Premijer Plenković u Okučanima je evocirao i ”slavio” vojno redarstvenu akciju Bljesak, a njegov glavni koalicijski partner je optužio slavljeničku hrvatsku vojsku zbog navodnih zločina jer su poginuli i neki srbski civili koji su bježali zajedno sa JA i četnicima.
Za njega naoružani civili nisu vojnici. Srbijanci i hrvatski četnici su skloni ubiti svoje i za to optuživati druge. To je za njih normalno jer laž je odlika njihovog identiteta.
To nije prva laž uperena protiv Hrvata i hrvatske države koju je u svijet lansirao Pupovac, ali Plenković mu vjeruje više nego bilo kojem hrvatskom domoljubu ili branitelju. Tko je onda Plenković? Je li on hrvatski domoljub, orjunaš ili globalist? Ili je on, možda, reinkarnirani Ante Trumbić? Ruši li on hrvatsku državu? Razumije li on igru koju igra Pupovac ili, možda, i on igra istu igru?
Ako su Pupovcu dva brata bila u četnicima, zar je moguće da i on nije odgojen u tom duhu?
Prema nekim informacijama, oni su bili naoružani još u zimi 1986 oružjem iz Bara. To ne znači da ima njihov mentalitet, ali zbog njegovih izjava, prema njemu Plenković bi trebao biti jako oprezan jer one su četničke? Sve njegove izjave i govori u saboru na to ukazuju. Do danas nam Pupovac nije otkrio kako i kada su mu se braća naoružala ili tko ih je naoružao.
Njih je odgajala i odgojila SPC, koja se ponaša kao tajna teroristička organizacija u Hrvatskoj i koja ne bi smjela po pravoslavnom kanonu djelovati u Hrvatskoj, ali Plenković zbog pretjerane želje za vlašću prije bi prodao cijelu Hrvatsku nego se odrekao Pupovca.
Ona od hrvatskih pravoslavaca, državljana RH, stvara svirepe zlikovce. Po pravoslavnom kanonu u Hrvatskoj može djelovati samo HPC. Umjesto da njegove laži premijer Plenković sankcionira, on sebično šuti i samo se smijucka. Što nam to otkriva o Plenkoviću i njegovom odgoju?
Zar je moguće da je takav političar na čelu ”domoljubne i kršćanske” stranke? Tko su, onda, oni koji ga slijede? Tko su sabornici i ministri HDZ-a? Svi oni šute dok Pupovac pred svijetom optužuje i provocira Hrvate u njihovoj krvlju stečenoj domovini u ratu sa nacistima koji pokušavaju oteti hrvatski teritorij.
Očito, mnogo pitanja koja traže odgovore, ali ”viđeni” hrvatski novinari šute jer rade po uputama premijera Plenkovića i promiču njegovu i svoju ideologiju, dakle, komunistički globalizam umjesto da ukazuju na njegovo ponašanje i da samo prenose njegove izjave i odluke, a komentiranje prepuste komentatorima različitih uvjerenja i biračima.
Je li Ante Tomić novinar ili komentator? Po svemu sudeći on je okorjeli boljševički jugoslaven sa odlikama primitivnog despota.
Takvi ”novinari” samo pljuju po hrvatskim domoljubima, nazivaju ih provincijalcima i primitivcima, ponekad i ubojicama, samo zato što drukčije misle, mada među njima ima vrsnih znanstvenika i intelektualaca kakvih nema među komunističkim novinarima i među neokomunistima.
Takvim ponašanjem novinari i urednici su srozali hrvatsko novinarstvo na komunističku dogmu i globalizam, što su samo snovi neintuitivnih i duhovno neobrazovanih ljudi koji ne razumije ni ljudske ni svjetske odnose niti vrijeme u kojem živi.
Da bi političar vodio državu, mora poznavati njenu povijest i biti domoljub koji će sebe okružiti sa najboljim savjetnicima u različitim resorima državne politike. Na temelju njihovih savjeta, on donosi odluke i za njih prihvaća odgovornost. Kao premijer ili predsjednik mora poznavati prošlost svojeg naroda i na temelju te prošlosti tražiti odgovore u vođenju države. U tome je bila veličina prvog hrvatskog prvog predsjednika Tuđmana, a te odlike nemaju ni Milanović ni Plenković.
Samo budale i mrzitelji hrvatske države mogu predsjednika Tuđmana optuživati za pogrešno vođenje države za vrijeme rata. Kod Plenkovića i Milanovića nema domoljublja niti oni poznaju hrvatsku prošlost da bi se argumentirano suprotstavili četnicima u Hrvatskoj.
Plenković nam se samo nameće ohološću i poliglotstvom koje nema sveze kod donošenjau odluka. To je samo memorija koja ne utječe na donošenje razumnih odluka. On je jako nekreativan političar i nesposoban da vodi državu. Državu moraju voditi kreativni političari.
Zadaća komentatora, ali ne i novinara, je da propituje političke odluke, dakle da ih kritiziraju i biračima ukazuje na druge mogućnosti. Komentator ne može biti novinar niti to može biti aktivni političar. Tko se pojavljuje u Otvorenom? Zadaća novinara u tiskovinama i na televiziji je da istinito prikažu događaje. Komentatori mogu biti pristrani, ali ne tiskovni i televizijski reporteri, jer građani imaju svoj um da sami odlučuju o događajima i kritikama.
Ako su građani duhovno i razumno slobodni, oni odlučuju koje ideje prihvaćaju, a koje odbacuju. Međutim, ako čitamo ”popularne” hrvatske dnevnike u njima nema različitih mišljenja niti ima pisma čitatelja, a to ukazuje na neslobodu hrvatskih medija. Po takvom novinarstvu najviše se ističe JL, a odnedavno mu se priključio i VL, mada VL još uvijek ima ideologijski različite komentatore. Novinar ili reporter ne smije biti komentator nego istinit i iskren informator birača.
U Hrvatskoj tiskovni i televizijski reporteri izvrću događaje i tako obmanjuju birače po nalogu njihovog novog ideologa gospona Plenkovića.
Od tiskovina takvim obmanama se najviše odlikuje JL i NL, a to bi mogao uskoro postati i VL. To su također HINA i HRT. Takva je bila i SD dok njezin urednik Bonković nije prihvatio konzervativne komentatore. Međutim, u SD novinari se i dalje ponašaju kao komentatori, ali se objavljuju čitateljska pisma barem jednom tjedno.
Unatoč tome, SD je ima različite komentatore i postala je najbolji informativni dnevnik u Hrvatskoj, a bio bi još bolji kad bi se odrekao okorjelih boljševika. Konzervativne komentatore i čitateljska pisma ne želi JL, a zbog toga mu je naklada pala na manje od dvije tisuće.
Hrvatsku televiziju više nitko i ne gleda, ali to ne muči njezinog ravnatelja i urednike jer narod mora plaćati predplatu po zakonu. Tu televiziju treba reorganizirati i stvoriti samo jedan program koji bi se bavio vijestima, hrvatskom kulturom i kulturom općenito, a sport, serije i holivudske filmove treba prepustiti privatnim televizijama. Trebalo bi promijeniti i način financiranja.
Međutim, reporteri N1 televizije se ponašaju kao inkvizitori. Tu televiziju vode komunistički reporteri i urednici koji samo kopiraju CNN na kojem reporteri i sidraši plaču kad njihova ideologija izgubi izbore. Nisu više vrijedni gledanja.
Što onda misliti o Plenkoviću? Po svojem karakteru on je tašta i umišljena kukavica koja živi u strahu i glavni je uzrok siromaštva i svih podjela u Hrvatskoj. Svojom šutnjom dozvoljava da Pupovac provocira hrvatski narod kao da ne zna za sve Pupovčeve laži. Jednom prigodom netko je upitao Pupovca što misli o kokardi, a on je odgovorio da nju nitko ne može ukloniti jer ona legalna. Nije na to nije reagirao. Da su Plenković i Milanović iole pozabavili ponašanjem Srbijanaca u posljednjih sto godina, davno bi uklonili spomenik Šoškovčaninu koji je ubio na mučki, krvoločni i svirepi način 12 hrvatskih redarstvenika. No, to ne zanima ni Plenkovića ni Milanovića niti je ikoga zanimalo nakon smrti Tuđmana.
Tada je Pupovac također zatražio zabranu vojnog pokliča ”Za dom – spremni” i Plenković je odmah stvorio svoju komisiju sastavljenu većinom od boljševika, ali za osnivanje komisije nije tražio da je potvrdi sabor. Očito, Plenković ne uvažava sabor i tim činom je postao diktator. Plenković uopće nije shvatio što taj poklič znači hrvatskim braniteljima koji su sa tim pokličem umirali dok su se on i Milanović skrivali po hrvatskim konzulatima u Europi. Tim činom Plenković je ugrozio budućnost Hrvatske jer u slučaju ponovne srbijanski nacističke agresije, mnogi Hrvati neće više umirati za Hrvatsku. On je hrvatskom narodu uskrato slobodu i slobodu medija, te mu zabranio javno i slobodno iznošenje bilo kakve politike.
Ako je čak taj poklič bio i ustaški, pod njim su umirali oni koji su se suprotstavili srbijanskom nacizmu i obranili svoju domovinu i državu. Ako ćemo ukloniti sve što su koristili ustaše, onda ćemo ostati bez povijesti i bez identiteta. Ako ovako nastave Plenković i Milanović, četnici će ostvariti svoje ciljeve, oteti hrvatsku narodnu baštinu i Hrvatsku nazvati Srbijom, bez ispaljenog metka. Hrvatski političari vode izdajničku politiku.
Na koncu ću još jednom preko pisama pokazati Milanoviću i Plenkoviću tko su hrvatski Srbi. Oni su većinom Hrvati pravoslavne vjere jer im je bizantsko kršćanstvo nametnuto nakon poraza Avara od Bizanta, a Avari su bez ikakve dvojbe bili Hrvati, a još su bili poznati kao Čavari i Savari. Oni također imaju hrvatska prezimena. Tko su onda bili Servi koje su bizantinci nazvali Serbi?
Mnogi znaju da je postojala Cervena Hrvatska, ali ne znaju da je naziv Cervena označavao Hrvate jane, dakle, nekršćane. Nametanjem kršćanstva, ti Hrvati su postali Cervi, a odatle naziv Servi. Bizantici su Hrvate zvali Serbi jer nisu imali slovo za glas V. Dakle, Srbijanci u Hrvatskoj ne postoje. Srbijanci nisu narod nego grupa koja je nastala od više etnika koji nikada ranije nisu bili Srbijanci ili Srbini.
Srećko Radović
