Istinski lideri, narodni i vjerski, trebali bi se odreći “potrebe” gospodarenja savjestima drugih

0
1114

Molimo li se Bogu kako bi ga umilostivili ili molimo stoga sto znamo da on zeli odgovoriti na nase molitve?

Evo što možete napraviti kad pijete vodu.
Svaki put kada posegnete za čašom vode možete dodati nekoliko zrnaca blagoslovljene soli i izmoliti Vjerovanje.

Osim što ćete piti blagoslovljenu vodu ,stvorit ćete naviku učestalog ispovjedanja vjere. Kad god to budete činili u svijest će vam doći spoznaja u kakvom stanju se nalazi vaše srce, te će to biti svojevrsna preventivna zaštita od materijalizacije začetog grijeha u srcu koje je istim već zatrudnjelo, a da ni svjesni niste bili kako se to dogodilo.

Ukoliko niste u nekom težem grijehu ovaj sakramental će vam pomoći da se duhovno i emocionalno očistite, te uđete u stanje milosti koje nerijetko u ovakvim slučajevima zna biti i osjetno doživljeno.

Nije nužno, no svima nama je drago kad utjehu Duha, pored mira u srcu, iskusimo i na osjetnoj razini.

Pretpostavljam da su mnogi od vas imali priliku saznati ponešto o promjeni strukture kristala vode kad se pokraj nje pušta neka destruktivna npr. Punk ili Hard Rock pjesma, odnosno neki snimak klasicne glazbe s harmonicnim tonovima.

Ili pak kako izgledaju kristali vode pod mikroskopom kad se na jednu bocu vode zalijepi natpis s pogrdnim izrazom, a na drugu biblijski citat ili pak samo rijec “ljubav”.

Video uradci na ovu tematiku su rašireni internetom. U ovom smislu želim vam skrenuti pažnju na npr. flaširane boce vode Jana na čijoj se naljepnci nalazi neki od New Age citata.

Ako imas “zrno soli” u glavi tad znaš sto mislim o kupovini i konzumiranju takve vode.

U kontekstu nekih mojih razmišljanja i u isto vrijeme kao providonosni znak podsjećanja (“na današnji dan”) da nas providnost Božja vodi iz situacije u situaciju. Dati se voditi njome znači biti poslušan u malim i običnim situacijama dana.

Ipak bi slika prirode bila jako siromašna ukoliko bi na njoj bila samo visoka i razgranata stabla, a ne bi bilo npr. livada sa svojim tratinčicama i raznovrsnim cvijećem. Ista stvar je i s poslusnošću Bogu.

Mnogi misle da su velika, javna i svima uočljiva djela vrijedna pažnje, a ne i vjernost u običnim malim i svakodnevnim stvarima kada čovjek jednostavno hoda u poslušnosti vjere.

Mi, međutim, danas živimo u vremenu omamljenosti spektaklom tako da su “oni gore”, uvjetno rečeno “elita”, uzeli sebi za pravo drugom govoriti što je ispravno, a što ne, što krivo rade i kako bi trebali, dok u međuvremenu “proždiru devu” oboljeli od omnipotentnog poremećaja ličnosti (nedodirljivosti i odsustva odgovornosti), ali također i vremenu kad se zbog odsustva poštovanja (hajdmo reći, usljed bezobrazluka) prema autoritetima, ako ne po potvrđenom djelima, a ono po defoltu i službi od općeg značenja, mnoge sitnozube pirane okomljuju na iste u trenu ih ogoljujući od dostojanstva.
U svom statusu govorim i o onima “gore” i onima “dole” u svjetlu Riječi Božje. Oni gore bi trebali biti svjesni da posebno izabranje ne znači nužno i veću vrijednost, te poraditi na supsidijarnosti koja ide do poništenja samog sebe, razine sluge koji drugog smatra većim od samog sebe.

Istinski lideri, narodni i vjerski, bi se trebali odreći “potrebe” gospodarenja savjestima drugih. Tek s uvjerenjem spram “malenih”: “Drugi, to sam ja!” može se primjenjivati osnovni princip vodstva, a to je poticanje i ohrabrivanje.

S druge strane, “oni dole” bi trebali biti svjesni odgovornosti “onih gore”, te im biti podrška i na raspolaganju i onda kad vide da se muče sa zahtjevnošću posebnog izabranja, a ne ih samo kritizirati liječeći kompleks manje vrijednosti užitkom negiranja.

M. Bušić

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal