Srpski tisak veliča srpske direktore u bivšoj zemlji i na taj način želi najaviti posrbljavanje državnih poduzeća sa srpskim kadrom, kao što je to učinjeno u politici. Kuda nas je dovela njihova politika u 4 godine vidi se jasno, sada još samo treba ulaz i u privredu, gdje već nisu. Pročitajte te gluposti i jedino što svima može biti jasno zašto su se Srbi pobunili 1991. godine, iz teksta se jasno vidi da su vladali Hrvatskom.
IZ SRPSKIH MEDIJA
Gavrilović iz Petrinje bio je sinonim za kvalitetnu preradu mesa. Tvrtka koja je slovila kao broj jedan u bivšoj Jugoslaviji, izvoznik na vrlo zahtjevno američko tržište, proizvodni pogon sa skoro deset tisuća zaposlenih. Danas u Gavriloviću radi svega oko dvije tisuće ljudi, a moćni i još uvek moderni kapaciteti, koje su Srbi netaknute ostavili bježeći pred Olujom, samo su djelimično iskorišteni.
I Gavrilović svoj razvoj i prosperitet može zahvaliti isključivo Srbima. Uspjeh i rast Gavrilovića, male tvornice za preradu mesa u mladoj poslijeratnoj Jugoslaviji, veže se za trojicu Srba: Paju Manojlovića, Živka Juzbašića i Borislava Mikelića. Manojlović je pokrenuo zamašak velikog razvoja a Mikelić je za vrijeme provedeno na čelu te tvrtke faktički napravio još jedan Gavrilović.
Upitate li danas nekog ustaški nastrojenog Dubrovčanina šta misli o Jovanu Drobnjaku, problijedit će kao krpa, prije nego što na njega svali lavinu uvreda; četnik, velikosrpski kadar, Miloševićev agent… A tko je bio Jovan Drobnjak? Direktor (punih 16 godina) dubrovačkog DTS-a jedne od najprofitabilnijih firmi socijalističke Jugoslavije, poduzeća koje je imalo godišnji promet od pet milijardi dolara. Dobro ste pročitali, nije milijuna već milijardi dolara. Drobnjaka su smjenili hadezeovci i jedva je sačuvao glavu. Drobnjak danas živi u Beogradu.
ZABORAVLJENO ZNANJE I SPOSOBNOST
Do izbijanja rata devedesetih, u tvornici Borovo, moćnoj i bogatoj firmi, bilo je zaposleno 23.000 radnika. Borovo su do tog nivoa doveli Srbi: Zdravko Egić, Nenad Krekić, Vojo Roksandić, Mirko Vujanović…
MIO Standard iz Osijeka, bio je partner japanske Honde. Svoje proizvode prodavao je po cijelom svijetu a takvim ga je napravio Srbin, Blagoje Kondža. MIO danas više i ne postoji, a Kondžu su Hrvati 1990. istjerali iz njegovog ureda.
Sve što je u Sisku, velikom industrijskom centru SFRJ, bilo ekonomski zdravo i uspješno, uz spomenutu Željezaru, ne može se ni zamisliti bez srpskih kadrova; Mladen Glavaš vodio je Segestiku, Mićo Stojanović Sisciju, Drago Bročilo Autopromet…
Rafinerija Sisak imala je samo generalnog direktora Hrvata, čelni ljudi prerade, održavanja, transporta, razvoja… bili su Srbi: Jovičić, Trivanović, Žilić, Vojnović, Letić, Milić…
Najveći drvnoprerađivački kombinat u Hrvatskoj, GAJ iz Podravske Slatine, stvorio je Srbin Nikola Crnobrnja a „Duhan“ iz istog grada, njegov sunarodnik Rajko Radojčić. Jugoturbinu iz Karlovca, sa sedam tisuća radnika vodili su Srbi na čelu sa Milanom Pavićem. Splitsku banku i Dalmacijavino uspješno je vodio Jovo Kunac, pred rat jedan od potpredsednika INE… itd.
Nabrajajući niz uspješnih Srba koji su vodili hrvatska poduzeća, autor teksta na srpskom portalu ispričava se svim onim Srbima koji su u ovoj priči izostavljeni a koji su zaslužni da je Hrvatska prije samostalnosti bila uspješna i napredna, pri tom izražavajući nadu da će se netko sjetiti da „veliki uspjeh Srba u Hrvatskoj“ uobliči u formu publikacije ili knjige.
Hrvatska je te sposobne Srbe, u duhu one Kerumove: „Srbi nam nikada ništa dobro nisu donijeli“ zauvijek precrtala i zaboravila a Srbiji, a s njima je u Srbiji ostalo i njihovo znanje i sposobnost. Za razliku od Hrvatske koja se zahvaljujući tome što im firme vode Hrvati nalazi u gospodarskom kolapsu i na dužničkim koljenima.
PROČITAJTE KOGA HVALI SRPSKA PROPAGANDA
Mićo Stojanović javnosti je poznat kao SDP-ov predsjednik Fonda za razvoj i zapošljavanje iz kojeg je “iscurilo” 92 milijarde nikad vraćenog novca o čemu se i danas vode debate. Između ostalog Mićo Stojanović i Fond s njim na čelu financirali su ratnog zločinca Dragana Čičića, čija tvrtka Drvoplast u Petrinji je za vrijeme obrade i isplate bila blokirana pa je iznos od 4.500.000 eur-a “silom prilika morao biti isplaćen u Drvoplast Kraljevo, Srbija!”
Mićo Stojanović je bio i član Josipovićevog gospodarskog tima, a vodi i Sisciu. Sisačka tekstilna tvrtka Zlatna igla – Siscia d.o.o. pokrenula je postupak predstečajne nagodbe. Nagodbeno vijeće pozvalo je upravu tvrtke da dostavi dodatnu dokumentaciju kako bi se otvorio predstečajni postupak. Zahtjev za ovakvom pomoći iz tvrtke je upućen, navodeći pri tom opravdane razloge: Zlatna igla ima 278 zaposlenih i nepodmirene obveze, na dan 05. siječnja, u iznosu od gotovo 54 milijuna kuna.
NADA LANDEKA
HOP PORTAL
