Optuženi nekadašnji pripadnici HOS-a, Ivan Zelenika, Ivan Medić, Edib Buljubašić i Marina Grubišić-Fejzić proglaženi su krivima, Srećko Herceg je oslobođen, a HOS okarakteriziran kao organizirana zločinačka, vojna organizacija, a nekadašnji zapovjendik HOS-a za Hercegovinu Blaž Kraljević zločincem.
Nakon okončanja glavnog pretresa, prvostupanjsko vijeće Odjela I za ratne zločine Suda BiH izreklo je danas, 14. travnja 2015. godine presudu kojom su optuženi: Ivan Zelenika, Ivan Medić, Edib Buljubašić i Marina Grubišić-Fejzić oglašeni krivim za krivično djelo zločini protiv čovječnosti (progon) iz člana 172. stav 1. tačka h) Kaznenog zakona BiH (KZ BiH), a sve u svezi sa članom 180. stav 1. istog zakona, priopćeno je iz Suda BiH.
S tim u svezi, Sud je optuženima izrekao sljedeće kazne: Ivan Zelenika kazna zatvora u trajanju od šest godina; Ivan Medić kazna zatvora u trajanju od sedam godina; Marina Grubišić-Fejzić kazna zatvora u trajanju od pet godina.
Sud je u odnosu na optuženog Ediba Buljubašića, a u skladu sa odredbom člana 55. stav 1. i člana 53. stav 1. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest godina, dok se kao ranije utvrđena uzima kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 34 godine izrečena pravomoćnom presudom Županijskog suda Zenica od 9. lipnja 2000. godine, pa se u skladu s pravilima iz člana 53. stav 2. tačka a) Kaznenog zakona BiH, kao jedinstvena, izriče kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 34 godine.
Sud je optuženog Srećka Hercega oslobodio optužbi.
U izreci presude, između ostalog, se navodi da su optuženi Ivan Zelenika, u svojstvu ‘de facto’ upravnika zatvora koji se nalazio u bivšoj Vojnoj ambulanti JNA u Mostaru, Edib Buljubašić, Ivan Medić i Marina Grubišić- Fejzić, u svojstvu pripadnika Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), oglašeni krivim što su u periodu od početka mjeseca svibnja do kraja mjeseca kolovoza 1992. godine, u okviru širokog i sustavnog napada protiv civilnog srpskog stanovništva općina Mostar, Čapljina i Stolac, znajući za takav napad i da njihove radnje predstavljaju dio napada, svjesno sudjelovali jedni s drugima i sa ostalim članovima vojne strukture HOS-a, među kojima je bio glavni upravnik HOS-a za Hercegovinu, upravnik logora Dretelj, te zatvorsko osoblje, čiji cilj je bio trajno uklanjanje civilnog srpskog stanovništva sa području Hercegovine, poduzimali pojedinačne radnje koje su predstavljale značajan doprinos održavanju i funkcioniranju sustava nezakonitog uhićenja civila srpske nacionalnosti s područja općina Mostar, Čapljina i Stolac.
Ne ulazeći pojedinačno u predmete i činjenice da su u Dretelju počinjeni zločini nad zarobljenicima, znakovito je da je prvostupanjski sud, između ostalog, zaključio “da njihove radnje predstavljaju dio napada, da su svjesno sudjelovali jedni s drugima i s ostalim članovima vojne strukture HOS-a, među kojima je bio glavni upravnik HOS-a za Hercegovinu”, odnosno, tadašnji zapovjednik HOS-a za Hercegovinu, ubijeni Blaž Kraljević.
Ovaj zaključak nedvojbeno implicira HOS (koji je priznat kao regularna vojna snaga BiH) kao udruženu zločinačku, vojnu organizaciju.
Prema obraloženju suda, jedan broj civlila s područja Mostara držan je jedno vrijeme u prostorijama Vojne ambulante Mostar, a svi uhićeni držani su u zatvoru u hangarima u okviru vojarne ‘Bruno Bušić’ u Dretelju, koji je imao sve karakteristike logora.
Zarobljeni civili držani su u nehumanim i nehigijenskim uvjetima, svakodnevno podvrgavani različitim oblicima fizičkog, psihičkog i seksualnog zlostavljanja, što je kod oštećenih prouzročilo ozbiljne fizičke i psihičke ozljede, te narušenje zdravlja.
Sud je optužene: Ivana Zeleniku, Ivana Medića, Ediba Buljubašića i Marinu Grubišić-Fejzić oslobodio pojedinih točaka optužnice.
U odnosu na optužene Ivana Zeleniku, Ivana Medića i Marinu Grubišić-Fejzić, Sud je donio rješenje o produženju mjera zabrane, dok je u odnosu na optuženog Srećka Hercega ukinuo mjere zabrane.
Također, podsjetimo da su svi optuženi u prvostupanjskoj presudi osuđeni ‘retroaktivno’, odnosno, po Kaznenom zakonu BiH, a ne po tada važećem i blažem zakonu koji je vrijedio u trenutku počinjenja kaznenog djela – Kaznenom zakonu SFRJ.
Ipak, odluka nije pravomoćna i protiv ove odluke je dozvoljena žalba koju će razmatrati Prizivni odjel ovog suda. U žalbi se mogu iznositi novi dokazi ako stranke i obrana dokažu da nisu bili u mogućnosti iznositi ih u prvostupanjskom postupku.
Obrane su najavile žalbe.
No, iako se radi o nepravomoćnoj presudi i ne ulazeći u predmete ponaosob i pričinjene zločine, pitanje koje se nedvojbeno postavlja je sljedeće: S obzirom na tezu o udruženom zločinačkom pothvatu protiv hrvatske šestorke u Haagu, a sada i na istu implikaciju kada je riječ o HOS-u, kako će se i kojim imenom okarakterizirati pojedinačni zločini pričinjeni od strane pripadnika Armije BiH te hoće li se logori okarakterizirati kao ‘sabirni centri’ ili nazvati pravim imenom?
(V.S./republikainfo.com)
