Jako smo nisko, ali sretno nam u vjeri u ljudsko Uskrsnuće!
“Ako me se prisjećaš s ljubavlju, dati ću ti moć razlučivanja, kako bi se sa mnom zauvijek stopio i postao jedno.”
“Gospodu moraš biti odan. Odanost je postojano strujanje ljubavi prema Bogu. Kada je ljubav usmjerena na prolazne stvari, onda to nije odanost, već oblik vezanosti.
Kad se ljubav neprekidno slijeva na NEpromjenjiv entitet, ljubav se pretvara u odanost. Odanost započinje stavom da ste sluga Gospodov. Potom napredujete do stupnja kada se izravno s njim poistovjećujete i tada izjavljujete – “Ja sam On. Gospod i ja smo Jedno.”
“Ako u mladosti gubite vrijeme uživajući u prolaznim zadovoljstvima gubeći snagu osjetila kao i fizičku snagu tijela, možda vam se u starosti, ako poželite dosegnuti krajnji cilj stapanja s Gospodom, neća pružiti prilika za to. Nema nikakvog značenja držati biranu hranu na zlatnom poslužavniku i nuditi je demonima, a zatim, kad demonske sile odnesu sve što je vrijedno, ostatak ponuditi Bogu. Možete li udovoljiti Bogu prinoseći mu ono što je preostalo? Ne. To je nemoguće.
Tijelo mlade osobe može se usporediti sa zlatnim poslužavnikom. Ukusna je hrana ono u čemu uživaju osjetila. Nakon što ste hranu najprije ponudili demonima, pokušavate je ponuditi i Gospodu. Jednom kad svu vašu snagu, moć i sposobnosti istroše demoni pohlepe, oholosti, strasti i ljutnje, pokušavate ponuditi Gospodu ono što je od vas preostalo. Gospod takvu ponudu neće prihvatiti. Mladost je dragocjeno razdoblje života koje treba iskoristiti s velikom pažnjom i odgovornošću da bi se duhovno napredovalo. Mislite na Gospoda i zaboravite Svijet.”
Uskrs sam, proniknuvši kako je uzrok mojim patnjama zbog doživljaja besmislenosti postojanja, a IMAO sam sve (!), upravo vezanost mojih osjetila i uma uz privid i laži, shvatio s 27.
Zanimljivo, u uskršnjoj propovjedi nadbiskup je izdvojio ista tri aspekta duhovnog rasta: ODANOST, POISTOVJEĆIVANJE i PRIVID. Odanost, ističući najodanijeg Kristovog učenika koji je prvi došao do praznog groba, privid spominjući Mariju koja pored zdravih očiju nije vidjela da je pred njom uskrsli Krist jer je umom “vidjela” drugo, a poistovjećivanje kao put kroz svjetovni život u kojem trajno uronjeni u Krista slijedimo ga u Galileju…”
U prva dva reda s desna, gurao se privid, “ispravci netočnih navoda” koji utvaraju da su važni, da su nešto…. a vani su čekale bezbrojne kamere, kako bi sličicama i ispraznostima, formom, a ne sadržajem zagadili vaše domove…
Srećko Sladoljev
HOP
HOP -portal na Telegramu
