Tri glavna stupnja hipnoze su laki hipnotički san katalepsija, zatim letargija očiju ukočenoga pogleda i duboki hipnotički san somnabulizam

0
1084

Tri glavna stupnja hipnoze su laki hipnotički san katalepsija, zatim letargija očiju ukočenoga pogleda i duboki hipnotički san somnabulizam

 

 

Razni autori navode i do deset stupnjeva ili faza hipnoze, premda se najčešće spominju svega tri faze, odnosno stupnja hipnoze. U lakom hipnotičkom snu ili katalepsiji, osoba se osjeća pospanom i umornom. Inhibirana je samo motorna kortikalna oblast s pojačanom djelatnošću subkortikalnih centara, koji pomažu održavanje ravnoteže. Ponekad se zapaža ukrućenost, iako je pojačana sugestibilnost i tjelesno držanje. Puls je pravilan, a disanje je nešto usporeno i ravnomjerno. Osjetljivost na bol je veoma smanjena. Mišići nisu potpuno opušteni i to omogućuje hipnotiziranoj osobi obavljati određene radnje i kretati se po nalogu hipnotizera. Primjerice, ako je sugestija kako su pčele napale, osoba će trčati po sobi i mahati rukama kao da se brani od pčela. Druga osoba je “zapala” u vijavicu i zimomorno se trese, podižući okovratnik. Treća je osoba član orkestra i vrlo predano “svira” na zamišljenom instrumentu. Ovako opisani prvi stupanj hipnoze često je dostatan za liječenje nekih neurotičnih pojava.

 

U drugom ili trećem stupnju hipnoze zvanom letargija oči su otvorene s ukočenim pogledom, bez mimike, a svijest je toliko pod utjecajem hipnotizera da je svaki drugi kontakt s vanjskim svijetom prekinut. Hipnotizer može sugerirati razne vidne i slušne osjete, te osoba vidi “cvijeće” i životinje, hotele i parkove i “čuje” žubor vode ili neku melodiju ili glasove, jer hipnotizirana osoba vjeruje u ono što joj se dočarava i živo umišlja igrokaze, pokrete i osjećaje. Stvarni dojmovi neće biti primani ako hipnotizer zahtijeva da hipnotizirana osoba na njih ne obraća pozornost. Primjerice, vrlo jak ili neugodan miris amonijaka neće za hipnotiziranog biti nepodnošljiv i odvratan. Gotovo svaka pojava što se ostvaruje tijekom hipnoze može se kasnije obnoviiti i u budnom stanju i to se naziva posthipnotička sugestija. Na primjer, ako se nekoj osobi sugerira kako će ona u ponoć ustati iz kreveta i probati svoj novi kaput, ona će to doista i učiniti. Ova mogućnost tempiranog djelovanja može s odlično koristiti u terapeutske svrhe za liječenje alkoholičara i pušača, koji će osjetiti gađenje čim osjete alkohol ili duhan.

 

Za neke je dvojba može li se posthipnotičkom sugestijom netko prinuditi kasnije na izvršenje nekog nemoralnog djela. No, posredi je lažna dvojba, budući će se svaka osoba energično usprotiviti svemu onome što je duboko protiv njenog pogleda na svijet, protiv njene savjesti i svega što je u sukobu s osjećajem dužnosti. Svatko će upotrabiti svu moralnu snagu kako ne bi izvršio neko kriminalno djelo ili zločin. Čak postoji prirodan način da se hipnotizirana osoba obrani od sugestije, koju ne želi prihvatiti. Primjerice, ako se nekoj osobi naredi izvoditi striptiz, ona će se jednostavno probuditi, ili će se uspavati u običan san ako je u hipnotičkom stanju, a ako je zahtijev tempiran, ona će ga jednostavno odbaciti, jer osoba pod hipnozom nije neki robot, nego može misliti i rasuđivati, iako se ponaša kao da sve čini tobož.

 

U dubokom snu ili somnabulizmu, hipnotizirana osoba zadržava obilježja svoje ličnosti glas i mimiku, snagu mišića i oštrinu osjetila, ali gubi kontakt sa stvarnošću, dok se znatno razvija pamćenje za neke davne doživljaje i amnezija za sve što se dogodilo poslije utonuća u somnabulno stanje. U ovoj trećoj fazi hipnotičkog transa postiže se osobiti fenomen. To je pozitivna hipnotička halucinacija, koja je doprinijela mistifikaciji hipnotizma uopće. Ako se čovjeku kaže da je to što drži u ruci, a u pitanju je zgužvana maramica, imaginarno neka “krasna igračka lutka”, hipnotizirani čovjek u fazi hipnotičkog transa bespogovorno će prihvatiti svaki vid sugestije i ponašati se bezuvjetno po sugestiji hipnotizera.

 

U dubokom stanju hipnoze čovjek se može vratiti u rano djetinjstvo i tada se ponašati, osjećati, crtati kao prmjerice četverogodišnje dijete. Pojavu regeresije u somnabulnom stanju koristio je psihijatar Sigmund Freud u jednom razdoblju svoga rada u traganju za nekim uzrocima fobija kod svojih pacijenata. Odrasli čovjek koji je užasno boji vode ušao je kao malo dijete u korito i u posljednjem trenutku je spasen davljenja. Događaj je s vremenom zaboravio, ali je strah od vode ostao. Čovjek kao da nikad ne zaboravlja dramatske događaje iz svog života, što potvrđuje i hiperamnezija nastala u smrtnoj opasnosti, kada se u trenutku automobilskog udesa sagleda cijeli film prohujalog života. Ova faza hipnoze bit će iznimno korisna i ako se u slučajevimma kada zbog srčanog oboljenja ili alergije pacijenta ne smije primijeniti neki anestetik. Činjenica je, međutim, kako nisu brojne osobe što se mogu unijeti u ovaj stupanj hipnoze.

 

Dragan Ilić

 

HOP

HOP -portal na telegramu

https://t.me/hopportal