‘Dio sudaca su pripadnici organizirane zločinačke – koruptivne bande’

0
2274
DRAGO RASPUDIĆ, PREDSJEDNIK UDRUGE ZA POMOĆ I ZAŠTITU ŽRTVAMA PRAVOSUĐA;
“Moram reći da jedan broj  sudaca je od  onih koji su pripadnici organizirane zločinačke koruptivne bande, i ti suci narušavaju sliku pravosuđa i krnje ugled  sucima općenito.”

DRAGO RASPUDIĆ PREDSJEDNIK UDRUGE VERONIKE VERE – ZA POMOĆ I ZAŠTITU ŽRTVAMA PRAVOSUĐA: Tko je tu lud? Ja sam razgovarao sa Brankom Malbašić i ona kaže da ne zastupa stečajnu masu i da stečajne mase nema, a sud donosi rješenje kao da ima i kao da je Branka Malbašić stečajna upraviteljica, i sud joj neovlašteno šalje sudsku poštu

Nastavno na događaje koji su se u hrvatskom pravosudnom svijetu odvijali posljednjih dana, a posebno sa osvrtom na istup Zdravka Mamića o korupciji u sudstvu i tekst objavljen u 7Dnevno pod naslovom „Diletanti HBOR-a u više nego bizarnoj stečajnoj aferi“, razgovaramo sa predsjednikom Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa Dragom Raspudićem

Prema zakonima RH ovrha se može odrediti samo u granicama ovršne isprave, to zato jer ovršni postupak prati načelo strogog formaliteta, odnosno ovrha se ne može odrediti za tražbinu i na nekretnini koja nije određena ovršnom ispravom. Čl. 29. Ovršnog zakona propisuje da je sud prilikom određivanja ovrhe na temelju ovršne isprave, vezan izrekom ovršne isprave u pogledu predmeta, vrste i opsega obveze.  Tako, kad usporedite odredbe Ovršnog zakona sa onim što je učinio i odlučio sesvetski sud, tada vam nije jasno ima li sesvetski sud neki svoj poseban interni  zakon, ili pak pojedini suci ne znaju što rade ili su korumpirani.

Gospodine Raspudić, jeste li upoznati sa svime što je u javnosti o koruptivnim radnjama nekih sudaca iznio Zdravko Mamić i što vi o tome mislite?

Mogu reći da sam ja osobno, u svojstvu predsjednika Udruge Veronika Vere, na poziv više ljudi koji se smatraju žrtvama nezakonitih odluka pojedinih sudaca sa osječkog suda, više puta bio prisutan na sudskim raspravama i da sam doista dobro upoznat sa njihovim radom.  Uostalom, osobno sam vidio kada je nezadovoljni građanin zgradu osječkog suda gađao jajima, a i sam sam čuo, baš kao što su to čuli prijatelji Zdravka Mamića, u kafiću preko puta Županijskog suda u Osijeku što ljudi govore o nekim sucima toga suda.  Ali moram naglasiti, da nije naglasak samo na osječkom sudu, i da slične priče često čujem od ljudi koji imaju sličnih  problema i na drugim sudovima Lijepe naše.  

Jesu li vas dokazi koje je  Zdravko Mamić objavio u javnosti šokirali, ili mislite da govori istinu kada tvrdi da su suci koje je imenovao korumpirani i da ima korupcije i dogovora o donošenju sudskih odluka među sucima, a što izravno upućuje na pogodovanje jednoj od stranaka u postupku?

Potpuno sam siguran da većina onog što je Zdravko Mamić javno rekao je istina, a smatram da je istina još i puno gora od onog što je on objavio. Naime, ja i ostali članovi iz Udruge Veronika Vere već dugi niz godina ukazujemo na gotovo jednake probleme u pravosuđu, više puta smo se sa istim problemima obraćali i institucijama, a posebno Ministarstvu pravosuđa, Državnom odvjetništvu,  Vrhovnom sudu, Vladi RH i premijeru,  te im dostavljali dokaze i ukazivali na brojne nezakonitosti, pa čak i na kriminal u nekim sudskim predmetima. I sam vodim dugogodišnju bitku protiv udruženih zločinačkih bandi, a koju bitku je inicirao znanstveni savjetnik na Ekonomskom fakultetu, jedan od autora stručnog rada Strategija i programi održivog gospodarskog razvoja Zagrebačke Županije dr.sc. Mustafe Nušinovića. Odlukom Vlade Republike Hrvatske dr. sc. Mustafa Nušinović (objavljeno u NN 107/2000 od 31.10.2000.,) predstavlja i vlasničke interese Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Supruga dr.sc. Mustafe Nušinovića gdja Božica Nušinović predala je 1992. godine Zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Zagrebu ugovore o kupoprodaji stana na kojima je krivotvoren potpis njezine pokojne majke Margite Kekelj, sa namjerom da se upiše na moj stan,  i punih 29 godina vodim s njom bitke u nerazumnim sudskim postupcima, ako se uzme u obzir da sam ja knjižni vlasnik nekretnine po odluci suda, na kojoj nije bilo nikakvih zabilježbi ni tereta u trenutku kad sam stan  kupio i kad sam upisan temeljem pravomoćne i ovršne odluke suda.  Upravo sam 2020 godine dobio pravomoćnu i ovršnu odluku suda kojom ona nakon 29 godina suđenja povlači tužbu za upis prava vlasništva i brisovnu tužbu.

Znači, prema ovome što ste nam sada rekli, a što izgleda gotovo nevjerojatno da bi se o nečijem pravu odlučivalo pred sudom  20 i više godina, proizlazi da u Hrvatskoj gotovo da i nema nikakve pravne sigurnosti. Mislite li da je takva situacija jednaka za sve građane ove zemlje, ili da postoje izuzeci koji vrlo jednostavno i lako rješavaju svoj problem pred sudom?

Naravno da nema jednakosti pred sudom. Svjedok sam ne samo u svojem sudskom postupku, već i u mnogim drugim sudskim postupcima da se favoriziraju tzv. „utjecajne stranke“, „politički moćnici“,  „pripadnici političkih stranaka“, „članovi obitelji osoba koje imaju funkcije u vlasti“, i naravno da ne zaboravim „stranke koje imaju pune džepove novca“.  Upravo pripadnici te skupine  koje sam nabrojao imaju prednost i privilegije pred sudom, pa ispada da tzv. „mali čovjek“ nema gotovo nikakve šanse za uspjeh u sporu jer je unaprijed puno lošije tretiran nego ti „moćnici“. Međutim, moram reći, da nije sve tako crno, i da postoje suci zbog kojih nije u redu generalizirati i prozivati sve suce, jer velik broj sudaca na hrvatskim sudovima sudi pošteno, pravedno, i zakonito, a tek manji broj je onih koji su pripadnici organizirane zločinačke koruptivne bande, i ti suci narušavaju sliku pravosuđa i krnje ugled svim sucima, iako to mnogi pošteni suci  ne zaslužuju,da ih se trpa u isti koš.  Slijedeći puta ću sve suce za koje postoji sumnja da su korumpirani i da su se prodali prozvati imenom i prezimenom uz dokaze.

Bili ste i kao javnost na  Općinskom sudu u Bjelovaru, gdje je svjedok ušao u sudnicu kao da ulazi u lokalnu birtiju! To vas je zasmetalo pa ste se obratili i predsjednici Općinskog suda u Bjelovaru sa pitanjem je li moguće da svjedok kasni na sud 20 minuta a da ga uređujuća sutkinja čeka i to bez nervoze, da svjedok ulazi lupajući vratima a isto tako i izlazi? Što je bio razlog vašeg obraćanja?

Da, istina je, obratio sam se predsjednici Općinskog suda u Bjelovaru sa prigovorom na jednu od parnica koju je vodila sutkinja Višnja Fureš koja je u nekoliko parnica koje je vodila postupala nezakonito, znači protivno onome što propisuje Zakon. Upravo je na jednu od tih rasprava u Stalnoj službi Križevci svjedok zakasnio punih 20 minuta, a ona ga je strpljivo čekala, a nakon što je došao svjedok, sutkinja je neočekivano izmijenila odluku sa prošle rasprave u cijelosti, i odustala od saslušanja drugog svjedoka na njegovu inicijativu, a koji svjedok je  bio pozvan i uredno pristupio raspravi i čekao cijelo vrijeme na hodniku. Sutkinja nije smatrala svojom obvezom čak niti da svjedoka obavijesti da neće biti saslušan.   Taj lokalni moćnik iz Križevaca do te mjere je utjecao na rad suda, da mu nitko nije prigovorio ni kada je snažno lupao  vratima pri ulasku i izlasku, da sam ja pomislio da je potres i u Križevcima.

Prema objavama na facebook profilu grupe Udruga Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, posljednjih nekoliko tjedana vi osobno sudjelujete kao javnost na više sudskih rasprava i na više sudova u Hrvatskoj?   Zbog čega to činite, i kakav ste dojam na tim raspravama stekli?

Pa prema Statutu Udruge Veronika Vere mi smo na sebe preuzeli ulogu korektiva u pravosuđu. Pratimo sve što se na sudovima događa, kako suci sude u predmetima na kojima kao javnost sudjelujemo, i o tome vodimo Bilješke i obavještavamo domaće i međunarodne institucije o zakonskim povredama i povredama Konvencija i Deklaracija, a u slučaju grubog kršenja zakona tražimo i pokretanje stegovnih postupaka pa i pokretanje kaznenih postupaka protiv sudaca kada je očito da postoji ozbiljna sumnja da se radi o stegovnom ili kaznenom djelu.  Uveli smo i postupak objave imena sudaca za koje imamo sve pohvale jer nikakva nepravilnost u njihovom radu nije uočena, a isto tako objavljujemo i imena onih sudaca za koje smo nesporno utvrdili da su kršili ili krše zakon.

Reagirali ste i na prije nekoliko dana objavljeni tekst u 7Dnevno pod nazivom „Diletanti HBOR-a u više nego bizarnoj stečajnoj aferi“, čak ste napisali da predsjednica Općinskog suda u Sesvetama laže? Na što ste konkretno mislili?

U tom opširnom tekstu objavljena je jedna doista bizarna pravosudna priča.  Općinski sud u Sesvetama preuzeo je sudski predmet koji je ranije vodio bivši  sudac Arnold Čada  kod Općinskog suda u Dugom Selu, pa je promjenom sjedišta sudova isti preuzeo sudac Ivan Matančević od  Općinskog  građanskog suda u Zagrebu, a novom zakonskom promjenom od 01.01.2019. godine predmet je na rješavanje došao Općinskom sudu u Sesvetama, sutkinji Sandi Hrsto. Da je priča doista nesvakidašnja i bizarna dokazuje činjenica da taj sud već 30 godina vodi ovrhu na nekretnini  bez ovršne isprave tj. bez rješenja o izvršenju koju ovršnu ispravu propisuje tadašnji Zakon o izvršnom postupku.  Prema zakonima RH ovrha se može odrediti samo u granicama ovršne isprave, to zato jer ovršni postupak prati načelo strogog formaliteta, odnosno ovrha se ne može odrediti za tražbinu i na nekretnini koja nije određena ovršnom ispravom. Čl. 29. Ovršnog zakona propisuje da je sud prilikom određivanja ovrhe na temelju ovršne isprave, vezan izrekom ovršne isprave u pogledu predmeta, vrste i opsega obveze.  Tako, kad usporedite odredbe Ovršnog zakona sa onim što je učinio i odlučio sesvetski sud, tada vam nije jasno ima li sesvetski sud neki svoj poseban interni  zakon, ili pak pojedini suci ne znaju što rade ili su korumpirani. Naime, kako je moguće da se 20 godina ovršuje nekretnina koja nije uopće određena ovršnom ispravom, da se ovrha odredi protiv ovršenika za kojeg ne postoji isprava o prijelazu obveze, ne postoji uopće ovršna isprava, a na kraju, ne postoji niti ovršenik, niti stečajna masa iza ovršenika  a ovršni postupak bez jedne stranke (ovršenika) sud vodi punih 11 godina i provodi radnje  samo sa jednom strankom u postupku. 

Kako ste tako sigurni u to što navodite, postoji li mogućnost da vi možda griješite?

Ne, ne griješim. Najprije provjeravam činjenice, prije nego što nešto tvrdim, a isto bi tako morali postupati i suci. Poslao sam e-mail stečajnoj upraviteljici Branki Malbašić sa zahtjevom, da se temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informaciji očituje je li ona stečajna upraviteljica stečajne mase iza Liston d.o.o., i ako jest, kako je to moguće ako stečajna masa nije upisana u sudski registar. I tko honorira njezin rad, obzirom da ju sud nije imenovao za stečajnu upraviteljicu iza Stečajne mase iza Liston d.o.o.  Stečajna upraviteljica Branka Malbašić nije mi odgovorila na moj e-mail, pa sam ju nakon nekog vremena nazvao.  Na moje pitanje zašto mi nije odgovorila na e-mail, rekla je  da mi nema što odgovoriti jer da stečajne mase iza Liston d.o.o. nema, a ona ne zastupa tu nepostojeću stečajnu masu!! Ali sudsku poštu je ove 2021. godine  zaprimila iako nije na to ovlaštena. 

Je li vas to što ste saznali šokiralo? Da  sud vodi ovrhu protiv nepostojeće stečajne mase, nepostojećeg ovršenika  i na nepostojećoj nekretnini?

Da, istina, bio sam doista šokiran da je takvo što moguće.  Naime, izgleda da je nekom „krupnom igraču“ nekretnina na kojoj je sud odredio ovrhu zapela za oko, jer doista nije moguće da brojne javne isprave kojima i sam svjedočim, jer sam sa vlasnikom nekretnine bio u Katastru, gdje se zaposlenik čudom čudio da sudac ne zna pročitati što u javnim ispravama piše, pa je rekao neka njega sudac nazove da mu konačno objasni  da to nije ista nekretnina, da te javne isprave nisu sutkinji Sandi Hrsto bile dovoljne da donese zakonitu odluku, tj. rješenje o obustavi ovrhe koja je nemoguća.  Ne samo da sam bio osobno u Katastru i provjerio identitet nekretnina, nakon što sam čuo od vlasnika nekretnine o kakvoj se nebulozi radi, već sam i osobno pročitao sudsko vještačenje  u kojem se jasno navodi da nikakve poveznice nema između nekretnine na kojoj je određena ovrha i nekretnine koja je navodno popisana 1992. godine kao osiguranje za kredit. Kažem navodno, jer i amateru koji načini uvid u zemljišne knjige, u zemljišno knjižni uložak koji se navodi u tom Sporazumu, u sekundi je jasno da ta nekretnina nije upisana u taj Sporazum, i da navodno popisana nekretnina koja je dana za hipoteku uopće ne postoji. Dakle, netko je zahvaljujući korupciji i dobrim vezama 1992. godine popisao kao zalog za kredit nepostojeću nekretninu, a greške tih korumpiranih službenika i sudaca,  30 godina kasnije trebala bi trpjeti nedužna osoba.

Kako ste tako sigurni u sve što kažete? Odakle vam sva ta saznanja kad niste stranka u postupku?

Prvo, većinu podataka dao mi je vlasnik nekretnine, a kako se radi o javnim ispravama, i javno dostupnim činjenicama, osobno sam se uvjerio da vlasnik nekretnine govori istinu. Svatko se može u to uvjeriti prostim okom, bez puno studiranja dokumentacije koja to dokazuje. Međutim, izgleda da sutkinja Sanda Hrsto ne želi vidjeti te činjenice. Kasnije sam shvatio što je možda razlog da ona to ne želi.  Pitate kako sam tako siguran, zvao sam telefonski sutkinju Sandu Hrsto, a zvao sam i predsjednicu Općinskog suda u Sesvetama Sanju Zec i sa njima sam o tom problemu pričao. Moj motiv je bio da se vrlo rijetko vidi tolika upornost u nezakonitosti, s kojom sam se suočio i u svojem vlastitom predmetu gdje je sve krivotvoreno od strane gdje Božice Nušinović, i u ovom predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Sesvetama, gdje je situacija još dramatičnija jer je dokumente krivotvorio sud.  Gotovo nezamislivo izgleda da je sud sakrio žalbu u spisu, podnešenu na rješenje o upisu založnog prava u zemljišne knjige, koja nije riješena od 2004. godine, a da sud tvrdi da je hipoteka upisana u zemljišne knjige. Još nevjerovatnije je da isti taj sud tvrdi da „hipoteka slijedi nekretninu“, ako se uzme u obzir da je  1992. godine po sutkinji Rosandi Topalušić popisana nepostojeća nekretnina, a da 30 godina kasnije isti taj sud tvrdi, bez ikakve provjere u zemljišno knjižnom slijedu i slijedu u Katastru da se radi o istoj nekretnini, a što, kako sam već rekao, može prvoškolac iščitati da takva tvrdnja nije istinita.  Onda se s pravom pitamo tko nam to radi na sudovima, ili koji su motivi da se tako radi i sudi.

Na moj upit sutkinji Sandi Hrsto, a koji razgovor sam snimio (i rekao sam joj da snimam razgovor), rekla je da je ona prvu odluku o obustavi ovrhe donijela dobru (početkom 2019. godine), ali da je Županijski sud u Zagrebu  ukinuo njezinu odluku i naredio joj da donese drugačiju odluku, tj. o nastavku ovrhe protiv nepostojeće stečajne mase.

Pa kako je to moguće, da sud sve te činjenice na koje ovdje ukazujete ne reagira, da ih previdi ili što je još gore da ih ignorira, kao da je ovrha na nekretnini neka sitnica. Znači sud paušalno odlučuju o nečijem životu, nečijoj egzistenciji, nečijoj životnoj sudbini?  Kako to komentirate?

Pazite, ja sam nakon razgovora sa sutkinjom Sandom Hrstom, razgovarao i sa predsjednicom Općinskog suda u Sesvetama, sutkinjom Sanjom Zec.  Nekoliko tjedana čekao sam njezino očitovanje na sve što sam ovdje izrekao, a što sam i osobno utvrdio, a potkrijepljeno je javnim ispravama i sudskim vještačenjem, koje je na kraju krajeva i njoj osobno poslano, a  doista me šokirao njezin odgovor, koji sam dobio prije tri dana (19. ožujka 2021. godine a datirano je 26. veljače 2021. godine). U odgovoru sutkinja navodi da je „izvršila uvid u cjelokupni spis“, te da je utvrdila da raspravna sutkinja postupa u predmetu sukladno zakonima i Ustavu  RH te da uvažava stavove zauzete u odluci višeg suda.  Nadalje navodi da „sadržaj predstavke predstavlja „subjektivni dojam koji ne odgovara istini niti imaju uporište u spisu“ i da teret na nekretnini (založno pravo) slijedi pravnu sudbinu nekretnine pa promjena nositelja prava vlasništva ne može spriječiti pravo vjerovnika na ispunjenje novčane obveze radi čijeg ispunjenja je zasnovano založno pravo na nekretnini. Ni riječ nije sutkinja Sanja Zec rekla o tome da žalba protiv rješenja o upisu založnog prava nije od 2004. godine poslana na Županijski sud i da je rješenje protiv kojeg je podnešena Žalba više puta nadopunjivano/mijenjano bez da je vlasnik nekretnine uopće u tome imao prilike sudjelovati. Sutkinja Zec nije se očitovala o krucijalno važnom pitanju – kako to da je odluka donešena u odnosu na Stečajnu masu iza Liston d.o.o.  KOJE NEMA, a što je upravo prvostupanjski sud dužan utvrditi, a pismena su upućivana stečajnoj upraviteljici koja to nijeIli sutkinja Sanja Zec želi reći da sudski registar, a ono što je u njemu upisano ima snagu javne isprave, nema za Općinski sud u Sesvetama nikakvo značenje. Predsjednica Općinskog suda u Sesvetama Sanja Zec nije ništa rekla niti na činjenicu da je pogrešna nekretnina predmet ovrhe, i da ta nekretnina nije popisana ovršnom ispravom, tj. da Rješenje o ovrsi ne prati ovršnu ispravu, pa takva ovrha nije smjela biti niti određena.  Vlasnik nekretnine kupio je sasvim drugu nekretninu, a ne onu koja je bila popisana 1992. godine, a očigledno je, da svojim postupanjima predsjednica Općinskog suda u Sesvetama Sanja Zec i sutkinja Sanda Hrsto iz nekog razloga favoriziraju ovrhovoditelja, i vode ovršni postupak samo sa jednom strankom. Dokaz je tome, da treća osoba, vlasnik nekretnine, već godinama upire na sve nezakonitosti, dostavlja javne isprave u izvorniku, za koje sud uopće ne mari, godinama ih slažu u niz posebno uvezenih svezaka u spisu, i o njima uopće ne odlučuju.  A ne samo da nije briga sutkinju Sanju Zec i Sandu Hrsto, već nije briga ni Ministarstvo pravosuđa a ni Vrhovni sud RH koji na sve ovo uopće nisu reagirali. Onda se s pravom pitamo, što nekoj žrtvi pravosuđa preostaje, osim da javno iznese sve probleme i javno dokaže svoje pravo, kad već svoje pravo ne može dokazati pred sudom.

Ovo je stvarno šokantno što ste ovdje rekli. Mislite li da postoji sumnja u korupciju i u postupanju sutkinje Sanje Zec i Sande Hrsto?

Na institucijama je zadaća da utvrde ima li korupcije ili ne. A što vi mislite, može li čovjek s pravom sumnjati da ima korupcije, ako dođete do saznanja da su muž i sin sutkinje Sande Hrsto zaposlenici Ministarstva poljoprivrede, u Sektoru za financiranje OPG-ova putem EU Fondova koji se provode putem IPARD programa u HBOR-u a koji je ovrhovoditelj u ovom krajnje čudnom ovršnom predmetu, kao i da je sin sutkinje zaposlen na tom radnom mjestu svega nekoliko mjeseci prije donošenja njezinih krajnje čudnih i šokantnih sudskih odluka. Još više dovodi u sumnju činjenica da i suprug predsjednice suda Sanje Zec isto ima OPG koji se financira iz istih izvora.  Dakle, obje sutkinje favoriziraju HBOR, postupaju arbitrarno, bez uporišta u važećim zakonima Republike Hrvatske, uopće ne utvrđuju činjenice u postupku, tim više, kad se uzme u obzir da je klauzula ovršnosti otisnuta na Rješenje o ovrsi u trenutku kad ovršenik uopće nije postojao.  Takvo postupanje suda nema uporišta niti u jednom jedinom zakonu RH, jer se ovršni postupci i postupci osiguranja  prekidaju po sili zakona sa danom otvaranja stečaja. To su povrede na koje “sud pazi po službenoj dužnosti.” Ta odredba u ovom ovršnom postupku gubi svaki smoj smisao i značenje, jer sud ni na što nije pazio po službenoj dužnosti.  Kako je onda moguće da se ovrha nastavlja i 2021. godine,  30 godina od nastanka tih takozvanih “ovršnih isprava” i punih petnaest godina nakon otvaranja stečaja nad ovršenikom (koji nije dužnik),  iako je stvarni dužnik prestao postojati 2008. godine nakon što je nad njim otvoren stečaj 2002. godine, dok je nad ovršenikom/koji nije dužnik/ stečaj otvoren u ožujku 2006. godine, dok je klauzula ovršnosti i pravomoćnosti na rješenje o ovrsi otisnuta u studenom 2007 godine što je pravno nemoguće. Ako se tome još doda činjenica da rješenje županijskog suda nije primio niti nepostojeći ovršenik, niti neovlaštena stečajna upraviteljica  Branka Malbašić, već je isto poslano nepostojećoj osobi, ovršeniku koji je brisan iz sudskog registra, i neovlaštenoj osobi bivšem zakonskom zastupniku ovršenika, onda je jasno da rješenje o ovrsi nije moglo postati pravomoćno, i  da nešto jako, jako smrdi u čitavom slučaju i da predsjednica Općinskog suda Sesvete namjerno prikriva nezakonitosti i zakonske povrede koje je počinila sutkinja Sanda Hrsto.

Iznijeli ste krajnje šokantne podatke o radu pojedinih sudaca. Imate li što poručiti za kraj ovog intervjua, iako bi doista bilo potrebno da opet razgovaramo, obzirom na informacije kojima raspolažete?

Pa poručio bih sucima Republike Hrvatske, posebno onom malom broju sudaca koji ne poštuju zakone Republike Hrvatske, da ne potcjenjuju znanje i sposobnosti građana ove zemlje.  Postoji vrlo opširna literatura i sudska praksa koja je dostupna svim građanima ove, svi zakoni nalaze se na internetu dostupni svima, a brojni stanovnici ove zemlje su elokventni, pametni, a na kraju i pravno educirani.  Međusobno razmjenjujemo mišljenja  i sudske odluke, savjetujemo se sa pravnom strukom, imamo odvjetnike sa kojima surađujemo, zašto suci misle da je još 1991. i 1992. kada se doista moglo raditi što su htjeli i kako su htjeli.  Ta vremena su prošla. Danas su javno dostupne sve činjenice,  nezakonitosti su brzo i lako prepoznatljive, postoje alati za sankcioniranje takvog nezakonitog postupanja sudaca, nitko više nije nedodirljiv.  Svi oni koji zlorabe svoja radna mjesta za nanošenje štete drugima, a posebno oni koji krše prava na onim radnim mjestima koja bi morala ulijevati povjerenje građanima u sustav i u pravosuđe, moraju odgovarati ako ne poštuju zakone ove zemlje, Ustav RH, i pravomoćne sudske odluke.  Nije moguće, i ne može biti, da u naprijed opisanom ovršnom predmetu isti sud, i isti sudac, temeljem istih ovršnih isprava i iste tražbine donese dvije potpuno oprečne sudske odluke, s tim da je ovrha protiv stvarnog dužnika odbijena sa obrazloženjem da nekretnina iz ovršne isprave ne postoji, a na temelju istih ovršnih isprava pokrenut je prijedlog za ovrhu protiv ovršenika koji nije dužnik  (stjecatelj nekretnine od dužnika koja nije označena u ovršnoj ispravi), i isti sud, isti sudac donosi rješenje o ovrsi iako je o istom već donesena pravomoćna odluka kojom je ovršni prijedlog odbijen.  Takvo postupanja sudaca šalje poruku građanima da od korumpirane ruke sa sudova nisu nikada sigurni, niti je sigurna njihova  imovina od namjerno smišljene pljačke koja se provodi u ime Republike Hrvatske.  Još ako tome dodate podatak da je sudac koji je takve odluke donio stegovno kažnjen, a potom i razriješen sudačke dužnosti, a da kolege sudci koji su naslijedili njegov spis nastavljaju sa istim takvim nezakonitim radnjama, onda naravno da nije jasno, jesu li suci koji provode upravo takve radnje posebno zaštićeni iz razloga jer provode nečije naloge  a ne zakone.

Što bi dakle bila vaša poruka žrtvama pravosuđa, ali i sucima?

Moram reći da ovi slučajevi  o kojima sam govorio nisu usamljeni. Npr.  pogledajte slučaj novinarke Helene Krmpotić čiji radni spor vodi se od 2017. godine a da još nije donešena prvostupanjska odluka, što je suprotno svim pravnim normama. Nepojmljivo je da čovjek u radnom sporu ne može ostvariti svoje pravo na rad tijekom više godina iako je zakonom propisano da se radni sporovi moraju rješavati žurno.  Gotovo jednaku situaciju prolaze gdja Sonja Štakić i Slavica Kutle, čiji radni sporovi traju godinama, a ljude se tijekom radnog spora ostavlja bez ikakve egzistencije.  Pogledajte i grupu Ovršeni, grupu Oštećenika od kreditnih ureda, gdju Vesnu Balenović, gospodina Antu Vrankovića koji godinama već prosvjeduje zbog nezakonitosti u sudskom postupanju a  koje opširno objavljuje na internetu,  gospodina Envera Beku,  gospodina Franu Lučića,   žrtvu lihvara Dubravku Milosavljević, zatim  gdju Božicu Dugan, Brankicu Blažević, gospodu Nenada Koljaju, Mirka Dukića,  Branka Hleba, Radovana Bakrana, Miru Skendera,  Stipu Petrina, suca Željka Rogića, Radovana Smokvinu, zatim gdje Miljenku Strjački, Tihanu Tomas, Nadu Lakić, Miru i Antona Pejdaha,  gdju Slavicu Šota i njezinu kćerku Josipu,  gdju Gordanu Šprajc,  gospodina Damira Rešetara, gdju Agatu Zidanić,  gdju Gordanu Prpić i Bosiljku Rudić,  gospodina Pavla Milića, Josip Babok,  Branka Čačugu, Renata Majnarića, Ivicu Kralja,   pa na kraju i sve ovo što je zadnjih tjedan dana objavio Zdravko Mamić, jasno ukazuje na alarmantnu situaciju u pravosuđu, koji treba potpuni reset. Neka mi oproste oni koje možda ovdje nisam spomenuo a koji isto tako sudjeluju u ovoj teškoj borbi za ostvarenje njihovih prava. 

Ono što ne valja treba mijenjati, ono što je korumpirano treba sankcionirati, a povjerenje u pravosuđe i u sudstvo treba vratiti, jer Država bez povjerenja u pravosuđe, Država u kojoj se nekažnjeno otima i krade imovina građana u ime Republike Hrvatske, ne može opstati.   

Na kraju, poručujem svima da ustraju u svojoj borbi za ostvarenje pravde i zakonite sudske odluke. Sve suce koji sude po zakonima Republike Hrvatske i Ustavu RH javno ćemo hvaliti, a korumpiranoj zločinačkoj bandi na sudovima koji sude po rođačkim i susjedskim vezama, ili iz vlastitog interesa,  stat ćemo na kraj.