Iskonski hrvatski jezik se danas naziva sanskrit, a mi nemamo stručnjake za taj jezik

0
1718
 Da bi približili istinu građanima, moramo ih zainteresirati za nju. Istina je toliko moćna da su pred njom srušile sve laži o ustašama kao koljačima i Jasenovcu kao logoru smrti.
Naime, tu istinu su tražili hrvatski pučani iliti ognjištari, ali ne i hrvatska komunistička elita. Kako izgleda, tu istinu nisu tražili ni   današnji hrvatski političari jer oni su većinom djeca udbaša i jugoslavenskih vojnih oficira.

Da bi istina došla do svijesti običnog čovjeka, istinu treba često ponavljati i o njoj pisati i govoriti, a nje se najviše boje mlade hrvatske komunističke elite koje joj se opiru preko udbaških medija. Danas treba pisati i govoriti o istini isto toliko koliko udbaški novinari pišu i govore o lažima.

Međutim, ima još puno skrivenih istina o Hrvatima, a to su antički i današnji hrvatski jezik te antička i današnja povijest čiju istinu komunisti žele skriti za pučane. Danas o hrvatskoj povijesti  pišu i govore komunistički povjesničari, ali njihova povijest nema sveze sa činjenicama. O povijesti hrvatskog jezika pišu i govore vukovci mada je njihovo lingvističko obrazovanje jako oskudno.

Iskonski hrvatski jezik se danas naziva sanskrit, a mi nemamo stručnjake za taj jezik jer jedino tako možemo razumjeti sve jezične promjene nakon pojave Semita i semitskog suglasničkog pisma te bijegu semitiziranih Hrvata prema Europi. Ti Hrvati su bili poznati kao Etrurci i Liburni. Oni si bili još poznati kao URIANI i URCI. Homer ih je zvao Kelti, a Rim ih je zvao Celti. Mnogi će se upitati kakve sveze imaju Kelti sa Harvačima ili Hrvatima? Kelt je Homerov naziv za Hrvate na grčkom jeziku.

Kelti su Liburni, a ako znamo da su Grci bili Semiti i da nisu imali glasove H, V, Č i Š te da su glas R pisali slovom L, onda nam mora biti jasno zašto su Harvači najprije postali Hrvati i na koncu Kelti. Na semitskim prostorima prije pojave Semita, Hrvati su bili poznati kao Alavati, Alafati, Alapati, Alamati, a pojavom Semita i Alabati. Alamati su kasnije još bili poznati kao Talmati, odakle latinski naziv Dalmat za Hrvate. Stara hrvatska riječ za Sunce je bila HARA, što se u starom Egiptu odrazilo kao RA pod semitskom okupacijom, a Zemlja se zvala VAČA. Tako je nastala četveroslogovna riječ HARAVAČA od koje su nastali suglasnilki nazivi KRUČ, KRUG i KRIST te KLUČ.

Međutim, pod Semitima obrnutim čitanjem naziva VAČA nastaje riječ ČAVA kojoj se dodaje semitski sufiks AN, pa dobivamo riječ ČAVAN, koja preko suglasničkog pisma kod Hrvata postaje ČUN. Od riječi ČUN nastaje riječ za Sunce SUN. Od naziva ČAVA dodavanjem semitskog sufiksa AC nastaju riječi za čovjeka: ČAVAČ, ČOVEK, ČOVIK, ČOVO i ČAUŠ. U staroj Grčkoj riječ SEN ili ZEN postaje SE i ZE kojem se dodaje suglasnička riječ US, koja je stala za riječi VAČA, pa dobivamo vrhovnog boga SEUSA i ZEUSA, koji u kršćanskom Rimu postaje DEUS.

Isto tako stara hrvatska božanstva kao ČAVARA ili AVARA semitizacijom postaju ČAVALA i AVALA, a možemo ih povezati sa bogovima PERUNOM i APOLONOM, odnosno, APOLOM, ako znamo da su Latini u svojem jeziku ispuštali početne samoglasnike. Dakle, PERUN se zvao APERUN ili ČAPERHUN. Odatle naziv za Mađare HUNI. Huni su bili Hrvati poznati kao UNI, a to su VENI. Tako je Rim uz pomoć Mađara razdvojio sjeverne i južne Hrvate. Slično je nastalo liburnijsko i etrursko božanstvo AVILA koji se ranije zvalo ČAVELAHA ili AVELA. AVELA je postao  AVILA, a AVILA   je postao VILA dok je AVELA postao VELA. OD naziva AVEL nastaje biblijski naziv ABEL ili samo EL. Naziv KAIN je nastao od naziva ČAVAN. Ovo nam pokazuje da se glas V šesto pisao i slovom I. Tako se preko jezika izgubilo izvorno učenje. Iskonska čovjekova religija je bila dvojna. Sunce je bilo simbol muškoga, a Zemlja ženskog božanstva.

Na temelju ovih nekoliko primjera možemo otkriti gotovo sve glasovne promjene i promjene u iskonskom jeziku HARAVAČI. Sva ljudska božanstva su izvedena od naziva HARAVAČA i ČAVARAHA. Grci su imali zemaljska božanstva kojima je upravljao nebeski bog ZEUS. Haravački jezik je preko cermanskog (germanskog) ili hermanskog  uticaja postao jekavica. Tako se mijenjao hrvatski jezik kroz povijest i to je razlog da se haravača ili sanskrit smatra iskonskim jezikom svih Arijaca. Danas je hrvatski jezik srbijanski jer bez srbijanskog jezika ne možemo definirati ni razumjeti ijekavicu. Zbog toga ijekavicu treba zamijeniti jekavicom jer jedino tako ćen Hrvati postati pismeni.

Ovdje želim ukazati kako je ijekavica iskrivila i srbijanizirala hrvatski jezik. Naime, štokavska ijekavica nikada prije nepismenog velikoSrbina Vuka Karadžića nije postojala. Postojala je samo štokavska jekavica koju je Rim nametnuo Hrvatima u Cervenoj Hrvatskoj i Dubrovniku. Najbolje su je sačuvali Crnogorci. Rimska Crkva  je Ukrajincima i Rusima pokušala nametnuti rimsku jurisdikciju i taj jezik nazvala crkveno staroslavenski jer su u njemu bile izmiješane ukrajinske, ruske i bugarske riječi sa hrvatskima. Zamjenice ČA i KAJ je zamijenila ruska zamjenica ŠTO. Zamjenica KAJ je nastala od riječi ČAVE koja je postala ČAJE. I ČA i KAJ su nastale od riječi ČAJE.

Danas su mlađe generacije Hrvata nepismene zbog Vukove ijekavice jer oni ne poznaju srbijanski jezik ni srbijanski naglasak. Bez razumijevanja naglaska u srbijanskom jeziku, oni ne mogu razlikovati IJE i JE. Ijekavica je bila problem i za starije generacije. Današnja ijekavica je za njih toliko teška i treba je izbaciti iz hrvatskog jezika i vratiti štokavsku jekavicu. Naime, mi smo prihvatili jekavicu na temelju germanskog dvoslova IE koji je postao JE. Međutim, u hrvatskom jeziku je nepostojeći glas J ulazio u riječi ako se suglasnik nalazio  ispred samoglasnika, što je lako provjeriti i dokazati. Tako su nastali novi glasovi u hrvatskom jeziku: Ć, Đ, LJ i NJ, dakle, T-J, D-J, L-J i N-J. TJA e na čakavici glasi ĆA.

Isto tako preko turkijskih jezika iza samoglasnika je dolazio glas J. U tim jezicima glas J je često zamjenjivao glas Č, primjerice, SARAČ je postao SARAJ ili DUNAČ je postao DUNAJ. Kako su glasovi K, S, G, J, Š i Ž su u riječi HARA često zamjenjivali glas H, dobili smo riječi KARA, SARA, GARA, JARA, ŠARA i ŽARA pa se etnik HARVAČ pojavljuje kao KARAC, SARAČ, GARAC, JARAC, ŠARAC i ŽARAC, očito, bez glasa V. U turskoj Bosni, se odrazilo kao HARAČ. Nepoznavanjem ovih jezičnih promjena, mi ne znamo da su mnogo muslimanska imena u BiH izvorno stara hrvatska imena.

Na koncu ovo pišem da bih Hrvatima donekle vratio dostojanstvo i ponos jer su njihovi pretci imali slavnu prošlost, a želja mi je da se iz hrvatskog jezika ukloni vukovica, odnosno, ijekavica.

Srećko Radović