Krsnik: Nova ofenziva Pupovčeve subverzivne „pete kolone“

0
3505
15.03.2016., Beograd, Srbija - Predsjednik Vlаde Republike Srbije Aleksаndаr Vucic sаstаo se sа predsjednikom Srpskog nаrodnog vijecа u Republici Hrvаtskoj Milorаdom Pupovcem. Photo: Srdjan Ilic/PIXSELL

Valja postaviti pitanje kako se moglo dogoditi da nakon doba pobjedničkog Domovinskog rata hrvatska politika zapadne u ucjenjivačku klopku Milorada Pupovca, vođe subverzivne pete kolone u Hrvatskoj. On ovih dana s nizom manifestacija pokušava u ime Srba, dakle ne hrvatskih Srba koje on nikako ne predstavlja, nego velikosrpskih Srba u Republici Hrvatskoj pojačati pritisak na hrvatsku politiku s višestrukim ciljem, a glavni je izjednačavanje Domovinskog rata s NDH.

Uzmimo kao klasičan primjer galamu oko pozdrava „Za dom spremni“. S tim strohrvatskim pozdravom borili su se pripadnici najsrčanijih postrojba HOS-a na samom početku otpora velikosrpskoj agresiji, pa su kasnije uključeni u regularnu Hrvatsku vojsku. Nije HDZ službeno potvrdio amblem HOS-a sa pozdravom „Za dom spremni“, nego je to učinjeno za vladavine SDP-a s koalicijskim partnerima. Međutim ključni događaj koji je povampiranom velikosrpstvu u Hrvatskoj dao novi poticaj zbio se za vrijeme vladavine HDZ-a pod Ivom Sanaderom kojega danas „Večernji list“ pokušava rehabilitirati. Tada je Ministarstvo kulture pod ministrom Božom Biskupićem 2006. godine odobrilo sredstva za obnovu u Domovinskom ratu miniranog lažnog spomenika navodnog ustanka naroda Hrvatske u Srbu. Povijesno je dokazano da je to bio najobičniji velikosrpski falsifikat, jer se radilo o masovnom ubojstvu koje su počinili četnici toga kraja nad nedužnim hrvatskim civilima, a ne nikakvim naoružanim ustašama.
Ivo Sanader dao je novi impuls velikosrpskoj politici što je u Hrvatskoj vodi peta kolona na čelu s Miloradom Pupovcem simboličnim „Hristos se rodi“ ali stvarnim političkim popuštanjem velikosrpskom pritisku, osiguravajući Pupovčevoj manjini tri garantirana zastupnika u Hrvatskome saboru. Gospođa Jadranka Kosor Vlaisaljević kao oktroirana premijerka bila je spremna ići još dalje, dajući tzv. Zajedničkom vijeću općina sa srpskom većinom u istočnoj Slavoniji politički status kao prvi korak etničkoj federalizaciji Hrvatske. To je spriječila ni manje ni više nego Vesna Pusić, upozoravajući da bi to poremetilo arhitekturu hrvatske države. Osobito se u toj kooperaciji s velikosrpskom politikom usred Hrvatske istakao bivši predsjednik Republike Ivo Josipović koji je bio na čelu kampanje da Hrvatska odustane od tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde, ali treba napomenuti da je protiv podizanja te tužbe kad se o tome raspravljalo za vrijeme Tuđmana na VONS-u bio i tadašnji ministar vanjskih poslova Mate Granić. On je sada posebni savjetnik predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović koji je sudjelovao u pripremanju upitne Deklaracije o hrvatsko-srbijanskim odnosima usvojenoj na susretu nje s srbijanskim predsjednikom Vučićem. U taj velikosrpski rog u Hrvatskoj puhao je i premijer Zoran Milanović koji je smatrao kako Hrvatska nije bila žrtva velikosrpske agresije nego prošla kroz građanski rat, a javno je izjavio da su Srbi njegovi glasači. Bilo bi politički korektno srpsku manjinu u Hrvatskoj nazivati „hrvatskim Srbima“, a ne jednostavno „Srbima“ kako to ustrajava njihov vođa pete kolone Milorad Pupovac, a prihvaćaju kako javni tako i komercijalni mediji na čelu s Hrvatskom radiotelevizijom. Radi se naime o hrvatskoj političkoj naciji koju sačinjavaju Hrvati, ali i svi drugi pripadnici nacionalnih manjina. a njihov etnički identitet ne može imati političku težinu, na čemu uporno ustrajava Milorad Pupovac, sanjajući za svoje manjinske Srbe status naroda kakav su imali zahvaljujući jugohrvatskim a ne hrvatskim komunistima u bivšoj državi.
Kao što se vidi za podrivačku Pupovčevu djelatnost snose odgovornost i HDZ i SDP, naravno sa svojim koalicijskim partnerima kad su obnašali vlast. Milorad Pupovac je svoja tri garantirana zastupnika vješto koristio kao ucjenu u sastavljanju Vlade. Jednostavno u dvije vodeće stranke nema političara koji bi Miloradu Pupovcu i njegov subverzivnoj kamarili rekao dosta. Iznenađujuće je da je to učinio predsjednik Ivo Josipović nazvavši bez ustručavanja Milorada Pupovca „etnobiznismenom“. Najočitiji primjer kapitulantstva pred velikosrpskom politikom Milorada Pupovca dogodio se ove godine prilikom proslave srpskog Božića kad je izaslanik Srbije Vladimir Božović u srcu glavnog grada Hrvatske na božićnom domjenku SNV-a poručio hrvatskim Srbima da će ih matična država Srbija u svim „problemima i iskušenjima, kad god budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima“. Nakon toga dvoranom se prolomio pljesak. Da je istinski premijer Republike Hrvatske koji brani suverenitet i integritet države Andrej Plenković je u tom trenutku trebao smjesta napustiti domjenak. On to nije učinio i naravno Pupovčevi Srbi su to shvatili kao još jedno popuštanje njihovim zahtjevima. Znakovito je da je predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović odbila sudjelovati na tom Pupovčevom derneku, što je samo jedan od izraza neslaganja između Banskih dvora i Pantovčaka.
Konačno je ipak došlo do suglasja kad se ove godine obilježavala godišnjica sramnog događaja u Srbu koji Pupovčevi Srbi slave kao ustanak premda se radilo o četničkom pokolju nad Hrvatima tog kraja. Nitko iz državnog vrha nije se odazavao pozivu Srpskog narodnog vijeća da se obilježi taj datum, što je znak da se u državnom vrhu bez obzira na Pupovčeve prijetnje konačno prelomilo. Slijedio je orkestrirani odgovor Pupovčeve pete kolone, pa je Slovenska Vesna Teršelić u ime „Documente“ prozvala DORH za neprocesuiranje jednog zločina hrvatskih vojnika, nekakva fantomska Inicijativa mladih za ljudska prava, naravno financirana pretežito iz inozemstva, kao i Teršeličina „Documenta“, postavila je čak zahtjev za ispriku Srbima koji su sami prije „Oluje“ izršili vlastito etničko čišćenje iz tzv.Krajine, a srbijanski državni vrh na čelu s četnikom Aleksandrom Vučićem i obavezno patrijarhom SPC-e Irinejom po starom srpskom mitološkom običaju osuo paljbu po hrvatskoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i dana hrvatskih branitelja. Moglo bi se čak reći da je povika na Marka Perkovića Thompsona zbog pozdrava „Za dom spremni“ sastavni dio tog Pupovčevog subverzivnog arsenala. Cilj je naravno destabilizirati Hrvatsku kao što preporuča Memorandum2 SANU, ali nevolja je u Hrvatskoj što ni o Memorandum1 ni o Memorandumu2 Srpske akademnije nauka i umetnosti službena pa čak ni poluslužbena politika dosad nije zucnula ni riječi. Hoće li konačno Andrej Plenković smoći snage da Miloradu Pupovcu začepi usta kao što se daje naslutiti iz njegove odluke da bojkotira sramotni događaj u Srbu. Plenković i službena hrvatska politika treba se okrenuti onim hrvatskim Srbima koji Hrvatsku smatraju svojom domovinom i koji su to dokazali primjernim sudjelovanjem u Domovinskom ratu protiv velikosrpske agresije.

Vjekoslav Krsnik

HOP