Otimanjem imovine od građana preko RBA zadružnih kredita, državi se osigurava daljnje zaduženje i otplata kredita

0
1257

kajinHrvati su već nekoliko godina unazad svjesni da u Hrvatskoj vlada paralelni financijski sustav. Nemilosrdan i ubojit. Svakodnevno, iz brojnih gradova RH pristižu vijesti o samoubojicama, ljudima koji su izgubili snagu, izgubili vjeru u pravnu državu, vjeru u zaštitu njihovih ustavnih prava, ljudi s dužničkom omčom oko vrata. Ukoliko država nije osigurala djelotvorne osigurače zaštite ljudskih života, tada je najvećim dijelom odgovorna Država i oni koji ju vode.

U medijima je tijekom 2010. i 2011. godine odzvanjala afera s kreditnim uredima takozvanih RBA zadruga. Dok  nije izbila u javnost  i mediji o njoj nisu otvoreno i javno progovorili, nije bilo nade za zaštitu žrtava tih kreditnih ureda. Istovremeno, kriminal koji se nad tim ljudima i njihovom imovinom provodio, bio je žestok. Neupućenim ljudima ponuđena je mogućnost zaduživanja u kreditnim uredima austrijskih zadruga, u kojima im nisu provjeravali „krvnu sliku“, odnosno bonitet,  te je takav kredit izgledao vrlo primamljivo.

Nisu mogli ni sanjati da takvi uredi ne samo da nisu provjeravani od strane institucija koje su bile dužne provoditi nadzor, a kamoli da postoje ozbiljne sumnje da su ti nelegalni kreditni uredi i nelegalne RBA austrijske zadruge i druge kreditne ustanove  poslovale bez potrebnih dozvola i kontrole te preko svojih plasmana prale novac opljačkan pretvorbom i privatizacijom, koji je nakon okončanog rata sustavno isisavan iz Hrvatske.  Još se uvijek provjerava, ali mnogi neslužbeno tvrde da su upravo Hrvati inicirali osnivanje tih ureda,  financiranjem Hrvata putem  RBA zadruga i drugih malih i nepoznatih banaka s područja Austrije. Iako se kontrola poslovanja može jednostavno i transparentno obaviti, do sada još uvijek (a govorimo o nekoliko godina), pravog odgovora na brojna pitanja nema.  Zadnja vijest dobivena iz predsjedničkog ureda prošli tjedan glasi da je predsjednica dobila odgovor u svezi ovog nelegalnog posla u našoj zemlji od institucija sustava koje tvrde da na slučaju zadruga rade od 2013. godine. I dok oni rade, nezakonite zadruge i dalje ovršuju  imovinu građana. Zadruge su zapravo otkrile najvažniju činjenicu, a to je da je šaptom pao ustavnopravni poredak, jer zadruge nemaju nikakve dozvole za rad u našoj zemlji, a naše pravosuđe na osnovu takve nelegalnosti ovršuje građane, komitente takvih zadruga.

„Četri mjeseca čekam odgovor  na zastupničko pitanje u svezi problema sa RBA zadrugama. Uobičajna je procedura 30 dana, ali vlada je uzela zakonsko pravo na duži rok. 15.9.  ove godine je krajnji rok da odgovor dobijemo,  što naša vlada misli o tom pitanju. Izravno je za ovaj problem kriv ured bivšeg predsjednika, koji je bio duboko involviran u ovaj slučaj i davao potporu zadrugarima. Oni su ga stalno obilazili, tražili zaštitu svojih interesa, iako nikada nisu imali dozvolu za rad u našoj zemlji.  Savjetnik predsjednika, zadužen za njih, sada je u njihovom timu, što jasno pokazuje koliko je bivši predsjednik bio umočen u taj nelegalan posao.  Današnja predsjednica je, suprotno njemu, na strani istine i traži odgovore od HNB-e, DO-a i ministarstva financija pitajući kako se to moglo dopustiti.  I zatražila je očitovanja.

Nije bolje niti u HNB-i. Tamo rade nesposobni aparatčiki, koji se ne znaju nositi s tim problemom. A to znači da su uz njih nesposobne, nemilice pljačkani naši građani od kojih se napravila sirotinja. Nema sumnje da su za problem znali i predsjednik države i predsjednik vlade, ali ništa nisu poduzeli.  Prema tom problemu vlast se ponašala isto kao i prema izbjegličkoj krizi ovih dana – bez ikakve strategije.

Kao i uvijek, narod je ispaštao tuđe propuste, što je nedopustivo, poglavito kada je riječ o očitom kriminalu, kao što je ovaj slučaj“ – tako je problem vidio saborski zastupnik Damir Kajin.

Prema mišljenu Nenada Koljaje SDP-a kao stranka opstruira cijeli slučaj, iako je HDZ-a bila za rješavanje tog problema i svojim rukama u zraku željela izglasati pravo rješenje. Koljaja je  prozvao  Ivu Josipovića, čiji glasnogovornik je danas glasnogovornik RBA zadruga i sumnja u popustljivost bivšeg predsjednika prema ovom kriminalu.

Odbijanjem pomoći ljudima koji su dizali očito nelegalne kredite, njih preko 20 000,  SDP-a je stala na stranu RBA prevaranta. Iako se neki iz vrha RBA zadruge u Austriji nalaze čak i u kućnom pritvoru, naše pravosuđe se kilavi oko očite prevare i cijelu stvar gleda poprilično površno, kao da je to  političko pitanje, iako je ono čisto pravno. Neki javni bilježnici, predsjednici sudova i voditelji gruntovnica su očito upleteni u ovu kriminalnu igru.

Zadruge su imale dozvolu za rad samo u određenim područjima Austrije, dakle niti u cijeloj Austriji, a ipak su došle u Hrvatsku da to nitko nadležan nije primijetio. Opustošile su oko 5 milijardi eura u građanskim kreditima. Javni bilježnici su kod nas trebali prije potpisivanja kredita RBA zadruga i građana zatražiti od zadrugara dozvolu za rad. Umjesto da su zatražili njihovu dozvolu za rad, oni su zajedno sa zadrugarima izmislili samo dokument kojim se zadruga osigurava u naplati.

Jedina predsjednica aktivno prati događanje oko RBA zadruga i iz tog je razloga glavnog državnog odvjetnika pozvala na konzultacije.

„Javnost mirno gleda milijun i pol ljudi koji smo još uvijek živi, usprkos tome što nas svakodnevno ubijanju RBA zadruge,  franak, blokade. Javnost gleda kako nas ovršuju, otimaju nam sve, od imovine do ljudskog dostojanstva.
To javnost ne brine, mada je takvo ponašanje i Salopeka otjeralo da traži svoj posao daleko od lijepe naše i otjerati će još mnoge, jer javnost  – šuti“- rekao je Koljaja.

 Europska Komisija odgovara u roku od tri dana, naše državne službe ne reagiraju godinama

U EU-i, baš onoj na koju mnogi imaju zamjerke, odgovor stiže u roku od tri dana nakon vašeg upita, kod nas  – nikada. Da podsjetimo, Kolinda Grabar-Kitarović je za razliku od lijenog i beskorisnog Josipovića pokrenula pitanje RBA zadruga, njihovih milijunskih prevara i nezakonitog rada u našoj državi. Do njene inicijative, naš državni odvjetnik se ponašao baš kao i prethodni, kao da je pao sa kruške. RBA zadruge vršljaju po državi i ovršuju preko našeg nesposobnog odvjetništva, iako nemaju dozvole za rad.

Razgovor sa  zviždačicom Nadom Landekom se pokazao vrlo interesantan jer je konačno proniknuto u  bit cijele prevare. I zašto država ne reagira, i zašto je sama inertnost Milanovića jasna i lako objašnjiva. Došli smo do jednog zanimljivog podatka, koji Landeka otkriva prvi puta u javnosti. Praktično otimanje znatno vrjednije  imovine od građana koji su preko tih zadruga dizali kredite ojačava bonitet banke, nekretnine ulaze u kapital banke, a na taj način i država otplaćuje lakše svoj dug i lakše se zadužuje. Prema njenim istraživanjima upravo je to glavni razlog zbog kojeg država uporno ne reagira na ovaj kriminal, jer se otimanjem privatne imovine građana spašava se država koja tako nalazi zajednički interes sa bankama. Pojedina trgovačka društva obavljala su djelatnost kreditnih institucija i kreditnih ureda na području Republike Hrvatske, registrirani kao d.o.o., a u čijoj djelatnosti je opisano „kreditiranje, hipotekarni krediti i poslovanje s nekretninama“,  iako su ta društva registrirana sa samo 20.000,00 kn temeljenog kapitala,  te su poslovale i sklapale ugovore o kreditima bez potrebnih dozvola za financijsko poslovanje ili za posredovanje s kreditima (kreditni uredi)  ili nekretninama (agencije) propisanih Zakonima RH, što nije sukladno sa važećim Zakonima i Ustavom RH, niti sa Europskom Konvencijom o ljudskim pravima.

Svi ovi nelegalni postupci legalizirani su činjenicom da tijela zadužena za nadzor istih i sankcioniranje sivog financijskog tržišta te pranja novca, nisu do danas učinila ništa da bi isto spriječila, već upravo suprotno, svim snagama trude se dokazati nedokazivo, kako je takvo poslovanje prihvatljivo i legalno. Time  šalju poruku kriminalcima i otimačima; „Dođite u Hrvatsku, ovdje vam je zajamčeno nekažnjeno i nelegalno poslovanje!“

Nadležne institucije i sama Vlada RH, iste bi morala ukinuti odlukom iz vlastite inicijative, a ne nekakvim posebnim uvjeravanjima, jer je njihova dužnost štititi zakon i Ustav RH.

Ipak, ne samo da institucije zadužene za nadzor takvog nelegalnog i kriminalnog poslovanja  nakon nekoliko godina od kad su im predane prve kaznene prijave,  nisu izvršile nadzor i dale izvješće  o tome, nego se k tome te institucije do sada nisu očitovale ni na jednu kaznenu prijavu predanu u USKOK-u, DORH-u, mjesnom ODO-a.

Njihovim nečinjenjem su građani dodatno oštećeni, jer državni službenici nisu svoj posao odradili u zakonom propisanom roku, niti im je omogućeno da se obrane i zaštite sami kao alternativnom opcijom. Građani su prepušteni kriminalnoj stihiji koja ih je proteklih godina ogulila do gole kože, a iz cjelokupnog slučaja je očigledno da  institucije ne poštuju i ne ispunjavaju svoju vlastitu dužnost.

Otimanje nacionalnog blaga   i kolonizacija Hrvatske putem rasprodaje nekretnina na području RH postao je  glavni biznis stranih pravnih i fizičkih osoba koje iste stječu u ovršnim postupcima, kao ovrhovoditelji,  i to mahom temeljem nezakonitih i neustavnih ugovora o kreditu i javnobilježničkih akata. Istovremeno im je ista  vlast omogućila da nekretnine stječu bez plaćanja poreza na nekretnine i bez plaćanja poreza na dobit, što predstavlja apsolutnu diskriminaciju građana RH u odnosu na otimače iz inozemstva.  Za iste stvari građani RH odavno već bi sjedili u zatvorskim ćelijama služeći kaznu zbog utaje poreza.

Šokira činjenica da te strane pravne i fizičke osobe nisu spriječene u činjenju kriminala, a još više da su od Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke, pa i gruntovnica širom zemlje poticane i ohrabrene u svojem nezakonitom postupanju a upravo to dokazuje slijedeće;

Strane pravne osobe iz Austrije, pa i strane fizičke osobe u Hrvatskoj su od Ministarstva financije dobile na uporabu i u svrhu identifikacije i uknjižbe privremeni OIB, kako bi se, iako nemaju registriranu podružnicu na području Republike Hrvatske,  mogle upisati kao vlasnici nekretnina stečenih u ovršnim postupcima u zemljišnim knjigama.

Ustavni sud Republike Hrvatske i Vlada Republike Hrvatske višekratno se oglušila na vapaj ovršenika koji su zatražili ustavno-zakonsku zaštitu od nadležnih tijela, Ustavni sud RH na prijedlog za ocjenu suglasnosti takvih akata sa Ustavom RH, proglasio se nenadležnim prebacujući lopticu sa sebe na općinske sudove kao mjesno nadležno za postupanje.

„Članak 51. i čl. 52.  Europske Konvencije o ljudskim pravima propisuju;  “(1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu. (2) Osnova je nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva.

Članak 52.  Konvencije; “Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav.”

Članak 5. Ustava RH isto tako propisuje: „U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske“ , dok  iz članka 19. Ustava RH jasno i nedvojbeno proizlazi:  „Svi akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu.“ Znači rješenje je jednostavno, jer su ugovori sa zadrugama ništavni.

Također šokira neujednačenost sudske prakse kakva je učestala u posljednje vrijeme pred hrvatskim sudovima.  Ovršni zakon omogućio je temeljem odredbi čl. 65. OZ-a odgodu ovrhe. Ista se može prijedlogom zatražiti ukoliko su ispunjeni uvjeti propisani tim člankom, između ostalog ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage javnobilježničkog akta, revizija, tužba za ništetnost, ili se po službenoj dužnosti vodi kazneni postupak protiv ovrhovoditelja.

U nekoliko sudskih postupaka prvostupanjski sudovi donijeli su Rješenje o odgodi tijekom 2015. godine kojima su odgodili naplatu novčanih tražbina na temelju pravomoćnih i ovršnih isprava (pravomoćnih presuda, ovršnog javnobilježničkog akta i dr.), čime su direktno onemogućili ovrhovoditelja da naplati svoju novčanu tražbinu na računima ovršenika, iako su istu dokazali pravomoćnim ispravama.  Rješenja o odgodi na temelju odredbi čl. 65. OZ-a ovi sudovi donijeli su na neodređeni rok (više godina), sve do pravomoćnog okončanja poduzetih radnji na kojima se temelji odgoda ovrhe“ –objasnila je Nada Landeka.

Poznata je činjenica da u bankarskom i financijskom poslovanju, nekretnine predstavljaju glavni bonitet financijskih institucija.  Bankama se bonitet mjeri prema vrijednosti nekretnina koje posjeduju a na temelju kojih pribavljaju  Pfandbrief – tj. kreditno pismo kojim se dalje zadužuju. Općenito, novčani tok ili rizik ili oba svojstva neke temeljne  imovine prenosi se investitorima na tržištu kapitala izdavanjem obveznica čija obilježja u pogledu rizika i povrata na ulaganje proizlaze iz rizika i povrata temeljne imovine.

Ekonomski analitičari tumačeći Hrvatski zakon o sekuritizaciji  ukazuju na to da se neto utjecaj na vanjski dug može kontrolirati. Štoviše, postoje scenariji koji na određeni način mogu dovesti do smanjenja vanjskoga duga. Takva se mogućnost može ostvariti zbog ugrađenog poticaja bankama da primitke od sekuritizacije (zaduženost temeljem pfandbriefa) iskoriste za vraćanje obveza prema inozemstvu, ili drugim riječima otetim nekretninama od ovršenika, kojima banke postaju vlasnici – država je omogućila vraćanje vanjskog duga Republike Hrvatske.

Dakle, očigledno je da se s jedne strane novčane ovrhe odgađaju iz razloga jer se novac „zamrzava“  na posebnim računima  kojima ne raspolažu niti ovršenik, niti ovrhovoditelj, dok se ovrhe u pravilu, nikad ne odgađaju na nekretninama, koje predstavljaju jamstvo u kreditnim poslovima financijskih institucija, koje mahom kreditiraju i samu državu.

Srbija, Mađarska, Slovenija i  Poljska, zabranile su odlukama najviših sudova u njihovoj zemlji rad i djelovanje takvim nelegalnim institucijama, a protiv počinitelja kaznenih djela koji kaznena djela čine kroz takve neustavne i nelegalne ugovore i akte, podignute su optužnice.

U svrhu  pravovremene i adekvatne  zaštite svojih građana, Ustavni sudovi ovih zemalja su ovršne postupke i već određene deložacije na temelju ovakvih nezakonitih akata koji predstavljaju kazneno djelo te direktnu povredu ljudskih prava i sloboda,  i u neskladu su sa Zakonima i Ustavom tih zemalja   – obustavili.

U Republici Hrvatskoj građani su nezaštićeni.

Igor Drenjančević

hrvatski tjednik