Njemačka knjiga “Carski heretici i Hrvati” tiskana nakon Velikoga rata 1918. otkriva da su Srbi i Vlasi kao vojne sluge Hrvata činili zločine u Tridesetogodišnjem ratu
Srbi su povijesnim krivotvorinama vlastite zločine ubojstava, pljački, silovanja i paleža pri zauzeću Kaiserslauterna. Magdeburga i Chemnitza podmetnuli i podvalili Hrvatima
U knjizi “Imperijalistički heretici i Hrvati”” ( Kaiserliche Ketzer und Kroaten ) možemo čitati sljedeće: “… Mit dem Trob der kroatischen Reiterei kamen besitzlose Serben und Wallachen insLand. Diese waren unfreie Diener ihrer kroatischen Herren, Diesubtruppen der Kroaten zeichneten sich besonders durch Grausamkeit aus, da sie die Landbevolkerung abschlachteten und alles raubten was sie in die Hande bekamen. Wahrend die kroatische Reiterei zum Beispiel Kassel verschonte, zogen die serbischen und wallachischen Fubtruppen nach Eschwege weiter und zerstorten es komplett…” Prijevod na hrvatski:”… Sa hrvatskim jahačima su došli i Srbi i Vlasi u zemlju koji su bili bez imetka. To su bili neobvezne sluge njihovih hrvatskih majstora. Pripadnike tih hrvatskih sluga su karakterizirali zvjerstva, jer su zaklali seljačko stanovništvo i ukrali sve što im je dopalo u ruke. Na primjer, dok je hrvatska konjica poštedila Kassel, srpski i vlaški pješaci su pošli u Eschwege i potpuno uništili grad.”
Toliko o srpskoj lažnoj tvrdnji da su Hrvati činili zločine u Tridesetogodišnjem ratu. Nijemci su izdali kratko nakon Prvog svjetskog rata tu knjigu u kojoj piše da su baš neslobodni Srbi i Vlasi kao sluge Hrvata, činili zločine za koje nas srpski “istoričari” i njihove domaće sluge Beograda optužuju. Bez obzira na kojoj strani su se borili, plaćenici Tridesetogodišnjeg rata često su bili glavna prijetnja civilnom stanovništvu. Nasilni napadi, pljačka sela i gradova počinjeni su sa svih strana. Reputacija hrvatskih jahača rezultirala je i njihovim korištenjem u ulozi vojnih izviđača Explorateurs, kroz koje su često dolazili prvi u naselja, koja su tada bila pošteđena. Budući da su se Hrvati i njihove vojne sluge Srbi i Vlasi morali brinuti o sebi, ta su područja često bila prva koja su osjećala rat. Dok su se hrvatski jahači borili u vojničkim borbama, dotle su hrvatske ratne sluge Srbi i Vlasi skrbili o hrani, koju su po knjizi “Kaiserliche Ketzer und Kroaten” krali od seljaka.
Međutim, srpske i vlaške sluge Hrvata, osobito u protestantskom dijelu europske populacije, stekli su negativan ugled zbog navodnih i stvarnih ratnih zločina u Tridesetogodišnjem ratu. Prilikom zauzimanja Kaiserlauterna ( tzv. “Kroatensturm”” ), Magdeburga i Chemnitza Hrvati su bili optuženi za okrutna djela kao što su ubojstvo, pljačkanje, silovanje i palež. Ali, prema knjizi “Carski heretičari i Hrvati”, te su zločine činile vojne i ratne sluge Hrvata, dakle Srbi i Vlasi. Zbog tih zvjerstava švedski kralj Gustav Adolf nazvao ih je novim plemićima đavola.” Hrvatski plaćenici nikad nisu bili nasilni prema civilnom stanovništvu, nego njihove neslobodne srpske i vlaške sluge. Posebno tijekom zimske faze svjedoče se duža razdoblja uglavnom mirnog suživota hrvatskih jahača i lokalnog njemačkog stanovništva.
Međutim, Tilly, Wallenstein i ostali carski generali mogli su posebno poticati i kroatofobiju, kako bi među protivnicima izazvali najveću moguću ekonomsku štetu. Reputacija hrvatskih trupa dugo se odražavala u zabavnoj literaturi. Tako je Hans Jakob Christoffel von Grimmelshausen pustio svoga Simplicissimusa provesti neko vrijemesa hrvatskim jahačima, pa čak se i u djelu “Wallensteinova smrt” Friedrich Schillera pojavljuju stoljeće kasnije. Za razliku od njemačkih protestantskih područja u kojima su katolički hrvatski jahači bili protivnici protestantskih vojnika, ali ne i stanovništva, bilo je u njemačkim katoličkim područjima upravo obrnuto. Tu je održano vrlo pozitivno sjećanje o borbenoj moći Hrvata u Tridesetogodišnjem ratu. Tako postoji, primjerice, u Altdorfu takozvani “Aldorfer Kroatenhaufen”, koji je obilježio 30 godina postojanja 2017. godine. Nadalje, u Waldmunchenu se nalazi “Hrvatska pukovnija Stjepana Dragije.”
Link na orginal tekst;
izvor, orginalni tekst.
Dragan Ilić
HOP
