Odvjetnik se uvukao u naš život poput dječje zarazne bolesti

0
4151

Neetičnost odvjetnika i ravnodušnost odvjetničke komore

Kakav bi to liječnik bio kada bi umjesto liječenja rasprodavao organe, bubreg, jetru, koštanu srž i  slično,  klijenta koji mu je povjerio svoj život?  Ne bi smio, liječnici su vezani Hipokratovom prisegom!

Odvjetnici su vezani Kodeksom odvjetničke etike. (http://www.hok-cba.hr/hr/kodeks-odvjetni%C4%8Dke-etike) .

Poslovne i privatne tajne spremljene u odvjetničkom spisu, predstavljaju život svakog klijenta. Kad odvjetnik rasprodaje „organe“ iz spisa,  koji su dio njegovog klijenta i dio njegovog života, to je  veća izdaja od one koju počini liječnik. Bez jednog bubrega možda se i može preživjeti, a kad se nekog dočepa nemoralan  i neetičan odvjetnik, tu spasa nema. Stranku slijedi gubitak parnice, visoki sudski troškovi, gubitak imovine, pa i života.

Ova  kolumna  o nemoralnom odvjetniku jednaka je  priči mnogih građana ove zemlje.

Ni bolja ni gora, gotovo jednaka.

Planiraš, uložiš, radiš, stvaraš, napreduješ, a onda naletiš na neku budalu, i počneš polako tonuti jer se krpelj ne odmiče iz tvojeg života Dok se ne napije krvi ne miče se. Onda razmišljaš bi li ga tužio, ili bi pustio, pa ti je nekako glupo da on/ona od tebe radi budalu.  Na kraju svejedno ne tužiš, pustiš ga  i misliš, svakoga će sustići plaća prema zaslugama. Jednog dana, taj kojem si bio tolerantan, tuži tebe.

Sudovi  laika ne smatraju dostojnim  samostalne  obrane

Čim uđeš u sudnicu, prvo je pitanje suca; „A gdje vam je odvjetnik?!“  Iako zakon propisuje da svaki čovjek, ukoliko je raspravno sposoban (čitaj: normalan) može zastupati samog sebe. No već nakon dvije, tri sudske rasprave postaješ lagano nenormalan pa ti pod hitno treba stručna potpora –  odvjetnik.  E, tu sad prijateljstvo puno znači, i dobra preporuka. Preporuči ti „prijatelj“ odvjetnika, a ti sav sretan, misliš kako si ojačan znanjem, pravnom pomoći, podrškom.  Potpisuješ punomoć, predaješ sebe i svoju sudbinu u ruke neznanca. Pa što bude.

Već na prvoj raspravi shvatiš da je tvoj odvjetnik poprilično nepripremljen, iako si ga par dana prije zvao po nekoliko puta da ga podsjetiš kad je zakazana prva rasprava. Ti se znojiš, u pitanju je tvoj život, tvoja  tvrtka, poslovi, radnici, plaće,  egzistencija tvoje obitelji, tvoje djece, a pitanje odvjetnika kojeg ti je preporučio „prijatelj“ na kraju rasprave glasi;  Jeste li ponijeli novac za platiti račun?“ Plaćaš bez njegovog računa naravno, sve po stistemu „cash and carry“.  Odvjetnik  se amerikanizirao i postao svjetski praktičan, a u duši mu ostao čisti balkanski mentalitet.

Tarife su po raspravi, takve kakve su, kaže. Od dvije tisuće kn pa nadalje, sve do 100.000,00 kn po raspravi u  onim predmetima kojima je vrijednost milijunskog iznosa.  Za iznos koji platiš, kod ovog  odvjetnika po preporuci,  ne možeš vidjeti što je napravio za tebe, što je poslao na sud, je li poslao podneske, prijedloge ili žalbe,  a ne  možeš ni saznati kad će poslati. Moraš  mu vjerovati.  Onda, kad te već zastupa, misliš, sad i  tako zna sve o tvojim brigama, opunomoćiš ga i u drugom predmetu, pa u slijedećem, i doveo si sebe u situaciju da si sav njegov. Potpuno te drži u šaci.

Jednog dana uočiš  da si izdan.  Tvoji dokumenti u rukama su nekog trećeg, na mjestima gdje ne bi smjeli biti, informacije kolaju, doduše nepotpune i netočne, no svejedno  na tebe se zbog toga vrši pritisak. Ili ćeš kako odvjetnik i njegova ekipa žele, ili  ti je poslovna i egzistencijalna  budućnost upitna.  Postaješ predmet ucjene nekih trećih ljudi, počnu te iznuđivati, linčovati, pa čak ti  i prijetiti, a ti još uvijek ne znaš kako si upao u taj vrtlog!

Razočaran misliš;  Pravda je na mojoj strani, ja sam u pravu, zakon me štiti,  odvjetnik je i tako, zastupajući me izgubio jednu parnicu, drugu parnicu, treću parnicu, pa što ti takav može učiniti?

Dok shvatiš što se događa već si potpuno prodan!  Neetični odvjetnik, koji ne prizna Zakon o odvjetništvu i Kodeks odvjetničke etike,   koji ne zna novac zaraditi na način da pošteno i korektno postupa prema svojem klijentu, štiteći  njegova prava  i pružajući  mu zajamčenu pravnu pomoć,  on  ne prodaje  samo informacije i dokumente iz spisa, oni zapravo trguje s dijelom klijentovog  života. Pa tko mu  da više!

Tako se odjednom u cijeloj  priči neđe nekoliko predatora  koji imaju  određene pretenzije na  kapital, i gle čuda, jednog dana nađeš se opet u sudnici, s jedne strane tužitelj onaj „prijatelj“ što  ti je i preporučio odvjetnika, a s druge strane ti. Između  vas – odvjetnik koji je do jučer zastupao tebe, danas zastupa njega. Sad više nije samo tvoj odvjetnik, sad postaje vaš. Interes mu je jači od etike.  I opet izgubi parnicu.

Nekoliko mjeseci kasnije, stigne lažna tužba. Nisi kriv, ali te tuže. Nije prvi put viđeno.  Npr. prošle godine jednu gospođu tužila  je „prijateljica“.  Nadopisala je na iznos od 3.000 kn jednu O i podigla tužbu tražeći  30.000,00 kn. Iako su postojala dva dokumenta jedan ovaj izvorni sa 3.000,00 kn i ovaj drugi nadopisani sa cifrom zbog nadopisane nule  uvećanom za 27 tisuća kn, sud je povjerovao tužiteljici. Toliko o „pravičnosti“ pred sudovima!

Nisu uvijek ni pravedni ni pravični!

No pustimo sad to,  vratimo se na lažnu tužbu.   Taj odvjetnik s pedigreom, odvjetnik po preporuci,  podigao je tužbu u nekom svemirskom iznosu, i dođe na sud, kad tamo, osoba koja je do jučer pila kavu sa tuženom, koja je prosipala obećanja o vjernosti i odanosti  kao iz korpe, sad je ta osoba zastupana  po istom  tom „odvjetniku s četiri zvjezdice“. Zvjezdice je zaradio time što je čak četiri puta izdao i prodao svojeg klijenta. Juda je za njega anđeo. Tužba je naravno opet odbačena, a tužena je potpuno sama, bez odvjetnika, dobila spor bez ikakvog problema.

Odvjetnik se uvukao u naš život poput dječje zarazne bolesti. Jednu preboliš, druga dođe.  Prikupio je sve moguće podatke, sve informacije pa gdje god je mogao unovčiti takvu informaciju, eto njega tamo. Od nečeg se mora živjeti.

I tako, iznajmim poslovni prostor jednom poduzeću, i čovjek mirno posluje u njemu  godinama, među nama red, mir, sloga, poštovanje.  Sve dok se u taj mir nije umiješao nemirni odvjetnik. Obećao on zakupcu da će mu „srediti“ da ne mora plaćati zakupninu,  obeća da će poslovni prostor  jednog dana možda biti  i njegov, bez plaćanja, ako bude slušao odvjetnika?!!  Treba samo platiti odvjetničke usluge, naravno.  Zakupcu nije dugo trebalo da ga posluša. Kad ti netko kaže: ne plaćaj, ja ću ti to srediti, nemaš razloga ne povjerovati mu.

I ja sam jednako tako vjerovala istom tom odvjetniku,  u vrijeme  kada  su mene i moju tvrtku zastupali odvjetnici njegovog  odvjetničkog  ureda. Vjerovala sam kad me njegov otac  zastupao u prvom sporu, još uvijek sam mu vjerovala kad me zastupao i u drugom sporu, vjerovala sam kad me pravno savjetovao, sastavljao ugovore, isprave, sve dok nisam te isprave vidjela kao sastavni dio tužbe tužitelja.

Zbog svega odlučimo izbaciti tog zakupoprimca  koji je i ono malo časti i morala što je možda bilo posijano u njemu izgubio negdje na putu između dna i prijestolja. Učas je zaslijepljen obećanjima postao krastava žaba s krunom, misleći, poput ostalih ljigavaca, da se čarobnim štapićem može pretvoriti u bogatog princa. Čarobni štapić je naravno „odvjetnik s preporukom“ ili odvjetnik s pedigreom.

Tako dođem u sudnicu, kad tamo, odvjetnik iz ureda,  koji je  skoro do jučer  zastupao mene i  moju tvrtku,  a onda me izlicitirao.  Raspisao nemoralni odvjetnik  prodaju poslovnih tajni i na prvoj slobodnoj dražbi izvršio prodaju, pa tko da više za informaciju, njegova je.

Naravno da sam bila šokirana  ugledavši ga. Razmišljala sam o onom famoznom Kodeksu odvjetničke etike,  o još famoznijem Zakonu o odvjetništvu, Kaznenom zakonu, posebno o etici i moralu koji je kod ovog  „odvjetnika s pedigreom” potpuno zakržljao i devoluirao,  dugoročno gledano, nema ni teoretske šanse da se u njemu probudi čovjek.  Tu se nešto gadno pobrkalo u kodnom programu i nikakav reset, pa ni formatiranje više  ne pomažu. Jer tko bi normalan prvo bio uz vas, zastupao vas u svim sporovima koje vodite, isisao iz vas novac i informacije, a onda vas onako „iscijeđene“ od sudova, od novca, od nada, prodao za tridesetak škuda (srebrenjaka).

Sve su mi te misli prošle kroz glavu u onom trenutku kad sam ga onako jadnog, mizernog, prodanog ugledala, a on je spustio pogled i zagledao se u svoje markirane cipele. Pitam se, što Odvjetnička komoraradi, na koji način sankcionira  nepridržavanje  Kodeksa  odvjetničke etike, ako se ovakvi nemoralni i štetni činovi, koji bacaju ljagu i na one poštene, moralne i kvalitetne odvjetnike, toleriraju?

Realno govoreći, za vrijeme dok je mene  i moje tvrtke zastupao, sve i do jedan spor je izgubio..  Dakle, nemoralni odvjetnik došao je na ruševine svojih djela. On je bio taj koji je bio opunomoćen da sačuva moju  imovinu, živote, čast, a ipak, sve to što je bio dužan štititi – on je  razrušio.

Kad me prošao prvi šok i zatečenost, prije bih rekla šokiranost, zbog neetičnog postupanja, ili  bolje reći inkriminiranog i pokvarenog,  zrelo razmislivši, shvatila sam  iz kakvog vrtloga sam se zapravo spasila.   Drugoj strani, veće zlo nitko ne bio mogao poželjeti.

Nemoralni krvožedni krpelj samo se ušaltao na novu kožu koju će sisati, dok ju ne ispije do kraja. Potom će opet naći neku novu žrtvu, možda nekog poslovnog partnera sadašnjeg klijenta o kojem će saznati zastupanjem. Takav mu je sistem rada.

Ukoliko mu rad ne prestane reagiranjem Hrvatske odvjetničke komore, koja bi nužno trebala trule dijelove svojeg članstva pod hitno amputirati, s obzirom da takav trulež baca ljagu na ostale etične  članove.

HOP

HOP na Telegramu

https://t.me/hopportal