Riječanin Goran Šarić – krivotvoritelj povijesti i obožavatelja Grupe 69 – boraca je za rušenje Hrvatske

0
4495

Nebuloze krivotvoritelja povijesti iz Rijeke Gorana Šarića dočarali su slikom i pjesmom njegovi srpski zemljaci iz Berana u Crnoj Gori Dragoš Kalajić i Bora Đorđević

Prije neki dan na youtube kanalu bacim pogled na pregled aktualnih političkih događaja sa srpskih oporbenih portala, kad tamo pod tim pojmovnikom, eto i glasovitog prosrpskog povjesničara iz Rijeke Gorana Šarića.

Trubi na quasi znanstvenim tribinama i proputovanjima po Srbiji o podrijetlu naroda na Balkanu, izmišlja 22 fantomska vladara Rimskog carstva koji su bili “Srbi”, samo zato jer su rođeni na teritoriju gdje je danas Srbija.

nikolica

Poput Šarića razmišlja i Toma lažna Diploma Nikolić kad 2013. godine Milanski edikt obznanjen u Nišu 313. godine slavi kao dva tisućljeća srpske povijesti u Nišu. Vjerojatno četnik Toma Diploma zbilja misli da je i Milano dobio ime po srpskom kralju Milanu Obrenoviću. Bujna mašta Tome Nikolića i njegovog političkog slijednika Gorana Šarića je na razini mašte djece predškolske dobi iz vrtića. Zato ih se i ne doživljava ozbiljno, ali pošto su ostali neodrasli i nedozreli u kasnijoj dobi, ne smije ih se uzimati bezazleno.Neotesanom krivotvoritelju povijesti Šariću nije jasno da je Rimsko carstvo postojalo 13 stoljeća, a i kad se raspalo u petom stoljeću od Srba još nije bilo ni traga, ni glasa kao naroda.

Šarić iz dlana raspreda sve luđe povijesne krivotvorine. Mrtav hladan je tresnuo na otvorenoj tribini u Loznici pred prepunom salom, mahom mlađih ljudi, kako je njegova rodna Rijeka godinu dana u povijesti bila pod vlašću Turaka, samo, veli Šarić, niti jedan Riječanin za to nikad nije čuo.

Eto, Srbin Goran Šarić će Rijeku proglasiti još i za tursku luku na sjevernom Jadranu!? Šarić je u eleboratu o Crnoj Gori i pričajući ljudima bajke o srpstvu i pravoslavlju današnjih Crnogoraca, umjesto širenja istine o hrvatstvu i katoličanstvu, onih što sad baštine naslijeđe i tradiciju Duklje i Dukljana, spomenuo da su njegovi preci iz Berana na sjeveru Crne Gore preselili u Rijeku. Nije samo naveo je li on Riječanin prve ili u najboljem slučaju druge generacije?

U Šarićevoj stvarnoj i jedinoj pravoj postojbini Beranama na sjeveru Crne Gore oduvijek vrijedi u narodu izreka: “Ako Crnogorci nijesu Vasojevići, onda ni Vasojevići nijesu Crnogorci!” Time ratoborno pleme Vasojevića, odakle je korijenom i srpski povjesničar Goran Šarić, slučajno i pogrešno rođen, žele istaknuti njihovo nepatvoreno etničko srpstvo.

Još od vremena Njegoša pleme Vasojevića se i u narodnim pjesmama i kroz predaju s koljena na koljeno, voljelo razmetati nepojmljivim razmjerima srbovanja. Željeli su uvijek biti veći i najveći Srbi i od onih pravih i izvornih Srba iz šumadijske doline i pomoravske kotline središnje Srbije, te je i Srbijancima to znalo nerijetko biti odurno kako im se posrbica Šarić na ogavni način podvlači pod kožu kao pravi šumski krpelj.Duga je niska velikosrba rodom iz Polimlja u Crnoj Gori, poglavito gradova Berana i Andrijevice, što i nakon više desetljeća, ako ne i stoljeća seobe iz zavičaja guslaju, srbujući uz kosovske mitove i legende, fantazirajući o caru u njihovoj mašti, a u stvarnosti knezu Lazaru, te o ratnicima i junacima kosovskog i pokosovskoga ciklusa Milošu Obiliću i Marku Kraljeviću, poginulim vitezovima hrvatske narodne krvi na tlu Srbije.

Nije Goran Šarić ni prvi, niti posljednji velikosrbin iz Berana, igrom slučaja nastanjen u Rijeci, da tako gromoglasno srbuje i za svoj manijkalni i luđački velikosrpski projekt vrbuje duše neupućenih i prevarenih ljudi. U Srbiji je cijeli radni i životni vijek proveo i fetivi velikosrbin i slikar po zanimanju, a politički analitičar u pokušaju Dragoš Kalajić, školovan na zapadu u talijanskom Milanu, opčinjen i ostrašćen germanofilijom i povezivanjem pobornika Velike Srbije s njemačkom političkom desnicom iz Berlina. U tome nikad nije imao do kraja pravih rezultata.Igrao na dva razboja, više navodeći velikosrpsku stvar preko ruske vodenice. Velike sile nikad ne vole kad ih u isto vrijeme i za promicanje iste političke stvari zove u pomoć mali. To nije bilo jasno neuspješnom slikaru i propalom političkom teoretičaru i analitičaru i srpskom ratnom strategu u pokušaju Dragošu Kalajiću, po plemenskom srpskom iskonu Vasojevića, istinskom zemljaku Gorana Šarića. Razlika je samo što su Kalajićevi preci iz Berana doselili u Srbiju i u Beograd, a Šarićevi preci iz Berana u Crnoj Gori preselili u Hrvatsku i u Rijeku. Zajednički imentielj im je širenje svesrpske političke ideje srbijanskoga velikodržavlja, ma gdje bili i gdje god živjeli.

Zato su Kalajića Nijemci i pročitali i otkačili, jer nije mogao gurati velikosrpstvo u isto vrijeme kroz rusku i kroz njemačku potku, budući su Nijemci i Rusi rivali i na području Srbije u sukobu interesa, a to nadmenom i oholom Kalajiću nije bilo jasno dok je još ratnih devedesetih na Dedinju postrojavao i civilno i vojno vodstvo Srbije i pobunjenih i odmetnutih Srba iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U Užičkoj ulici na Dedinju, na dvoru srpskoga tiranina i potonjeg ratnog zločinca Slobodana Miloševića, rezervni vojni časnik JNA u činu poručnika, neostvareni slikar Dragoš Kalajić, držao je svim nazočnim srpskim generalima satove vojnih predavanja na temu strategije i taktike srpskog zavojevačkog vojevanja u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj.

Raspaljivao im je razigranu i škakljivu maštu do neviđenih granica.

Oni bi u njega zurili kao u Boga, a on bi im obučen u vojnu odoru i crne i duboke vojničke čizme, glumio umišljenog srpskog Cezara ili malog Napoleona. Ni slutio nije, kao ni svita okupljenih na njegovim predavanjima poput liste osuđenih ratnih zločinaca Ratka Mladića, Momčila Perišića, Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Veselina Šljivančanina, Mileta Mrkšića, kao i civillnog političkog stožera pobunjenika Radovana Karadžića, Milana Babića, Milana Martića, Radovana Karadžića, Nikole Koljevića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Alekse Buhe, kao i gazda i političkih mentora odmetnutih bosanskih i hrvatskih Srba u likovima Dobrice Ćosića i Slobodana Miloševića, da im ubrzo ode mast u propast.

Tako je to kad poručnik JNA u pričuvi i neostvareni slikar Dragoš Kalajić izigrava ratnog stratega, a srpski generali ga pozorno slušaju kao da u liku rezervnog JNA poručnika Dragoša Kalajića vide duh njihovog voljenog maršala Tita. Najluđe je bilo kad je petoga kolovoza 1995. na dan Oluje, Kalajić u uključenju u živi program RTS-a bio sav izbezumljen od mješavine bijesa i očaja. Pastir ostade bez stada ovaca da im bleji kako treba “koliko danas ili sutra krenuti slavonskom ravnicom u protuudar, zauzeti preko Vukovara, Vinkovce i Osijek, da bi Srbi ušli u pregovore o razmjeni teritorija i stanovništva!?” Sutradan kad se probudio bilo mu je zorno kako je prethodnog dana samo sanjao otvorenih očiju, ono što na javi nikad neće ugledati. Onom nesuđenom slikaru iz austrijskog grada Linza Adolfu Hitleru je barem bilo sve jasno kad su 1945. godine neprijateljski topovi i tenkovi tutnjali po njegovoj zemlji , dok je on iščekivao sudbinu u berlinskom bunkeru.

Kako god, Kalajićeve prozne filipike u poeziju je pokušavao sročiti i pretočiti pijani četnički kokardijaš i lakrdijaš Bora Đorđević, zvani Bora Čorba. Premda vrijedi uobičajeno i rasprostranjeno mišljenje da je sad naturalizirani Ljubljančanin Bora Đorđević, od pamtivijeka Srbijanac iz Čačka, malom broju ljudi Đorđević je priznao i povjerio da je on potomak doseljenika iz Crne Gore. I zamislie, on dolazi nimalo slučajno isto iz sredokraće puta od Berana do Andrijevice, sa sjevera Crne Gore, odakle stižu iz tog velikosrpskog osinjaka i slikar Dragoš Kalajić i povjesničar Goran Šarić.

U slučaju srpskog povjesničara na tlu Hrvatske Gorana Šarića, političkog pristaše ideja srpske Grupe 69, što je utemeljio ratnih devedesetih u Beogradu Slobodan Milošević radi vođenja parapsihološkog ratovanja i subverzivnih vojnih aktivnosti Srbije u Bosni i u Hrvatskoj, nema ničeg slučajnog.

Sasvim je zakonomjerno kad vatreni poklonik velikosrpske Grupe 69 i njihov beogradski džoker u Hrvatskoj Goran Šarić javno oda počast preminulom JNA generalu Bogosavu Stojmenoviću – Bogiju, kao svom životnom uzoru.

Posve je neočekivano i doista čudno kad ni poslije takvog javnog istupa Gorana Šarića, država Hrvatska ne pošalje krivotvoritelja povijesti i obožavatelja Grupe 69, boraca za rušenje Hrvatske, vlakom bez voznog reda, iz Rijeke i pravo do Beograda, naravno bez povratne karte.

Dragan Ilić

HOP