Tako smo se mi, Amerikanci, zaglavili za plaćanje dvije cjelovite operacije Savezne Vlade koja se zrcale i dupliciraju operacije diljem vlade: na primjer, Britansko Teritorijalno Odjeljenje Obrane (Department of Defense), koje zrcali Općinska Korporacija svetog Rimskog carstva DOD, INC, a Britanski Teritorijalni Odjel Rada (Department of Labor), kojeg Općinska Korporacija svetog Rimskog carstva zrcali, posluje kao DOL, INC. i tako dalje.

Ova je situacija rezultirala i konkurencijom između dva ugrađena pružatelja usluga na različitim raskrsnicama u njihovoj povijesti, ali su ih mizerija Velike Depresije prisilili da se početkom 1937. dogovore, i započnu relativno srdačne zajedničke usluge (vidi: Izjavu o međuovisnosti vlada u Sjedinjenim Državama) od tada pa sve do 2010. godine kada su se stvari počele raspadati za obje strane matične korporacije poznate kao UNITED STATES INC.(Općinska Korporacija pod raznim iteracijama) i Sjedinjene Države, Inkorporated (Britarska Teritorijalna Korporacija pod raznim iteracijama).

Uprava g. Trumpa, koja sada djeluje kao D.O.O. (Društvo Ograničene Odgovornosti) iliti LLC (Limited Liability Company) sa sjedištem u Londonu, pokušava objasniti nestanak otprilike dvije trećine savezne vlade kao kombinaciju smanjenja troškova od strane DOGE-a i drugih mjera stroge štednje, od strane njegove uprave, za spas javnog budžeta.

Preživjeli, preostali časnici Britanske Teritorijalne Američke Korporacije, također su se upuštali u igru ‘lonac zove tavu crnom’, pretvarajući se da je problem u vezi s komunalnim pružateljem usluga, zaobilazeći činjenicu da su sve njihove operacije također bile inkorporirane.

U pogledu njihovih ugovora o uslugama, Ustava Sjedinjenih Američkih Država (The Constitution of the United States of America) i Ustava Sjedinjenih Država (The Constitution of the United States), nije važno kako su ti strani savezni podizvođači organizirani. U bilo kojem mirovnom ugovoru ili Ustavu, nema ničega što bi ih spriječilo da budu inkorporirani, tako da je cijela rasprava ustvari blef.

Dotični dokument također tvrdi da Britanska Kruna (British Crown Corporation) više ne postoji. Bilo bi ispravnije reći da su neke franšize Britanske Krune propale nakon toga, a reorganizacija njihovih operacija također je u tijeku – napr. g. Trump-ova LLC sa sjedištem u Londonu, nazvavši sebe “Sjedinjene Države Amerike LLC”, ili naglo postojanje “Države Izrael, Inc.” s adresom agencije u Kensington Palace-u.

Veći lažni zahtjev za trgovinu i nevjerojatna izdajnička prijevara protiv ljudi ove zemlje, koja se dogodila u teritorijalnom SAD-u. Kongres 2. veljače 1871., pisci “Final Stand Odredbe” tvrdoglavo odbijaju spomenuti, osim jednosmjerne reference na promjenu riječi “za” u “od”, neotkrivenu aluziju na ilegalno i nemoralno kačenje na imovinu Američke Savezne Republike od strane Britanske Teritorijalne Vlade.

Članovi ovog obnovljenog Kongresa imenovali su vlasnike i korisnike sve imovine “napuštenog” američkog saveznog podugovarača, popularno poznatog kao Savezna Republika, koji je poslovao po Ustavu za ujedinjene države Amerike (1787-1861) i “sve njihove korporacije” — bez, međutim, otkrivanja okolnosti ili uvažavanja očiglednih imovinskih interesa država i ljudi – njihovih vlastitih poslodavaca.

Oni su preuzeli imovinu Američke Savezne Republike, i prisvojili njezin ugovor o pružanju usluga, Ustav za Sjedinjene Države Amerike, u uvjetima prijevare i osobnog interesa, dok su nastavili djelovati na temelju vlastitog ugovora o uslugama, Ustava Sjedinjenih Država.

Dakle, nije stvar bila u promjeni riječi iz “za” u “od” kako to opisuje pisac rada “Final Stand Down”; bilo je to nezakonito i nemoralno kačenje na vlasništvo imovine i ugovore, koji se duguju njihovim poslodavcima. Izdajnički počinitelji koji su djelovali u skladu s ovim pretvaranjima, ‘pogodili’ (znak predaje) su zastavu Američke Republike, i objesili je u Kapitol Rotunda i Kongresne Komore, gdje se i danas drži u predajnom položaju. 

Važno je znati da ova korporativna podlost nije imala nikakve veze s krajnjim vlasnicima, državama, i ljudima ove zemlje, niti s našom suverenom Vladom; bila je to stvar Britanskih Teritorijalnih ‘ljepljivih prstiju’, koja je pogrešno predstavila situaciju, i promovirala lažni zahtjev za napuštenost protiv kolege saveznog podizvođača, saveznog pružatelja usluga, koji je zapravo bio u vlasništvu Država Unije, i dugovao je povratak američkim državama i ljudima koji su zapošljavali oba podizvođača.

Vraćajući se stvaranju inkorporiranog pružatelja općinskih usluga i Organskih Akata iz 1871. koji su predviđali postojanje “neovisne, međunarodne gradske države” koja djeluje u okrugu Columbia – enklave poput Vatican City-ja, strmoglavljenog na ono što je inače Italija – i vodi se kao plenarna oligarhija od strane članova U.S. Teritorijalnog Kongresa: imajte na umu da oni nisu bili članovi predviđenog Kongresa kojem je povjereno vođenje grada Washington-a, DC, kao neutralnog saveznog glavnog grada.

Kongres i članovi Kongresa kojima je povjerena ta dužnost bili su američki savezni podizvođači, koji su djelovali na osnovu Ustava za Sjedinjene Američke Države. Britanski Teritorijalni U.S. Kongres koji djeluje po Ustavu Sjedinjenih Američkih Država, prisvojio je to povjerenje i dužnost, kada su besplatno tražili imovinu Savezne Republike, kao napuštenu imovinu, i proglasili sebe “nasljednicima” ugovora i operacija Savezne Republike od 2. veljače 1871. 

Kongresna Oligarhija uspostavljena za vođenje Federalnog glavnog grada, trebala je biti Američka, a ne Britanska Teritorijalna – činjenice koje su obije, vlada njegovog veličanstva i Papinska sveta Stolica svjesni, ali koje su američke žrtve njihovog grubog kršenja povjerenja, još uvijek s tim bore.

Čini nam se da je pisac “Final Stand Down” britanski izvinjavać, koji pokušava izbjeći priznanje krivnje Britanskog Teritorijalnog U.S. Kongresa u tim stvarima, ali povijest i kontekst i vrijeme to neće riješiti. Zaplijenili su našeg američkog podizvođača, proglasili se nasljednikom njegovih ugovora, i odmah zloupotrijebili tu poziciju za stvaranje strane oligarhije za sebe, vodeći Općinsku “neovisnu, međunarodnu gradsku državu” usred našeg Saveznog glavnog grada, formirajući novu Općinsku Korporaciju zbog njihove praktičnosti, “Sjedinjene Države, Inkorporirane”, i nastavili su lažno pogrešno predstavljati svoju vladu za našu.

I sve je to učinjeno po boji zakona, dok su još uvijek djelovali kao naši plaćeni zaposlenici, u skladu s Ustavom Sjedinjenih Američkih Država. Uzurpacija, servis i kriminalni osobni interes uz grubu povredu povjerenja, samo su očigledni.

Pisac istog dokumenta, Naredbe “Final Stand Down”, odnosi se na “Australiju” i “Kanadu” kao “Otoke”, a da se ne čini da zna povijest i ne otkriva smiješnu prijevaru koja stoji iza toga. Iako bi se kontinent Terra Australis mogao pomalo eufemistički nazvati “otokom”, Kanada ne može, a ni Meksiko, pa prosječni čitatelj ostaje da se češe po glavi.

Ova posebna šema prijevara nastala je iz slučajeva Insular Tarifa argumentiranih pred Teritorijalnim Vrhovnim Sudom (1900-1904), što je rezultiralo uspostavom drugih manipulacija stranom vladom, a kako je rekao glavni sud Harlan, “nestašluk”. U ovoj su šemi “Teritoriji i Posjedi” nazvani “Osnovne države” korišteni za postavljanje zasebnih stranih državnih baza na moru, a zatim su koristili svoje imunitete nadležnosti za promicanje piratstva na zemlji i prijevara protiv stvarnih nacionalnih vlada.

U slučaju Sjedinjenih Država, stvarni otok Puerto Rico i Britanska Teritorijalna Commonwealth Nacija, Portoriko, korištena je za ove zločine prijevara i pogrešnih predstavljanja. U slučaju Terra Australis, korišten je Britanski Teritorijalni Posjed, otok Norfolk. Imamo nedavne informacije da je kineska vlada bila napadnuta koristeći istu šemu, s namjerom da koristi U.S. Teritorijalne otoke Mariana, kao matičnu bazu za to.

Tijekom dugog boravka u kojem stvarna američka vlada nije bila na zasjedanju, nijedna nova Država Unije nije mogla biti formalno upisana.  Cjelokupni postupak stvaranja novih Država Unije naveden Pravilnikom o Sjeverozapadu, nije mogao bi biti dovršen, sve do upisa nove Države Unije, koja je zahtijevala djelovanje stvarnih Država.

Dakle, naši Britanski Teritorijalni podizvođači nastojali su stvoriti “Teritorijalnu Državnost” i “odobriti” je ljudima koji žive u državama koje su se počele formirati za vrijeme i nakon takozvanog građanskog rata, i opet, oni su u osnovi zamijenili svoj oblik “državnost” za našu, i proslijedili to kao da je to ista stvar.

To je osnova za čudni propust gospodina Obame u javnosti, opisujući sebe kao predsjednika “pedeset i sedam” država, i njegovo priznanje da djeluje kao Britanski Teritorijalni “Predsjednik”.  

Pisac dokumenta “Final Stand Down” također griješi što tvrdi da je “vojska” došla na prvo mjesto u smislu uspostave naše Američke Vlade. Ovo je vrlo neobična tvrdnja iz neznanja, i čini se kao pokušaj opravdanja vojne vladavine i postojanje vojne vlade, koja je prva-na-redu-prva-u-vremenu omogućila služiti sebe, na štetu ne-vojnog stanovništva.

Tako nešto se nikada nije čulo u povijesti svijeta, i zapravo je nemoguće.

Srž stvari (to smo čuli i prije), da je Kontinentalna Vojska postojala prije Jedinstvene Deklaracije o Neovisnosti, i da je stoga uživala neku vrstu prednosti nad zemljom i narodom, sličnu komercijalnoj tvrdnji.

Pa istražimo ovo. Kontinentalnoj vojsci prethodile su lokalne milicije, poznate kao Minute Ljudi, koji su služili kao volonteri. Kontinentalna Vojska (i mornarica) Kontinentalni Kongres organizirao je i platio da djeluje kao Nacionalna Vojska. Jedina promjena bila je u nadležnosti i od neplaćenog do plaćenog (ili barem donekle opskrbljenog) statusa.

Minutari su očito prethodili kontinentalnoj vojsci i pridružili joj se i podržavali je radom i materijalima, i bili okosnica čitavog napora. Rani zapisi Kontinentalnog Kongresa prepuni su opisa donacija materijala koje pružaju lokalne zajednice i organizacije, kao i odreda lokalne milicije koji se pridružuju naporima na nacionalnoj razini.

Zapravo, osim određenih francuskih i njemačkih dobrovoljaca, jedini izvor postojanja Kontinentalne Vojske bilo je ne-vojno stanovništvo ove zemlje. 

U redovima Kontinentalne Vojske bilo je vrlo malo profesionalnih vojnika, a oni koji su bili, uvezeni su iz inozemstva. Čak je i general Washington bio poljoprivrednik, a ne profesionalni vojnik; stekao je cjelokupno vojno iskustvo i taktičko obrazovanje kao britanski časnik tijekom francuskog i indijskog rata, a osim trenutne potrebe, nije imao nikakvu namjeru da slijedi vojnu karijeru.

Kontinentalna Vojska i Mornarica bile su jedine prisutne vojne komponente i jedino vojno osoblje koje je djelovalo u korist naše nacionalne vlade na američkoj strani rata neovisnosti.  Ove američke oružane snage izvedene izravno iz stanovništva ove zemlje koji su djelovali kao osoblje, dobavljači i preko svojih kongresnih delegata, bili su osiguravatelji Kontinentalne Vojske i Mornarice. Obije.

Pa koja je došla prva, piletina ili jaje?

Minute ljudi prethodili su kontinentalnoj vojsci i mornarici.  Kontinentalni Kongres prethodio je Kontinentalnoj Vojsci i Mornarici. Sve što su posjedovali Kontinentalna vojska i mornarica, uključujući njihovo osoblje, muškete, puške u prahu, hranu, konje, vagone, topove, uniforme – u mjeri u kojoj su imali uniforme – osigurali su prosječni ljudi ove zemlje izravno ili preko njihovih delegata koji su upravljali Kontinentalnim Kongresom. 

Postaje očito da je tvrdnja da je “vojna vlada” prethodila nevojnoj vladi gruba pogrešna činjenica; zapravo nije postojala vojna “vlada” osim Kontinentalnog Kongresa koji je organizirao Kontinentalnu Vojsku i Mornaricu. General Washington je davao svoja izvješća i uzimao naredbe te je od njih tražio zalihe, a ne obrnuto.

Ova tvrdnja i okolnost nastaju zato što su sve vojne funkcije od uprave Abrahama Lincolna, nezakonito pretvorene u funkciju plaćeničkih snaga umjesto vojnih snaga.

To isključuje postojanje bilo koje važeće vojne vlade koju zastupa Britanska Teritorijalna Vlada, ili bilo koja njezina korporacija, s izuzetkom koji je zabilježen.

Američka mornarica možda još uvijek djeluje kao vojna sila vezanošću za Kraljevsku Mornaricu; međutim, nedavno krunisanje “kralja” Charlesa III kao njegovog “Carskog Veličanstva”, ukazuje da su britanski prevaranti opet u pokretu, pokušavajući napustiti međunarodnu nadležnost mora i ureda Britanskog Monarha, iz kojeg proizilazi vlast Kraljevske Mornarice kao vojne podružnice.  

Kad se Monarhija isprazni, Lord High Steward preuzima zapovjedništvo nad zemljišnom jurisdikcijom/nadležnosti i Lordovi Admiraliteta zalažu se za odsutnog kralja, ali kao “Velika Britanija” je Kompanija a ne zemlja, i djeluje u uvjetima obmane. Tijekom 300 i više godina, pa je dvojbeno dali su ostale i mrvice stvarne vojne vlasti.

Sve “Britanske” snage za koje znamo da su privatizirane i imaju osoblje, i Korporacije ih plaćaju kao Korporacije, a uopće nemaju legitiman položaj kao Nacionalne vojne snage, pa se čini sumnjivim da je Kraljevska Mornarica ‘izbjegla ovaj metak’, i ostala neinkorporirana, i pod kontrolom Lordova Admiraliteta sve ovo vrijeme.

Kako bi stanovište Američke Mornarice ovisilo o stanovištu Kraljevske Mornarice, ono može biti ugroženo i prepušteno postojanju kao privatna plaćenička sila, kao i svi ostali.

Samo bi dublji zaron i pristup zapisima Engleske Tvrtke, poslužili da odgovore na to, a kako trenutno nemamo takav pristup, ne možemo službeno potvrditi ili poreći prirodu ili položaj Kraljevske Mornarice niti Američke Mornarice u ovom trenutku.

Posljednji očigledan veliki nesporazum, je ideja da postoji “Ustav iz 1776.”, i može zamijeniti druge kasnije ustave. 

Svi ustavi su ugovori o dugu. Svi. To je ono što je “Ustav”. Jedna stranka obavlja uslugu ili pruža robu ili oboje, a druga stranka pristaje platiti u propisanom obliku i do određenog datuma. To je ekvivalent Bill of Lading (usluga ili roba) i Bill of Exchange (plaćanje) prema ugovoru, u međunarodnoj nadležnosti. 

Ustavi su po svojoj prirodi jedinstveni i relativno neprenosivi; sve stranke moraju pristati na dodjelu ustava.

Dakle, kada je Kontinentalni kongres 1776. godine s francuskim Kraljem sklopio “Ustav”, ugovoriti usluge od francuske vlade, i podmiriti dug za te usluge, i kad su ti dugovi i ugovori o uslugama plaćeni i ugašeni, deset godina kasnije, 1786. godine, taj je Ustav prestao važiti, i uspostavljeni su novi ustavni sporazumi s tri nova savezna podizvođača – 1787, 1789 i 1790. 

Iz prethodnog je jasno da je svako pozivanje na bilo koji “Ustav iz 1776.” kao da bi mogao biti osnova za bilo kakvu akciju u današnje vrijeme, je još jedan grubi nesporazum.

Dok smo se ostali borili protiv Britanaca u ratu za neovisnost, “Torijevci” – to jest, britanski Teritorijalci koji su podržavali Kraljevsku vladu, borili su se za Kralja, protiv Amerikanaca.

Nakon što je rat završio i prašina se slegla, Britanska Teritorijalna Vlada dugovala je kralju mnogo novca – – za novac koji im je posudio, kako bi se mogli boriti za njega.  Ovo je temeljna osnova Britanskog Teritorijalnog nacionalnog duga.

Od tada su vršili plaćanja na ovaj “Nacionalni dug” i od tada su držali karticu duga s Kraljevom Vladom. To je dug koji oni proširuju “povećanjem gornje granice duga” i za koji se boje “neisplati”. 

Ubrzo nakon što smo otplatili naš ustavni dug francuskom Kralju, ta ista Britanska Teritorijalna Vlada dobila je Ustav Sjedinjenih Američkih Država kao ugovor o usluzi. Angažirali su se da rade za nas pod uvjetima ugovora, a naše su države pristale platiti im uslugu.

Mi, stvarna američka vlada, rijetko smo bili u dugovima i uvijek smo odmah otplatili sve što smo posudili.  Vratili smo Francuskom Kralju na vrijeme, 1786. godine. A kad je još jedan ružni Britanski upad, Rat 1812., zahtijevao da ponovo posudimo novac, otplatili smo ga na vrijeme, i bili smo bez duga 1840. godine kada je Kraljica Viktorija započela svoju vladavinu u Engleskoj.

Naša Američka Vlada nije imala razloga da posuđuje bilo koji novac na međunarodnoj razini, i kao što se lako može zaključiti, nije stekla novi vlastiti “nacionalni dug”, zbog nulte sume sustava razmjene duga i kredita,umjesto toga, duguje nam se primjena našeg Nacionalnog kredita, i povrat svih kredita koje smo platili kao “kamate” Britanskom Teritorijalnom Nacionalnom Dugu, zajedno s velikim iznosima dodatnih američkih kredita, i svu američku imovinu koja je nezakonito, nelegalno i nemoralno oduzeta na temelju šema prijevara, propusta i neotkrivanja, koje su protiv nas koristili britanski teritorijalni podizvođači i Britanska Kruna. 

Šema povlaštenja koju je njezina vlada provodila kao sredstvo za usklađivanje s privatnim vlasništvom i radnom imovinom britanske radne klase, detaljno je opisana drugdje; ta ista šema bila je proširena na Britanske Teritorijalne Sjedinjene Države, i primijenjena na U.S. građane; odatle se raširio na naše obale, i prakticiran na nama, od strane neprijavljenih britanskih agenata, putem neotkrivene registracije američkih beba kao U.S. građana, prema Sheppard Towner Zakonu.

Sav taj zločin i podlost izvršeno je u uvjetima obmane, i boji zakona, od strane saveznih podizvođača koji nam duguju rad u dobroj vjeri.

Iako gospodin Trump i njegova administracija mogu biti zaposleni da prikupljaju za nas, tu ulogu za ove posebne pogrešne savezne podizvođače treba pregovarati, a ne pretpostavljati. Lisice su predugo čuvale naše kokošinjce, i ne prihvaćamo nastavak ove situacije.

Obavijest Agentima je Obavijest ravnateljima; Obavijest ravnateljima je Obavijest agentima.

Izdao:

Anna Maria Riezinger – Fiduciary

Sjedinjene Američke Države (neinkorporirane)

Post Box: 520994

Veliko jezero, Aljaska 99652