Kako odrediti etničnost Hrvata?

0
317

U naslovu ”Betizze su i hrvatske krvi ” (SD, Tribina, 7.8.2017), Mario-Nepo Kuzmanić ispravno analizira matične knjige, ali po mojem mišljenu to nije dovoljno da bi odredili nečiju etničnost ili narodnost. U pitanju je jezik i pravopis matičnih knjiga  koji je bio nametnut Hrvatima u određenim trenucima povijesti.

U prezimenu Betizza nedvojbeno je da duplo ZZ stoji za hrvatski glas C, a kod Etruraca i Liburna slovo C je stalo za izvorni glas Č. To je razlog zašto imamo upitne zamjenice ČA i CA. Dakle, u pisanju tog prezimena se koristio talijanski pravopis i na temelju toga možemo zaključiti da su Betizze bili talijanizirani Hrvati. Takvih prezimena ima mnogo u Dalmaciji i Istri, ali hrvatski etimolozi ih ne prepoznaju.

Slično imamo prezime Botica, koje je nastalo od prezimena Batica i Butica. Ova prezimena su pisana sanskritskom gramatikom jer prvi padež je bio genitiv. Tek latinizacijom hrvatske gramatike, muške imenice gube završno slovo A u nominativu dok ga ženeske zadržavaju. Tako prezime Batica postaje Batič, prezime Butica postaje Butič,  a prezime Botica postaje Botič.

Slavenizacijom izvorni  glas Č je zamjenjen glasom Ć koji izvorno nije hrvatski. Taj glas je nastao od pogrešnog umetanja glasa J iza suglasnika koje su slijedili današnji samoglasnici A, E, U, dakle, sanskrtskog polusloga TA, TE ili TU. Tako nastaju prezimena Batić, Betić, Butić, Botić.

U ovim prezimenima sufiks ICA stoji za sufiks VIČA ili VIČ. Prefiks bat je nastao od riječi vača ili vač. Tako su od riječi vat, kada je slovo V zamjenjeno semitskim slovom B i slovo  Č sa semitskim slovom T, etnik Hravač postaje Harbat. Tako je naime prezime Harvač postalo Harvat i Harbat, odnosno, Horvat i Horbat. Zbog različitih jezika i pravopisa, ova prezimena se pojavljuju u različitim inačicama.

Tko bi danas i pomislio da prezimena Grčac i Grgac imaju isto porijeklo. Ona se danas najviše pojavljuju kao prezimena Grčić i Grgić.

Sufiksi ANA i ACA stoje za sanskritske riječi JANA i VAČA. Jana je sufiks koji je stao za rođenje, dakle, reinkarnaciju. Vača je sufiks u etniku Harvač i simbolizira majku Zemlju isto kao što prefiks hara simbolizira oca Sunce. Riječ Harvač ili Harvat je u prošlosti označavala jedinstvenog Boga koji je ipak bio dvojan.

Gospon Kuzmanić spominje prezimena Mača, Mačin, Smačin i spravom zaključuje da je Betizza nadimak koji se kasnije spominje kao prezime. Nadimak je nastao od sanskrtske riječi BETA, koje nije povezana sa grčkim nazivom za slovo beta i koja se promjenom gramatike odrazila kao BET i koja je dobila sufiks ICA. No, na temelju značenja riječi beta zaključujem da je izvorni Betica bio vanbračno dijete.

Prezime Mačin je danas sačuvano kao Mašin, Mešin, Mušin,  Mišin ili Mošin. Ovim prezimenima je u prošlosti dodavan sufiks AC, pa smo dobili prezimena Mašinac, Mešinac, Mušinac, Mišinac i Mošinac. Ispuštanjem slova C nastaju današnja hrvatska prezimena Mašina, Mešina, Mušina, Mišina i Mošina, a to su također riječi koje u hrvatskom jeziku imaju isto značenje.

Što nam sve ovo otkriva? Prvo nam otkriva da su neka hrvatska prezimena antička i da su se mijenjala preko različitih okupatora, jezika i pravopisa. Drugo, pokazuje nam da je snaskrtski jezik u stvari hrvatski jezik, a to nam pokazuje i hrvatski vokabular. Jedino u hrvatskom jeziku, posebice u čakavici su ostale sačuvane dvoslogovne sanskrtske riječi koje imaju izrvano ili simbolično značenje kao u sanskritu, a koje se sastoje od suglasnika i polusloga A, primjerice, tava, tama čama, jama, sava, rama, maja, lava i tako redom.

Srećko Radović
HOP