Isus je činio silna djela pokazavši da ima svu vlast i nad prirodnim i nad natprirodnim silama. Njegovo kraljevsko dostojanstvo je bilo očito i u nastupima dok je propovijedao kao onaj koji ima vlast.
Nije bio statusno potvrđen od ljudi no zato jest od samog Boga Oca kod krštenja na Jordanu.
Na početku svog javnog djelovanja vidimo ga kako nakon krštenja na Jordanu, a potom po povratku iz pustinje odlazi u nazaretsku sinagogu te kako okupljenoj zajednici priopćava proglas izgovarajući rijeci: Duh Gospodnji je na meni. On me posla biti blagovjesnikom. Riječi su to koje svaki krštenik ima pravo izgovoriti.
Od Gospodina osobno je i ovlašten i pozvan biti blagovjesnikom Radosne Vijesti, te mu za takvo što ne treba oficijalna potvrda osim u slučaju kada nastupa u ime zajedničke vjernika kao opunomoćen predstavnik. Kad su ondašnji narodni i vjerski glavari pitali Isusa; “Tko te ovlasti!”, on im je odgovorio protupitanjem;
“Recite vi najprije tko ovlasti Ivana Krstitelja!” ? Aludirajući na njegov proročki izričaj koji je bio očit svima. U Starom Zavjetu posebno pomazanje Duhom Svetim su imali kraljevi, svećenici i proroci, a u Novom su kraljevsko, proročko i svećeničko dostojanstvo zadobili svi kršteni.
Pozvani smo dakle činiti isto ono što i sam Krist , biti drugi Kristi. Tog dostojanstva međutim kao da nismo svjesni.
Hodamo i bauljamo ovom zemljom, izgleda tako, kao siročad bez oca umjesto sa sviješću da smo posinjena djeca Božja, kojoj je omogućen pristup do trona Božjeg, kao što je to malom djetetu pristup majčinim grudima i očevom brižnom zagrljaju.
Na našem “bankovnom računu” stoji upisana SVA baština Kristova. Ono što je Njegovo to je i naše.
No, mi ne samo da ne podižemo s računa u potrebnoj mjeri nego u dosta slučajeva nismo ni svjesni svog konta, te posljedično idemo za tim da ga trebamo steči, zaslužiti. Nismo svjesni ili ne želimo prihvatiti da je on besplatan i nezaslužen dar, koji nam je još uz sve to i dodatno potvrđen na Krizmi.
Sve to dakle govori o jednoj dubokoj nesvijesti i neprobuđenosti.
Darovi Duha Svetog su i dalje negdje u nekom zakutku duše , neraspakirani a samim tim i neupotrebljeni.
Svi se međutim uzbune i upale sve moguće alarme kako bi upozorili na opasnost kad se netko “drzne” te darove staviti u funkciju, u njima operirati .
Tad svi znaju kakve se sve opasnosti kriju u njihovom “nepromišljenom” korištenju. A kad ih upitaš kako te iste staviti u funkciju, iznenada su opet svi pospani.
HOP -portal na Telegramu
