harvači su sebe tamo i još istočnije u Aziji na suglasničkom pismu zvali ARVA i ERVE, što je pod semitskim uticajem postalo ARBA i ERBE, a semitskim čitanjem ABRA i EBRE. Odatle etnici ARAB, HEBREJ ili JEVREJ. Dakle, uz pomoć mitologije i onomastike možemo razumjeti povijest svih novijih civilizacija, uključujući i haravaču, jer ona je njihov temelj, posebice u Staroj Grčkoj i Rimu.

20230329_184017

Na to nas upućuje i Herodot u njegovoj Historiji kad opisuje Amazonke. Njihovi muževi su najprije civilizirali Egipat, potom Arameu i na koncu prostor u blizini Indije. Oni su stvorili sankritsko pismo kojim neki Indijci pišu i danas, ali njihov jezik nije mjerodavan za razumijevanje sanskrita. To nije jezik onih Harvača koje su Indijci nazvali Saras-wati ili Sarashwati, a od riječi vata nastaje indijska Veda, čije značenje je zemaljska znanje. To su bili Hrvati koji su napustili svoje žene – amazonke i postali misionari i bez ikakvog oružja ili sile oni su stvorili haravačku civilizaciju. Neki Indijci su samo prihvatili haravačko ili sanskritsko pismo kojim se služe i danas.

Iz Indije su se vratili u Perziju, a potom su stvorili carstvo koje se zvalo Aramea, odakle su bježali nakon pojave Semita u Europu, dakle, Huropu, koja po njima dobiva ime. To nam opisuje sukob zbog otimanja Europe i Helene. Ti bjegunci su bili poznati na Crnom moru kao SARMATI, a pod Rimom kao CERVENI. Prije njih su doselili u Europi Liburni, dakle, Libi ili Levi, a još prije njih Etriurci koji su stvorili latinično pismo. Riječ eter u tom nazivu stoji za broj 4, a urac stoji za 4 boga, dakle, za četiri Harvača ili 4 kvadranta u horoskopu. Na to nam ukazuju da su male gomile ili kružne građevine bile spomenik suncu ili građevine u obliku kola. Čvrsto vjerujem da je egipatska Sfinga bila spomenik suncu HAR-u ili RA-u u doba dvomilenjskog vladanja sunca su Lavu, a naziv Tarot stoje za naziv Harvač.

Hrvati poznati kao Sarmati su tvorci glagoljice koja je zamijenila haravačko ili sankritsko pismo i oni su donijeli u Europu boga Čavu ili Čavana jer glagoljica je bila suglasničko pismo po uzoru na semitska pisma. Dakle, slogovni naziv ha-ra-va-ča su zamijenili tadašnji suglasnici A, B. V i G, dakle, AZ, BUKA, VEDI i GLAGOLE jer je slovo R zamijenilo slovo B, a slovo G zamijenilo slovo Č, što se događalo u romanskom carstvu. To pismo se zvalo azbuka. Hrvati u Bosni su stvorili i slavensku čirilicu, dodavši grčkom pismu glagoljička slova za glasove koje grčko pismo nije imalo. Interesantno je da da su Boga HAR-u sačuvali Latini kao COLE ili SOLE zamijenivši glas R glasom L.

Tko su bili Crveni ili Beli? Crveni su nazivi za Hrvate na Crnom moru i na obe obale Jadrana i Italije. Odatlu su došli Etrurci i Sarmati na Balkan, Jadran i Italiju. Njihov bog je bio jedinstveni bog ČAVA koji je zamijenio dvojnog boga Harvača, a Veli su postali BELI. Naime, to je bila kasta čiji naziv je nastao obrnutim čitanjem naziva Haravača poznat kao Čavala, Avala ili Ala napisanih još kao ČEVELA, VELA i ELA. Haravače ili Halavače su bili vladari i svećenici, a Čavari ili Čavali su bili ratari, stočari, trgovci i obrtnici. Na semitskom pismu AVAL je postao ABAL ili ABEL, a pod vladavinom Rima je postao Bal ili Bel.

20230329_145647

Kršćanski Rim je CERVENE nazvao SERVI, a Bizant ih je zvao SERB. Dakle, u Bizantu naziv Serbi je označavao Harvače.

Mislim da ovo najbolje objašnjava antičku i srednjevjekovnu povijest i ukazuje na jezične promjene u hrvatskom jeziku.

No sada malo o zamjenicima ČA, CA, KAJ i ŠTO. Najprije ću reći da je zamjenica ŠTO ruska i uveo ju je Vatikan preko crkvenoslavenskog jezika zbog širenja katoličanstva prema pravoslavnim europskim zemljama. Zamjena zamjenice ČA sa zamjenicom KAJ je došla preko Franaka. Zamjenicu ČA je nastala od naziva ČAVE koji je postao ČAJE, a odatle i izraz ČA JE. Pod Francima ČAJE postaje KAJ, a to nam pokazuje da su kajkavci bili prvi Hrvati koji su prihvatili rimsko kršćanstvo. Odatle nam imena KAJO ili KAŽE. Riječ ČAJA je na sanskritu značila navika ili navada, a običaj nam ukazuje na dvije navike. Zamjenica CA je došla preko Etruraca jer oni su glas Č pisali slovom C.

Na koncu ću objasniti kako je slogovno pismo postalo suglasničko. Jedini spomenik koji je dosta napisan slogovno je Baščanska ploča i tamo na zvoniku crkve sv. Lucije nalazimo hrvatski grb sa 64 polja – 32 kao istaka i 32kao udubina u kamenu. Ti Hrvati su bili poznati kao Sarmati i oni su donijeli na ove prostore glagoljicu i izraz ČA JE. Semiti nisu imali slova za glasove H, V i Č i pisali su ih najprije vokalom A, neki slovom E, a neki slovima U i I. Pod Bizantskom vlašću u Krajini, koja se prostirala sve do rijeke Morave i Drača, slovo A i U postaju O, a slovo E postaje I. Dakle, ne postoji ni čista ekavica ni ikavica.

Preko njemačkog pisma nastaje jekavica, ali je ne možemo tako nazvati jer je slovo J dolazila iza svakog suglasnika i ispred svakog vokala premda je najviše izražen ispred vokala E. To je nastalo preko njemačkog pisma koji su naše naglašeno E pisali dvoslovom IE jer slovo I je zbog bizantskog uticaja pod Bizantom stalo glas J.

Srećko Radović

 HOP
HOP -portal na Telegramu
https://t.me/hopportal