“Opa… kur*ina! Samo baba! – Stara koka, masna juha!” Ovo je citat iz filma Broj 55, u 16-toj minuti samog filma.
Broj 55 je jedan od najlošijih ratnih akcijskih filmova koje sam ikad vidjela. Ustvari, 3 puta sam ga pokušala pogledati i niti jedan put nisam izdržala do kraja. Ne zbog toga što je film posebno potresan, nego što je potresno loše napravljen, bez orijentacije, bez osnovne misli, loša slika, kamera, beskrajno netalentirana glazba, a ni glumci se nisu iskazali (za njihovo opravdanje – nisu ni imali u čemu). Gledljivo je otprilike prvih 20-25 minuta, a šokantan je citat iz 16-te minute. Naš valjda jedini ratni film je očajno loš i govori o porazu. Prestrašno. Film obiluje psovkama, što se redatelju valjda čini cool, ali je nažalost samo beskrajno vulgarno i primitivno. Usjekla mi se u pamćenje scena u kojoj jedan od naših boraca preko nišana gleda jednu staru baku u srpskom selu i kaže: “stara koka, dobra juha”. Tako nešto naši branitelji nisu govorili, a ni pomislili – mogla bih se zakleti u to. To je neki četnički bolesni humor od kojeg svakom normalnom čovjeku pozlije u trenu. Kristijan Milić je redatelj tog porazno lošeg filma – o njemu ne znam puno, osim imena i ovog neprobavljivo lošeg filmskog uratka. Pitam se je li u rodu s Mironom Milićem ( slikar onog murala s natpisom: “išli smo u rat da bi bili na svježem zraku”)? Ne znam je li isto prezime slučajnost. Kako je moguće da je svaki Bulajićev film o onim NOB bitkama upravo genijalno napravljen u usporedbi s ovim jadom od filma?! Nije slučajno ništa, kao ni to da su svi dosad izvedeni spomenici Tuđmana čista katastrofa… Ovo nije kultura, ni film, ovo je – katastrofa!!!
Ingrid Runtić
HOP portal
