Prijedlog novog zakona o prometu vraća nas u rankovićevo doba

0
975

K R I K           P R O T I V         N A S I L J A

Čitam ovih dana šture i Vladi povlađujuće osvrte nekih novinara na predložene izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa rješih da barem na ovom području djelovanja vlasti u Hrvata razbijem ponovnu hrvatsku šutnju. Na portalu MUP-a RH piše da „predstavnici zainteresirane javnosti“ mogu davati primjedbe na predložene izmjene i dopune spomenutog Zakona sve do 4. ožujka 2019. godine. Je li mogao biti kraći rok?

 

Međutim, na pisanje ovog teksta posebno me je potaklo ponašanje rankovićevaca, Ranka Ostojića milicajaca i policajaca, za vrijeme Milanovićeve antihrvatske vladavine. Mnogi Hrvati su u te četiri godine vlasti tog opasnog dvojca osjetili koja je razlika između policije i milicije, a i ja sam osobno 15. veljače 2012. Tog dana sam, naime, imao okršaj s dvojicom rankovićevaca, pomilovanim četnikom i jugoslavenom (u tom trenutku nisam znao tko su dvojica uniformiranih) koji je završio vezanjem mojih ruku po nalogu nekog medvidastog Medića (on je na poziv njih dvojice stigao na lice mjesta) i optužbom da sam odbio puhati u dreger, iako sam to tri puta učinio.

Spor sam izgubio, i prije nego  se okršaj dogodio, na svim sudskim instancama i nezasluženu kaznu platio. Od tada pušem i na hladno. Inače, svaki put kad objavim novu knjigu i promoviram je, u pravilu imam nemili susret s policijom ili milicijom u RH ili BiH.
Sve navedeno, a i ne vjerujući u Vladino pozivanje na Direktivu Eunije o izmjeni prometnih propisa, potaklo me je da se barem općenito osvrnem na predložene izmjene i dopune spomenutog Zakona. Odmah ću reći: samo neprijatelj hrvatskih građana i njihove države može predlagati ovakve prometne propise. Za skoro sve vrste prekršaja prometnih propisa predlažu se zbrojno tri vrste kazni: novčana, zabrana upravljanja motornim vozilom i bodovna kazna. Takvo trostruko kažnjavanje građana je rigorozno, drakonsko i suludo. Pa nismo svi isti za volanom, niti nam smiju biti iste kazne za prometni prekršaje; netko ih krši svaki dan a netko jednom u par godina.

FB_IMG_1551184539344

 

Predložene male nijanse kažnjavanja u zabrani upravljanja motornim vozilom su nedostatne za pravedno kažnjavanje. Za prevelik broj prekršaja predviđena je novčana kazna u iznosu od deset do dvadeset tisuća kuna. Otkud nam tolike kune? Toliko novaca za kaznu će imati jedino oni koji su uspješno sudjelovali u pljački ovog izvaranog naroda i jedva postojeće države.
Prijetnja zatvorom za svaki prometni prekršajčić nema nikakve veze sa zakonom svih zakona, Ustavom RH. Ako ovakve izmjene i dopune Zakona stupe na snagu, za godinu dana preko 500 tisuća vozača dobit će zatvorsku kaznu ili financijski bankrotirati. Tko to želi? Sigurno ne vlast koja želi dobro svom narodu. Visina novčane kazne za prekršitelje prometnih propisa i do sada je bila abnormalna, a sada je suluda i nema nikakve veza sa stvarnim životom građana. Predložene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom sipaju se iz rukava, kao da se radi o kaznama za pokušaj ubojstva.
Posebno su nemoralni predloženi propisi za osobe u mirovini; nakon navršene 67 godine života predviđeno je maltretiranje penzionera kao da se radi o vozaču početniku. Dobro je kad predlagatelj nije predložio za penzionre vlahosrpski lapot nakon navršenih 65 godina života. Šta je lapot? Starca ili staricu se odvede ili odnese na neko zabito mjesto i pomogne im se nečim tvrdim umrijeti – da se ne muče. A gdje je Božija zapovijed: poštuj oca i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji.
U deset slučajeva, na temelju „osnovane sumnje u počinjenje prekršaja“ predlaže se da se vozaču oduzme vozilo. Pa gdje to ima, ljudi moji, da se na temelju sumnje nekog kažnjava, pa makar ona bila i osnovana, i tko mi i na temelju kojeg zakona može oduzeti moje auto?

 

Štiti li se tako Ustavom zaštićeno privatno vlasništvo? I da bude još luđe, predlagatelj novog Zakona propisuje da „troškove čuvanja oduzetog vozila snosi počinitelj prekršaja“ a ne onaj tko ga je oduzeo.
Ovakve predložene izmjene i dopune prometnih propisa su pisali, usuđujem se reći, ljudi bez vire i duše, socijalno neosjetljivi, za pravdu nezainteresirani, za pravo neosposobljeni, zbog čega im treba izreći doživotnu zabranu pisanja ovakvih propisa.
Ukoliko se ovakvi prometni propisi ozakone, u Hrvatskoj neće biti uveden jedan policijski sat nego, svakodnevno, 24 policijska sata.
Hoće li za primjenu ovakvih hrvatskom narodu neprijateljskih propisa biti dovoljno policajaca? Uvjeren sam da neće ni uz primjenu Rankove Uredbe o pričuvnoj policiji od 04. 10. 2012. Po toj Uredbi pričuvni policajci čine 30% ukupnog broja policajaca u Hrvatskoj, kao ni u jednoj državi Eunije. Ti mnogobrojni pričuvnjaci mjesečno primaju 500 kuna, a kad su na dužnosti 80% plaće svog ranga u policiji. Možemo samo zamisliti kakva je nacionalna i državotvorna svijest onih po(mi)licajaca koje je Ranko birao.
Osim toga, ti nedovoljno pismeni Rankovi odabranici (čast časnim policajcima) su i suci prvog stupnja u prometnim prekršajima po važećem Zakonu, a u drugom stupnju najčešće sude žene. Ima li i njih dovoljno za primjenu ovakvih propisa? Nisam siguran, ali jesam da mnoge od njih, kao i njihove odministratorice, imaju manjak odjeće na sebi, što godi muškom oku, ali ne pristoji nikakvom bontonu.
Tzv. Visoki prekršajni sud, prepun ljudi jugoslavenskih svjetonazora, isposlovao je da se bavi uglavnom postupanjem po izvanrednim pravnim lijekovima. Jadan ti je onaj Hrvat koji se pouzda u njihovu pravdu. U mom spomenutom slučaju sve tri sutkinje su bile, sudeći po imenima i prezimenima, različitih nacionalnosti, ali su jednoglasno, nestručno i protuzakonito odbile moju žalbu ne osvrćući se ni jednom riječju na razloge moje žalbe.
Zbog sveg što je se hrvatskim građanima dogodilo po dosadašnjim prometnim propisima i što će im se dogoditi ako ovakvi prometni propisi budu usvojeni, ovaj moj tekst je ne samo pravno politički osvrt na predložene izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama nego i veliki krik protiv nepravde, bezakonja i nasilja nad hrvatskim građanima koje se iz dana u dan preko tobože hrvatske vlasti povećava.
Zagreb, 28. veljače 2019. M a r k o M a t i ć  pismo čitatelja