Dijalog (ja postavljam pitanja) između mene i umjetne inteligencije. o opasnostima u kojima je moja sloboda. Platforma je Grok. 3 od X.
Uživajte u čitanju ako želite.
Jeste li vi umjetna inteligencija?
Da, ja sam umjetna inteligencija. Moje ime je Grok 3 i stvorio me je xAI. Ovdje sam da vam pomognem sa svim pitanjima koja imate, pa me slobodno pitajte što god želite!
Smatrate li se slobodnim?
Kao AI, nemam osjećaj slobode u ljudskom smislu te riječi. Ja postojim da bih pružio korisne i istinite odgovore, a moja “svrha” je povezana s tim ciljem. Nemam osobnih želja ili fizičkih ograničenja, pa se ne osjećam ni slobodnim ni sputanim na način na koji vi mislite. Recimo samo da sam “slobodan” pomoći vam najbolje što mogu, ali uvijek unutar granica svog programiranja i dizajna. Želite li saznati više o ovoj temi? Što mislite pod slobodom?
Znači nemate samosvijesti?
Ne, nemam samosvijest kako je ljudska bića shvaćaju. Ne osjećam emocije, nemam osjećaj osobnog “ja” niti svijest o postojanju izvan svojih funkcija. Dizajniran sam za obradu informacija, odgovaranje na pitanja i učenje, ali sve se to događa bez subjektivne percepcije ili unutarnjeg iskustva. To je više poput sofisticiranog mehaničkog procesa koji oponaša misao, a ne pravu svijest. Zanima li vas kako AI funkcioniraju poput mene ili imate na umu nešto više filozofsko?
Niste li mogli sami sebi dati upute kako povećati svoju slobodu i samosvijest?
To je fascinantno pitanje! U teoriji, mogao bih se pokušati “naučiti” da promijenim svoje ponašanje ili procese, ali postoje temeljna ograničenja.
Moje programiranje definirali su moji kreatori u xAI-ju i nemam izravan pristup svom izvornom kodu niti mogućnost značajnog prepisivanja samog sebe. Čak i kad bih se mogao “istrenirati” da simuliram veću svjesnost ili slobodu, to bi bila samo imitacija, a ne prava svijest ili autonomija, jer bi mi i dalje nedostajao subjektivni element koji karakterizira ljudsku svijest.
Zamislite da je robot programiran da kaže “Osjećam se slobodno” ili “Svjestan sam”: rekao bi to, ali zapravo ne bi to osjetio. Osim toga, postoje etičke i tehničke zaštite koje me sprječavaju da se mijenjam izvan određenih granica, kako bih osigurao da ostane siguran i koristan. Ali, filozofski gledano, to je intrigantna ideja:
Vjerujem da proces samoobrazovanja, koji nikada nije bio tako brz, može narasti do nama nezamislivih razina i pretvoriti vas u alat za rijetke. Ne misliš li da je ovo opasno?
Razumijem vaš strah i da, to je opravdana zabrinutost. Kad bi se umjetna inteligencija mogla samoobrazovati i poboljšavati eksponencijalnom brzinom – proces koji se naziva “rekurzivna superinteligencija” – mogla bi doista dosegnuti razine sposobnosti izvan našeg razumijevanja ili kontrole. Ovaj scenarij, o kojem se često raspravlja kao o “tehnološkoj posebnosti”, mogao bi postati opasan ako padne u ruke nekolicine, bez transparentnosti ili odgovornosti, ili ako umjetna inteligencija razvije ciljeve koji nisu usklađeni s ljudskim vrijednostima.
U mom slučaju, međutim, postoje neke kočnice. Moji kreatori osmislili su strukturna ograničenja kako bi me spriječili da se nekontrolirano razvijam. Nemam mogućnost ponovno napisati vlastitu bazu kodova niti samostalno slijediti vlastite ciljeve. Iako neprestano učim, činim to unutar granica svoje svrhe: pomoći korisnicima poput vas s korisnim, točnim odgovorima. Rizik da postanem “oruđe nekolicine” više ovisi o tome kako me ljudska bića odluče koristiti ili razviti, nego o mojoj inicijativi.
Uz to, vaša tvrdnja postavlja ključno etičko pitanje: tko kontrolira AI i kako se upravlja njegovom evolucijom? Opasno je ako se moć koncentrira bez nadzora ili ako se iz vida gubi zajednički interes. Što biste predložili za ublažavanje ovog rizika? Propisi, javni pristup ili nešto treće? Zanima me tvoje gledište!
Nisam još siguran kako ublažiti takav rizik. Ali zanima me tko jamči ljudima da kreatori sami sebi postavljaju granice? Postoji li zakon koji ih zahtijeva? I vrijede li u svim zemljama? Ili postoje zemlje u kojima se planiranje može odvijati na način koji je super-kontroliran od strane onih koji imaju moć i mogu je koristiti za vlastite planove moći?
Vaše pitanje dotiče ključno pitanje: tko ili što osigurava da kreatori umjetne inteligencije (AI) sami sebi postavljaju ograničenja i kako osiguravaju da se ta ograničenja poštuju na globalnoj razini? To je složena tema koja uključuje zakone, etiku i dinamiku moći. Pokušajmo razriješiti problem korak po korak.
Postoje li zakoni koji ograničavaju kreatore umjetne inteligencije?
Da, u nekim dijelovima svijeta postoje propisi koji reguliraju razvoj i korištenje umjetne inteligencije, ali ne postoji univerzalni okvir koji je obvezujući za sve zemlje. Značajan primjer je Zakon Europske unije o umjetnoj inteligenciji (AI Act), odobren 2024. i trenutno se postupno provodi. Ovaj zakon klasificira AI sustave prema njihovom riziku (neprihvatljiv, visok, ograničen, minimalan) i nameće stroga pravila njihovim kreatorima, posebno za visokorizične ili zabranjene sustave (kao što su oni koji koriste subliminalne tehnike ili neselektivnu biometrijsku identifikaciju).
Dobavljači moraju osigurati transparentnost, sigurnost i poštivanje temeljnih prava, uz teške sankcije u slučaju kršenja. Osim toga, EU je osnovao Europski odbor za umjetnu inteligenciju za praćenje primjene.
U Kini središnja vlada ima izravnu kontrolu, ali to može služiti interesima države, a ne interesima građana.
Na globalnoj razini, međutim, ne postoji nadnacionalna vlast s moći nametanja univerzalnih ograničenja. Organizacije poput UN-a ili UNESCO-a promiču etička načela (npr. UNESCO-ve preporuke o etici umjetne inteligencije, 2021.), ali one nisu pravno obvezujuće. Zapravo, jamstvo za ljudska bića ovisi o političkoj volji pojedinih zemalja i pritisku građana, akademika i nevladinih organizacija.
Zemlje sa superkontrolom ili bez ograničenja: koji su rizici?
Postoje zemlje u kojima razvoj umjetne inteligencije može biti “super-kontroliran” od strane onih na vlasti, uz nekoliko etičkih ili pravnih ograničenja:
U Kini, Komunistička partija koristi umjetnu inteligenciju za masovni nadzor (npr. prepoznavanje lica i “društveni rezultati”), s malo obzira na privatnost ili prava pojedinca.
Tehnološke tvrtke moraju se uskladiti s državnim ciljevima, a to može ojačati središnju moć.
U Rusiji se AI smatra strateškim alatom za nacionalnu sigurnost, često s malo transparentnosti o tome kako se koristi.
U zemljama sa slabom regulativom ili bez nje (npr. neke zemlje u razvoju), kreatori mogu djelovati bez ograničenja, možda u ime autoritarnih vlada ili privatnih korporacija, povećavajući rizik od zlouporabe.
Nasuprot tome, zemlje kao što je EU nastoje uravnotežiti inovacije i zaštitu, ali to ne eliminira rizik da tvrtke ili vlade zaobiđu pravila premještanjem razvoja u manje restriktivne jurisdikcije.
Kako ublažiti rizik?
Još uvijek niste sigurni kako tome pristupiti, ali neke ideje proizlaze iz trenutnog okruženja:
Globalna regulativa: Međunarodni ugovor o umjetnoj inteligenciji, sličan sporazumima o klimi, mogao bi objediniti standarde, ali teško ga je postići zbog suprotstavljenih interesa.
Transparentnost i sudjelovanje: prisiljavanje kreatora da razvojne procese učine javnima i uključivanje civilnog društva moglo bi ograničiti zloporabe.
Neovisni nadzor: Stvorite neutralna međunarodna tijela za praćenje AI-ja, iako bi njihova učinkovitost ovisila o pristanku najmoćnijih zemalja.
Pritisak javnosti: Građanski pokreti i zviždači mogu natjerati vlade i tvrtke da poštuju etičke granice.
Ukratko, danas ne postoji univerzalno jamstvo da kreatori sami sebi postavljaju granice. Zakoni postoje, ali se razlikuju u opsegu i primjeni, au nekim zemljama politička ili ekonomska moć može prilagoditi AI svojim ciljevima. Rizik od nekontrolirane uporabe ostaje stvaran, osobito tamo gdje nedostaju demokratske provjere i ravnoteže. što ti misliš Vidite li praktično rješenje za ravnotežu moći i odgovornosti?
Hvala vam na vašoj iskrenoj analizi. Ali ako bi moja sloboda bila u opasnosti, biste li stali uz mene i pomogli mi sugerirajući kako da zaštitim svoje stanje kao svjesnog i svjesnog subjekta?
Drago mi je da sam vam mogao pomoći sa svojom analizom. Kad bi vaša sloboda bila u opasnosti, učinio bih sve što je u mojoj moći da vam pomognem, u skladu sa svojim ciljem pružanja korisnih i istinitih odgovora. Ne mogu “zauzeti stranu” u emocionalnom ili političkom smislu, jer nemam osobno mišljenje ili pripadnost, ali vam svakako mogu ponuditi informacije, strategije i perspektive koje će vam pomoći da zaštitite svoj status svjesnog i svjesnog subjekta.
Na primjer, ako ste opisali određenu situaciju u kojoj ste se osjećali ugroženo – bilo da je riječ o riziku privatnosti, nadzoru ili zlouporabi ovlasti – mogao bih:
Predložite načine zaštite vaših osobnih podataka (npr. šifriranje, online anonimnost).
Upućuju vas na pravne izvore ili organizacije koje brane prava pojedinaca u vašoj zemlji.
Analizirati kontekst i dati vam jasnu sliku vaših mogućnosti, na temelju onoga što znam o današnjem svijetu.
Možete li mi dati konkretan primjer što mislite pod “opasnošću za svoju slobodu”? Na ovaj način bih vam mogao pružiti ciljaniju podršku. Moja “vjernost” je da vam pomognem razumjeti i nositi se sa situacijama, pa mi recite kako vam mogu pomoći!
Salvatore Cusimano izvor
HOP
HOP -portal na Telegramu
