25 godina samostalne mlade Hrvatske je iza nas. Kakve rezultate bilježimo u prvih četvrt stoljeća samostalnosti? Nakon krvavo izborene slobode i samostalnosti protiv višestruko jačeg velikosrpskog agresora, nakon pogibije i žrtve jedne čitave hrvatske generacije dozvolili smo UDBA-i i starim komunističkim strukturama da nam vode državu i nastave pljačku. Zajedno s ratnim zločincima abolirali smo i komunizam, valjda zato jer nismo htjeli biti osvetoljubivi?! Okrenuli smo leđa najboljim saveznicima koje smo imali a koje predvode Amerikanci i javno koketiramo s Rusima, koji su u velikom stilu ugnjetavali narode Ruske federacije jednako kao što su Srbi ugnjetavali nas u bivšoj Jugoslaviji. Stare strukture vlasti su se obvezale komunizmu i preziru kapitalizam, a lažni desničari potpaljuju lažima mržnju prema zapadu kojemu je hrvatski narod oduvijek, pa čak i u toj šugavoj Jugoslaviji, bio okrenut.
Ti isti izdajnici, i lijevi i desni, dopustili su neviđenu pljačku hrvatskog naroda i za sve okrivili neoliberalizam, kojeg u Hrvatskoj ni u naznakama nema. Izbrisali su nam povijest, kulturu i dostojanstvo, a ponajviše tradiciju, tako da smo potisnuli i zaboravili nedavne činjenice o sebi samima s početka prošlog stoljeća, vremena kojih se vremešniji ljudi još uvijek sjećaju iz predaje starijih i vlastitog iskustva. Šutimo o generaciji koja je dala ogroman danak za nas u Domovinskom ratu, a ustoličili smo one koji su taj rat izbjegli i kao štakori od njega pobjegli. Dopustili smo da časni i vrijedni ljudi nemaju ni koricu kruha, a da se lopovi promoviraju kao sposobni i zaslužni i gomilaju nevjerojatna bogatstva. Nismo proveli lustraciju, nismo osudili i zabranili veličanje zločinaca i znakovlja totalitarnog komunističkog režima, nego smo dopustili stvaranje “antifašista” u 21. stoljeću, koji su se direktno izlegli iz gnijezda oficira zločinačke Titove JNA i njegovih udbaša. Ne možemo naprijed kao država, mada smo bogati sirovinama, prirodnim ljepotama, nacionalnim parkovima, bogatstvom vode, naftom i plinom, mada imamo najbolje preduvjete za turizam, najljepšu obalu i otoke, mada imamo najkvalitetniju hranu od koje nismo u stanju zaraditi, pa ni sebe prehraniti, jer smo tradicijske i obiteljske tvrtke i pogone iz naše predkomunističke povijesti dali u ruke nesposobnim prevarantima, koji vuku porijeklo iz tog istog partizanskog legla. Brišemo i uništavamo vlastitu veliku povijest kulture i umjetnosti jer držimo iste blagoglagoljive prevarante koji su i prije 30 i više godina vodili kulturnu politiku i umjetničku scenu, a to isto ti pokvarenjaci blagoglagoljivo čine i danas. Naši političari i novinari ne samo da psuju i prostače “kao kočijaši”, kako bi se nekada reklo, nego su u usporedbi s njima nekadašnji kočijaši prava gospoda.
Kada su nas neokomunisti, koje zbog neke neobjašnjive i nikom normalne tolerancije nismo lustrirali, sasvim opljačkali i obezvrijedili, dozvolili smo da nas i dalje blate i lažu po svijetu o nama, o nekakvim neslobodama njihovog govora, koji bi u svakoj ex-komunističkoj zemlji bio zabranjen pod najstrožim kaznama za sve vijeke vijekova. Razni Milići nas zagađuju svojim muralima i prostačkim filmovima, stavljaju u usta naših branitelja četničke fraze koje nisu naše, naši redatelji nisu naši, nego oni koji su se zavjetovali velikosrpstvu i “tekovinama komunizma”, njima dajemo svoj novac, njihove filmove financiramo, a svoje heroje Domovinskog rata smo potpuno zapostavili i učinili anonimusima. Amateri performeri pišaju po našem grbu i našim trgovima, a mi to dopuštamo i nagrađujemo ih medijskom slavom. Naše branitelje smo doveli u situaciju u kojoj su morali tražiti spas u Markovoj crkvi, od vlastite naše policije koju smo načičkali aboliranim neprijateljskim kadrovima. Nagrdili smo vlastitu lijepu Domovinu nakaznim spomenicima prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana, zatrovali spomen na tog izuzetno velikog državnika lažnim i montiranim snimkama u kojima ga pokušavamo lišiti njegovih zasluga. Kosti naših branitelja nisu vraćene, ratna šteta nije naplaćena, a manjine imaju prava o kojima većinski narod može samo sanjati u vlastitoj državi. Ništa protiv toga, ali samo jedna manjina još uvijek nije zadovoljna – ona Pupovčeva. Naša diplomacija se igra plemstva i naslikava po fejsu, a njihovi sljedbenici im neprekidno laskaju. Pri tom ta ista diplomacija nije pomakla ni prstom za promociju vlastite zemlje, čak štoviše izbjegavaju povratak u svoju domovinu jer im se iskreno – gadi. Predsjednica u koju smo polagali velike nade, više pažnje poklanja svojim opravama i peglanjima “ideologija” nego potrebama vlastitog prevarenog naroda.
Voditelj stručne komisije za kurikul obrazovanja, neki donedavna bradati Jokić kesi nam se u facu i ni malo ne mari za ono što bi o vlastitoj povijesti trebali znati naši novi naraštaji. Naši glumci, opet potomci JNA oficira, nam se sprdaju i prostače u svojim bijednim uratcima, a mi i dalje strpljivo šutimo. Drevne kavane se brišu da bi Bandić (koji bi trebao biti u zatvoru a ne na mjestu gradonačelnika) mogao širiti svoj primitivni populizam s blagajne DM-a. Nitko ne želi znati gdje je inventar te kavane, gdje je imovina davno opljačkanih imućnih građana Hrvatske, onih koje su pokrali, ubili ili iselili očevi današnjih neokomunista, isti koji danas za sve bivše pljačke imaju jednostavan odgovor: “nesređeni imovinski odnosi”. Galerije su pune smeća, a prve privatne galerije Hrvatske šaptom nestaju bez i jednog prosvjeda takozvane akademske zajednice.
Ne radi se o “ideologijama koje dijele društvo”, ne radi se o “umjetničkim slobodama” prostaka koji nisu umjetnici, nego jednostavno prostaci, ne radi se o slobodama “istraživačkih” novinara koji nisu ništa drugo nego glasnogovornici i navijači velikosrpske politike ili pak kontrolori koji žele sankcionirati one koji se zaista bave istraživačkim novinarstvom. Naše pravosuđe je zakazalo, naši političari se ponašaju po onoj “poslije mene potop”, naša kultura je postala prostačka nekultura. Umjesto da sudovi rade svoj posao, preplavljeni smo “sudovima časti”, a časti nema nigdje. Umjesto da političari rade svoj posao, oni se prepucavaju “otvorenim pismima” s čime je sada počela čak i predsjednica. Umjesto da se vi i ja bavimo svojim poslom i svaki na svoj način izgrađujemo našu najdražu Domovinu i doprinosimo čitavom našem društvu, mi se moramo baviti poslom kojeg na našu štetu i propast obavljaju stranke, političari, suci, nažalost i sama predsjednica, takozvani diplomati… Ja znam zašto to činim, radi svojeg vlastitog dostojanstva i istine i radi budućnosti svoje, naše djece. A ponajviše radi toga što znam da mi poginuli branitelji neće oprostiti ako šutim…
Ingrid Runtić
HOP portal
