Antun Babić
PISMO KNJIŽEVNIKA I NOVINARA BOGDANA RADICE IZ NEW YORKA 1986. GODINE
Prije nekoliko dana pokrenuta je žestoka FB kampanja protiv moje osobe. Najčeće postavljano pitanje je bilo: “Tko je taj Babić, što je on učinio za Hrvatsku? U pripremi je moja knjiga o tomu što sam radio od odlaska u emigraciju 1968. godine do stalnog povratka u Hrvatsku 1990. Naravno, pokretanje inicijative za osnivanje stranke Spasimo Hrvatsku zasmetalno je brojne neprijatelje Hrvatske.
U razvrstavanju materijala za knjigu danas sam naišao i na pismo koje mi je iz New Yorka 1986. godine uputio tada najveći i napoznatiji hrvatski novinar u svijetu, Spličanin Bogdan Radica, koji je pisao i za američki New York Times.
Pismo je u ovom trenutku zanimljivo i zbog aktualne teme o logoru Jasenovac i žrtvama u Drugom svjetskom ratu. Evo, što je u tom pogledu prije trideset i dvije godine o mojem radu kao urednika i novinara hrvatskog mjesečnika HRVATSKA SLOBODA u Australiji napisao veliki Bogdan Radica:
“21. svibnja 1986.
Gospodine uredniče i dragi kolega,
Zadnji broj HRVATSKE SLOBODE koji mi je stigao ovih dana duboko me ganuo i zamislio. Vi ste u “Otvorenom pismu Australskoj javnosti” i u članku “Protuhrvatska kampanja ljevičara u Australiji” zapisali ne samo činjenice nego i odjek koje su iste imale na sve Hrvate i ovdje i u Kanadi. Nalazimo se uistinu u tako strašnom stanju, kao što smo se mi ovdje nalazili prošlog rata kad je proglašena NDH i kad je njena vlada proglasila rat USA. Kao ni tada tako ni sada biti Hrvat nije ni laka ni ponosna kvalifikacija! Reputacija našeg naroda i naših nacionalnih vrijednota, koje su nas nekada na ovome kontinentu izjednačavale s najzaslužnijim i najpoštenijim malim narodima, kao da je sasvm nestala. Ja to osjećam iz dana u dan živeći u središtu američkog društva i američke liberalne inteligencije! Srbi su u svima američkim ustanovama zauzeli vodeće položaje, s kojih uglavnom iskorišćavaju rušenje hrvatskog tradicionalnog ugleda u ovoj zemlji.
Ja godinama upozoravam hrvatsku inteligenciju koja je živjela u NDH da priremi material koji bi trebao opovrgnuti sve službene jugoslavensko-srpske podatke o ubijstvima za vrijeme rata. Nikakva odgovora. Što se tiče izlaganja borbe izmedju Srba i Hrvata u mojim engleskim tekstovima, ja uvijek ističem samo jedno, t.j. od godine 1928, godine u kojoj je ubijen Stjepan Radić, izmedju Srba i Hrvata vlada gradjanski krvavi i manje krvavi rat. Medjutim, brojke koje neprekidno puštaju u ovdašnju javnost jugo-srpski organi idu za tim da isključivo u klanju bace krivnju na Hrvate. U tome redu, istina je samo jedna: više je poginulo Hrvata nego li Srba, Ustaštvo je reakcija na Četništvo, nastalo u samobrani hrvatskog naroda. Iako ima vrijednih primjera kako su Hrvati spasavli Židove, o svemu tome nisu još ni danas sakupljeni nikakvi izvori.
Pokojni Kardinal Šeper mi je kazao, u više mahova, da je ogromno mnogo Židova spašeno dok se u Hrvatskoj nije pojavio GESTAPO, kad je bilo nemoguće spasavati Židove. Jugo-srpski krugovi nikada ne iznose ubijstva Židova na beogradskoj Banjici, gdje su zaklani najugledniji beogradski Židovi, medju ostalima i beogradski izdavač Geca Kon. Nikada se ne kaže, koliko je Židova spašeno po dalmatinskim gradovima!
Svi mi koji nismo bili udomovini od 1940. do 1945. ne možemo o tome svjedočiti ali oni koji su tamo bili, trebali bi izići javno točnim dokumentima. Ako ne će da se u to upuštaju iz shvatljivih razloga, neka nas obavijeste da se mi s tim poslužimo u našim razgovorima sa svima onima koji napadaju hrvatski narod i smatraju ga odgovornim. Da je nekom srećom i Dr. Andrija Artuković dok je bio na slobodi u Sjedinjenim Državama, ostavio jednu sličnu dokumentaciju, ne bi se možda nikada izložio stanju, koje ga je predalo u komunističko ždralo! Mora se ipak priznati da se je nesretni Artuković dostojanstveno držao na sudjenju u Zagrebu, što mu je i u ovoj javnosti priznato! Danas se ipak smatra, da je izručivanje Artukovića više škodilo ugledu američke demokracije nego li koristilo zemlji, koja se odlikuje u obrani pravde!
Kako se i ovdje šire o nekim listinama s hrvatskim imenima ljudi, koji će se izručiti jugoslavenskim tamnicama. Mi moramo odlučno ustati protiv toga, biti lojalni prema svakom Hrvatu, i povesti računa da se niti jedan Hrvat ne liši slobode, koju je u ovim slobodnim zemljama stekao uz ogromne napore i žrtve!
Vaše tekstove trebala bi pretiskati sva hrvatska štampa u slobodi, i pripremiti ih čak i na engleski. Mi Hrvati smo dosta pretrpjeli i za rata i od rata na ovamo, da je skrajnje vrijeme da nas se ostavi na miru, i da nam nitko ne uskraćuje niti ugrožava slobodu, stečenu pravima zemalja, koje smo i izabrali, da bi svoj život i život svoje djece osigurali u slobodi.
Izvolite, i ovom prilikom, Gospodine Babiću, dragi kolega, primiti izraze mojeg poštovanja.
Vaš odani.
Bogdan Radica”
