Da su Vlasi bili poseban narod, sačuvali bi svoj jezik i pismo

0
1038
Pročitavši razgovor ”udvoje” povjesničara Mirka Valentića želio bi se osvrnuti na poimanje Vlaha kao etnika kod mnogih povjesničara. Ispada da su Vlahi neki poseban etnik kao i Iliri. Međutim, Vlahi ili Vlasi su stalno bili Hrvati, a mi to ne znamo jer ne znamo da su Hrvati imali dvojnu religiju i dvije društvene kaste.
Na temeljima tih kasti je nastao feudalizam. To nam pokazuje i naziv Ilir, što je grčki naziv za pokorene Hrvate koji su bili poznati kao Liburni. Iliri su živjeli na prostoru od šibenske rijeke Krke pa sve do Drača.
Zbog toga pitanje: Jesu li Vlasi povijesni narod? To je pitanje na koje povjesničari ne mogu dati odgovor bez poznavanja onomastike, a gotovo ni jedan povjesničar ju ne poznaje, posebice etnonime, antroponime i toponime. Mnogi povjesničari ne znaju kako su nastajali etnonimi jer često različiti etnički nazivi označuju jedan etnik. Da bi to razumjeli, potrebno je poznavati sva starija pisma jer preko pisama i pravopisa se mijenja svaki jezik.
Da su Vlasi bili poseban narod, sačuvali bi svoj jezik i pismo. Oni sigurno nisu bili Romani, ali su na prostoru današnje Rumunjske prihvatili neki romanski dijalekt, a preko romanskog pisma su izmijenili svoj prijašnji jezik. Mnogi povjesničari poistovjećuju rumunjski jezik sa vlaškim jezikom, ali se radi o rumunjskom jeziku koji je mješavina nekog prijašnjeg jezika, najvjerojatnije haravače i nekog romanskog dijalekta jer su ih okupirali Romani. Da bi Vlasi prodali svoje proizvode okupatorima,  morali su se služiti nekim romanskim dijalektom. Ostaci tog vlaškog jezika na Balkanu su rumunjski i albanski. Naziv Vlah je nastao pod rimskom okupacijom i taj prostor su Romani nazvali Valachia.
Odatle se taj jezik širio uz pomoć Osmanlija prema Bugarskoj, a odatle prema dijelu današnje Makedonije i Albanije, posebice po planinama. Rumunjski Vlasi su bili nomadi. Albanci prihvaćaju islam i albanski vlaški dijalekt se mijenja i počinje se razlikovati od rumunjskoga. Taj jezik su Albancima nametnuli Osmanlije zajedno sa islamom. Slično se danas mijenja hrvatski jezik pod utjecajem engleskoga ili ranije pod utjecajem vukovice.
Međutim, ako etimologijski analiziramo etnike Rumunj i Albanac, vidjet ćemo od kojeg etnika su nastali. Rumuni su bili poznati kao Arumuni, a postali su Rumuni ispuštanjem početnog slova A, što je bila odlika Latina, a odatle toponim Ruma. Toponim Valachia je romanski. Albanac je semitsko bizantski naziv, a povijesno je još bio poznat kao Arvanac, Arbanas, Arnaut i Alvanac. Ove etnike možemo povezati sa etnikom Harvač koji se danas pojavljuje kao Hrvat. Kako?
Evo kako. Ako znamo da tadašnje romansko pismo nije imalo slova za glasove H, V i Č, onda se naziv Harvačan  pisao Arua-n, Aru-n i Arum-un jer je slovo V stalo za glas U. To slovo U je kasnije postalo O, dakle, omega koje je kod Latina postalo mega. Arnaut stoji za Arma-ut. Slično su Arvanasi postali Arbanasi i Alvanci Albanci jer slovo B je zamijenilo slovo V po uzoru na grčko pismo.
Naziv Vlah ili Vlas je raširen diljem Europe i možemo ga prepoznati po prezimenima na svim današnjim europskim  jezicima. Vlah je još poznat na kao Varah, a odavde riječ varh ili vrh, što znači da su živjeli po planinama. Varahi ili Valahi su po kasti bili stočari, ratari, obrtnici i trgovci. Odatle također etnik Avar.  Vlas je semitski naziv jer slovo R je zamijenilo semitsko slovo L,  a odatle etnik Aval. Vlasi su bili i Avari i Avali, a to su bili također Veni ili Veneti. Etnik Ven ili Venet je nastao od naziva Cervena i Crvenac odbacivanjem riječ CER, koja je stala za riječ HARA, a Grci su je pisali KIR. Avarski kaganat je bila država haravačkih Čavalaha i na tom kaganatu je nastala srednjovjekovna hrvatska država. Avari su stalno živjeli na prostoru Dioklecijanove Dalmacije, a to nam pokazuju i prezimena.
Harvači su bili viša kasta i bili su vladari, svećenici i astrolozi. Zbog toga su kasnije hrvatski vladari imali sufiks MIR dodan njihovim imenima koji je nastao od naziva Amur.
Međutim, svi Vlasi prije nametanja kršćanstva su bili harvačani, a to je bila dvojna religija koja je imala dvije kaste. Njihov jezik se zvao haravača, a odatle etnik Harvač ili Hrvat. Ako pak naziv haravača čitamo sa desna na lijevo dobivamo novi etnik – Čavaraha. Po uzoru na tu dvojnu religiju je nastao feudalizam i dvije kaste – feudalac i kmet. Fortis je dalmatinske Vlahe zvao Morlaci, a to su dvije riječi – amor i alaci. Amor stoji za ljubav, a  Alac označuje Hrvate. On je dosta pisao o njihovom seksualnom životu. Pod osmanlijskom vlašću, Valač ili Vlač je postao Vlaj.
Avel ili Avil je bio simbol Mjeseca, a odatle semitski blizanac Abel. Avel se na Levantu još odrazio kao El. Drugi blizanac je bio Kain, dakle, Čavan, odakle današnje arijske riječi za sunce: sun, zonne ili sun-ce. Čavan se pojavljuje još kao Caan, a suglasnički se piše kao ČUN. ČUN zamjenom slova Č postaje  e SUN, GUN, KUN i TUN. Odatle hrvatska riječ SIN i engleska riječ SON. U nazivu IS-RA-EL, EL zamjenjuje haravačku riječ VAČA, a RA stoji za riječ HARA. Početna riječ IS stoji za riječ VIS , dakle, VAČA. Egipćani su sunce zvali RA, dakle, HARA ili ARA. Semiti su štovali dva svijetla – dnevno i noćno. To nije bila dvojna religija, što nam najbolje otkriva Stari zavjet. Jahve ili Jehova je bio patrijarhalan bog.
Sve što sam do sada napisao treba i objasniti. Naziv haravača čitanjem sa desna na lijevo je postao čavaraha. Bez slova za glas H, on postaje čavara. Doseljenjem Feničana, koji su bili Semiti, naziv haravača postaje Elet, odnosno, Kelet. Grci su sebe zvali ELAS, a Feničanima naseljen prostor su nazvali Elada ili Eleda. Prije naseljavanja Feničana na prostor Stare Grčke, tamo si živjeli Harvači. Na to nas upućuju mnoga božanstva, toponimi, imena filozofa i pjesnika. Herodot je Hrvate zvao Kelti, a Romani su ih nazvali Helveti. Zbog drukčijeg jezika Grci su Hrvate  još zvali Barabari ili Berberi. Odatle najvjerojatnije bizantski naziv Obari ili Obri za Avare.
Tako naziv Čavaraha postaje Avara zbog nedostatka slova za glasove Č i H u latinskom pismu. Kod nas su sačuvan prezimena Čavar i Čaval koja su se još odrazila kao Šavar, Šaval, Gavar, Gaval, Kavar i Kaval i kao neke druge izvedenice. Ispuštanjem početnog slova A i uvođenjem slova H, etnici Avarah i Avalah postaju Varak i Valak, dakle, Vrak i Vlak. Posljednje slovo H su zamjenjivala druga slova pa imamo izvedenice Vrač, Vrag, Vrak i  Vrat ili Vlač, Vlag, Vlak i Vlat koja zamjenom početnog slova V slovom B postaju Brač, Brag, Brak, Brat ili Blač te Blag, Blak, Blat i tako redom. Ovakva prezimena susrećemo i kod Njemaca u njemačkoj transkripciji. Susrećemo ih također u Britaniji u engleskoj transkripciji.
Slovo V se često pisalo slovima A, E, U, I i O pa nastaju etnici Ari, Eri Uri, Iri i Ori te nastaju prezimena ARAC, ERAC, URAC, IRAC i ORAC te. prezimena  Arač, Alač, Arak, Alak, Erač, Elač, Erak, Elak, Urač, Ulač, Urak, Ulak i tako redom. Kasnije se ovim prezimenima kao početno slovo dodaje glas J umjesto V,  pa imamo prezimena Jarac, Jalac, Jarak, Jalak, Jerac, Jelac i Jurac,  koja su kasnije slavenizirana i završavaju na IĆ. Crveni Hrvati su svojim prezimenima dodavali sufkis VIĆ kad su došli pod jurisdikciju Rima. Ispuštanjem slova C nastaju imena Jare, Jara, Jale, Jala, Jere, Jera. Jele, Jela, Jure, Jura i druga. No, postoje i vlaška imena Vale, Vele, Vule, Vile i Vole, odnosno, Bale, Bele, Bule, Bile i Bole. Slovo V su također zamjenjivala slova F, P i M.
Bez ove spoznaje ne može se razumjeti porijeklo i povijest mediteranskih i europskih naroda. Kako Srbijanci stalno tvrde da su svu Hrvati nastali od Srba, dokazati ću da je etnik Srb nastao od etnika Harvač i označavao je Hrvate u doba Bizanta. Naime, često se spominje Cervena Hrvatska, ali nitko ne zna da naziv Cervena znači Harvačana. Nametanjem kršćanstva naziv Cervena postaje Cerve, a ovaj naziv se preko tuđeg pisma odrazio kao Serve, Gerve, Kerve i Treve. Na bizantskom pismu to se pisalo Serbe, Gerbe, Kerbe i Trebe, što se kasnije odrazilo Srb, Grb i Krb i Trb.
Od naziva carevena nastaje naziv carevina, koja se još odrazila kao krajina.  Od ovih naziva nastaju titule car (hara) i kraj, odnosno, kralj. Naziv Crna Gora je nastao od naziva carevina Hrvatska suglasničkim pisanjem bez slova V. To je bio ostatak Krajine koja se prostirala od Labina do Drača. Naziv Krajina se spominje i na Baščanskoj ploči. Ukrajina je nekad bila krajina, a nastala je od sintagme va-krajina. Slog VA je stao za riječ VAČA koja otkriva nižu društvenu kastu, Kada je slog VA postao U, nastaje naziv Ukrajina. Ovo nam pokazuje da su Ukrajina i Krajina nekada bile hrvatske carevine ili ostatak velikog haravačkog carstva.
Današnji povijesni doktori znanosti ništa ne otkrivaju nego samo citiraju druge povjesničare. Tako se samo širi antička i srednjovjekovna povijesna dogma, a najmanje antička povijesna istina. Zbog povijesnih dogmi nastali su mnogi ratovi. Zbog povijesnih laži, Srbi su na Balkanu prouzročili mnoge ratove pa svaki razuman i misleći čovjek ih vidi kao fašiste koji u posljednjih 200 godina pokušavaju oteti tuđe etničke teritorije i pretvorite druge etničke pravoslavce u Srbe. U tome im pomažu mnogi hrvatski povjesničari jer ne znaju da je cijela Dioklecijanova Dalamatia, kasnije poznata kao Krajina, bila vazal Bizanta i prihvatila pravoslavlje.
Krajina Hrvatska tek za vladavine Branimira dolazi pod jurisdikciju Rima. Neki hrvatski pravoslavci su prihvatili katoličku liturgiju, a mnogi su zadržali pravoslavnu. Pravoslavni Hrvati su bili poznati kao unijati, a danas kao grkokatolici jer su priznali Papu. Dokaz za to su toponimi Islam Latinski i Islam Grčki. Nigdje ne piše Islam Hrvatski ili Islam Srbski. Dakle, liturgija se vršila na latinskom i grčkom jeziku. Etnik SRB se prvi put pojavljuje 1799. godine na teritoriju Hrvatske i BiH dok ga je u Crnoj Gori promicao vladika Njegoš kao SRBALJ u Gorskom Viencu ili Vjencu kad se prvi put pojavio taj fašistički pokret.
Zbog pravoslavlja Mlečani su pokušali osvojiti hrvatsku obalu, a za njom i danas posežu Talijani. Zašto Srbi ne pokušavaju osvojiti Veneciju jer je i ona bila pravoslavna? Zbog Hrvatske obale, Talijani i Srbi su bili i ostali fašistički saveznici, a u tome im pomažu komunistički i jugoslavenski ‘intelektualci” u Hrvatskoj.

Srećko Radović

HOP