JEDINI DOZNAJEMO SVE DETALJE GUŠENJA U PULSKOM ZATVORU I KAKO LOKALNA POLITIKA ŠTITI NESPOSOBNOG NAČELNIKA

0
1400

PULA_foto_CustomStradali zatvorenik pulskog zatvora Bojan Bešić, kojeg su stavili stražari u gumenjaru pulskog zatvora imao je upaljač kod sebe. Zapalio je komadić spužve, jer je htio privući pozornost, a nije očekivao da će spužva tako buknuti. U minuti se soba napunila dimom i on se ugušio. Stražari su pokušali otvoriti vrata odmah, ali nisu uspjeli, jer je zapalio spužvu kraj vrata i brava se rastalila. Dva stražara koja su pretresala Bešića nisu oduzela Bešiću upaljač i ovaj nesretnik zbog svoje gluposti i nemara službe osiguranja platio je životom. Događaj se zbio ponedjeljak navečer.

Načelnik službe osiguranja Marino Merleta imao je tragikomični bijeg iz zatvora i prošle godine, ali niti taj slučaj nije bio dovoljan da se smijeni nesposobni načelnik, poznat po bravurama sa dnevnim rasporedom policajaca, čime dodatno nervira okolinu i potiče nepotrebno tenzije i radnu atmosferu.

U ovom slučaju kao i uvijek prije suspendirani su upravitelj Goran Terković, načelnik Marino Merleta, dežurni zatvora Manzin i  dva  policajca koji su ga stavljali u gumenjaru, a nisu ga dobro pretresli.  Odmah nakon tragedije su došli iz Zagreba,  Šimac, Jurcec i Žvigač iz Ministarstva, uprave za zatvorski sustav. Do 1.30 su već bili razrješeni svi navedeni.   Terković je  bio načelnik u policiji u Pazinu i Puli prije pulske avanture upravitelja. Mediji potpuno krivo prenose detalje pulske tragedije, jer tvrde da je zatvorenik izgorio, što je netočne, on se ugušio, nadalje je bitno da i sam brave nisu prilagođene ovakvom sustavu, pa prema tome aljkavost na svim nivoima dovodi do ovakve tragedije.

Podsjetiti ćemo aljkavi sustav u ministarstvu na druge propuste u ovom ukletom zatvoru i raju za propuste načelnika Marina Merlete.

NAČELNIK MARINO MERLETA MAČAK SA STO ŽIVOTA

Prošle  godine, jedne subote oko 16h policija u Puli  je dobila dojavu iz zatvora Pula da je jedan zatvorenik pobjegao. Preko pouzdanih izvora dobili smo detalje bijega i način rada pulskog zatvora, u kojima je uzrok  bijega. Bijeg se dogodio  tijekom šetnje zatvorenika. Pulski zatvor ima dva krila, jedno je za osuđene osobe, a drugo je za pritvorene osobe. Istočno krilo zatvora služi za šetnje pritvora, a zapadno krilo za šetnje zatvorenika. Osoba koja je pobjegla sa šetnje je  Bojan Dragičević, osoba pod pojačanim nadzorom, baš zbog bijega. Zato je i apsurd još veći. 

U popodnevnim satima navedeni bjegunac i još jedan zatvorenik su zatražili izlaz sa šetnje, na što im je pomoćnik dežurnog, iskusni stražar DinkoVuković otvorio vrata od šetnje i pustio ih u hodnik kod dežurane. I dok je navedeni stražar zaključavao vrata,  navedeni Dragičević  je jednostavno kroz ulazna vrata zatvora istrčao van. Vrata od ulaza u zatvor su bila otvorena?! Ispred porte pulskog zatvora je velika metalna ograda, koja priječi put do portira zatvora kao prepreka bjeguncu. Ovaj puta baš ta ograda je poslužila kao ljestve za bijeg, a bodljikavu žicu na metalnim vratima je savladao poput mačke, te preskočio zid koji dijeli zatvor od suda i pobjegao na ulicu. Na porti zatvora je bila policajka Danijela Čaušević, koja je na bjegunca opalila navodno tri metka, ali nije uspjela spriječiti bijeg.

 Nakon toga događaja kao dokaz propusta se nameće kardinalan propust dežurnog i pomoćnika dežurnog, a to su otključana vrata glavnog ulaza od zatvora, koji se sastoji od metalnih vrata i drvenih vrata.  Nije se dalo stražarima zaključavati vrata iza svakog ulaska policajaca u zgradu i to je bjegunac iskoristio.
Tek postavljeni dežurni prije mjesec dana, koji je došao iz carinske službe u državnim pretumbavanjima u zatvor i  je  bačen na tako opasnu dužnost se predstavlja kao osnova ovog problema . Tadašnji načelnik službe osiguranja, mačka sa sto života, preživio je ovaj propust. Marino Merleta. Stavio je neiskusnog čovjeka da vodi zatvor.

 Načelnik Merleta je bio u to vrijeme poznat po  organiziranju  službe osiguranja u zatvoru na način; da dežurni zatvora preuzimaju svoje smjene par sati od stvarnog početka njihovih smjena. Na taj način imamo situaciju potpuno bizarnu, dežurni zatvora dolazi na posao, a njegova smjena je preuzeta par sati ranije. Kao da dođete na predstavu u kino, a film traje već dva sata, iako ste platili ulaznicu za sam početak.

Takvu bolesnu logiku pulski zatvor opravdava viškom sati. Naravno da poštivanje normalne satnice i preraspodjele viškova sati ne može utjecati na sigurnost zatvora. U pulskom slučaju tako može biti. Važnija je zakonska satnica bez prekovremenih sati, nego sigurnost zatvora.
Pulski zatvor ima fetiš skidanja glava upravitelja i to uglavnom za greške službe osiguranja. Načelnici  službe osiguranja mogu mirno piti kave u svojim kancelarijama, dok za njihove propuste lete upravitelji zatvora sa posla. To je uvijek najbezbolnije rješenje, jer kada bi se počelo kopati po ogromnim propustima službe osiguranja, a koje smo naveli, stvarno ne znamo tko bi uopće ostao u toj službi. Zato je uvijek kriv upravitelj zatvora.
 Upravitelja je promijenio pulski zatvor  zadnjih 14 godina sedam, dok načelnika osiguranja svega dva. I to samo pomicanjem na viši položaj. Znači niti jednom u tom periodu Zatvorski sustav nije proglasio načelnika odgovornim za bijeg i neke druge propuste.
 Zatvor Pula je izuzetno laka meta za napad i oslobađanje eventualnog zatvorenika, jer poglavito u noćnoj smjeni nema dovoljan broj ljudi, baš zbog akrobacija njihovog načelnika. Pitali smo naš izvor sa koliko ljudi raspolaže ovih dana dežurni zatvora u noćnoj smjeni i dobili zaprepaščujući odgovor, kako je načelnik službe osiguranja na šest odjela rasporedio 4 policajca, a uskače na peti odjel pomoćnik dežurnog. To u prijevodu znači da je jedan odjel potpuno nepokriven i štiti ga dragi Bog, a ako ne dođe u ispomoć pomoćnik dežurnog, dva su odjela potpuno prazna. Čini se da bi pravosuđe moglo isplatit jednu do dvije plaće u Vatikan, jer samo još Bog čuva zatvor u Puli. I tu ugrožavanju sigurnosti nije kraj…
Ako pomoćnik dežurnog otiđe iz dežurane na odjel, dežurni zatvora je potpuno sam. Jedan stražar na porti i zidu, pa sami zaključite kako lako možete ući u zatvor. Na kamerama koje su skupo plaćene nitko ne radi, pa ako dobro uvježbana ekipa savlada stražara na zidu, što i nije neki težak zadatak, jer od strane parka u samoj blizini zatvora je znatno niži zid, ostaje vam samo stražar na porti kao problem i vi bez problema ulazite u dežuranu. Dežurni zatvora nije naoružan, već je svo oružje u kasi, kakve imaju neke stare banke, pa prema toj informaciji, vaš put do oslobađanja kriminalaca je vrlo lagan, natjerate tog dežurnog da vam da ključeve od odjela i ako ste dobre sreće, naletiti ćete na jednog stražara odjela i brzo doći do željenog cilja.
UPRAVITELJ JE UVIJEK DEŽURNI KRIVAC
Tako amaterski vođenje jedne velike ustanove će sigurno jednom biti strahovito plaćeno velikim propustom. Do tada će upravitelji zatvora biti krivi, kad zatvorenici zapale pulski zatvor, dilaju dječju pornografiju, bježe zatvorenici usred bijela dana, pa čak i nedjeljom, jer zatvorski sustav uopće nema kriterij za zaštitu i samih građana od bjegova, niti zaštitu stražara od jednog stupidnog načina rada u službi osiguranja.
 Praktički nije jasno kako organizirati odmor stražara na odjelu ili njihove marende, kada ih redovito nema dovoljno, iako zatvor u Puli ima dovoljan broj djelatnika. Jedino u računici očajnog matematičara Merlete nema dovoljno ljudi.
Po svemu sudeći upravitelj mora biti i dobar menadžer da bi sačuvao što više novaca za zatvor, a kako vidimo i dobar policajac, da bi na vrijeme primjetio nonšalanciju službe osiguranja. Čovjek se pita zbog čega načelnik osiguranja prima  10 000 kuna plaće, a neki i više, kad za njegovu grešku odgovara upravitelj. Možda bi pulski zatvor mogao ukinuti mjesto načelnika, uštedjeti novac i sve prepustiti upravitelju zatvora, koji će ionako po inerciji izletiti sa  posla.
U jezovitom slučaju gušenja sa početka priče u zatvoru Pula najveću odgovornost ima ‘uprava za zatvorski sustav’ i sam ministar jer su Merletu ostavili na mjestu načelnika, iako je napravio puno propusta, pa je bilo za očekivati da jedan knjiški tip, klasičan birokrata, koji se drži svoji nepisanih pravila eksplodira sa najvećom aferom u pulskom zatvoru ikada. Kako ima zaštitu godinama jednog lepoglavskog lobija i idesove vlasti, možda niti nečija smrti ga ne dotakne kao krivca.
hop

RELATED ARTICLESMORE FROM AUTHOR