Svećenici ustali protiv zlostavljanja i prisiljavanja naroda cjepivima!

0
5221

Fr. Nikola Noso: Moralni vidik lijekova i cjepiva protiv Covida

Tema: Cjepiva i lijekovi za liječenje Covida-19 – moralni vidik

Hvaljen Isus i Marija! Draga braćo i sestre, obraćam vam se u svoje osobno ime,

kao katolički redovnik, dominikanac, svećenik i liječnik.

U ovom videu iznijet ću vam, u osnovnim crtama, moralni vidik cjepiva i lijekova za liječenje bolesti Covid-19.

Uvod

Zadnje desetljeće i sadašnje vrijeme

Zadnjih desetak godina, obilježeno je na svjetskoj razini, uza sve ono dobro i plemenito, ponajprije glađu, ratovima, terorističkim napadima, progonom kršćana, migrantskom krizom, previranjima i različitim sablaznima u Crkvi i u društvu.

No, u zadnje dvije godine, sve se to brzo povuklo u drugi plan pred strahom i tjeskobom zbog situacije oko bolesti Covid-19, koji se u takvom obliku ne pamte u povijesti ljudskoga roda.

Tom strahu na poseban način pridonosi sve veća prisila u vezi cijepljenja u svrhu sprečavanja istoimene bolesti. Tom prisilom ugrožavaju se sve više najveći Božji darovi dani čovjeku, a to su savjest i sloboda, uz prijetnju gotovo potpunog oduzimanja.

I. CJEPIVA PROTIV COVID-19 – MORALNI VIDIK

Prvo bih vam nešto rekao o cjepivima.

Što se cjepiva tiče možemo reći da je to jedna od najčešće izgovorenih riječi u zadnje dvije godine, i u kontekstu Covida-19, i općenito u svijetu. Jako puno se govori i o cjepivu, a isto tako često čujemo i poziv: Cijepi se!

Radio, TV, novine, političari, liječnici, naši susjedi, kolege na poslu, rodbina, prijatelji – sa svih strana se može čuti ili pročitati: cjepivo, cijepi se, hoćeš li se cijepiti? Ja sam se cijepio, pa zar se ti nisi cijepio?…Pa zašto? Što ti je? Zašto si tako sumnjičav? I, 1. doza, 2. doza, (a planira se i 3. doza!?…), negdje se govori već i o 4. dozi, i tome slično.

Taj poziv na cijepljenje – s vremenom je zapravo prerastao u svojevrsnu prisilu – u psihološki pritisak, i emocionalnu i moralnu ucjenu te je na radnim mjestima mnoge ljude učinio žrtvama mobbinga i zastrašivanja.

Već dugo se poručuje: tko je dobar i odgovoran građanin, tko je dobar i odgovoran kršćanin, on će se cijepiti, (a u zagradi: neće postavljati nikakva pitanja) – traži se, dakle, poslušnost bez pogovora.

Kao dijete, osobno, dakle, primio sam sva cjepiva, u ono vrijeme obavezna, kojih je bilo znatno manje nego danas. Primio sam i jedno protiv gripe prije osam godina. Za mene su tada odlučivali moji roditelji, a za ovo protiv gripe sam odlučio sam, više automatski nego s nekim promišljanjem – o tome kakvo je to cjepivo, je li mi potrebno, ima li nuspojave i koje su, i slično tome. Svakako, to također nije bilo razborito! Trebamo si, naime, uvijek postaviti pitanje, i odlučivati nakon promišljanja – a ne samo zato što to možda netko drugi radi ili ti netko drugi tako kaže.

Danas je drugačije. Danas je moja slobodna odluka, moja promišljena odluka o cjepivu protiv Covida-19 – ne, neću se cijepiti!

Jer, cjepiva koja nam se nude, a zapravo nameću u našoj sredini, u Republici Hrvatskoj, moralno su okaljana, a budući da cjelokupno stanje oko pandemije ne ispunjava uvjete koji bi opravdali njihovu moguću iznimnu, privremenu primjenu, radi izbjegavanja većeg zla, ta cjepiva su stoga i moralno neprihvatljiva!

Koji su razlozi? Zašto mislim da su moralno okaljana i moralno neprihvatljiva?

Dva su razloga!

1. razlog:

Ta cjepiva su u svom razvoju, u proizvodnji i testiranju, ili samo u testiranju, povezana s namjernim pobačajima, odnosno sa stanicama dobivenim od namjerno pobačene djece.

Znajući to, moja savjest mi govori da je takvo cjepivo grijeh, odnosno proizvoditi, prodavati ili primiti takvo cjepivo na račun života nevinih, jest sudjelovanje u grijehu!

Istina, radi se o staničnim linijama, stanicama klonovima, koje su dobivene umnažanjem stanica davno namjerno pobačene djece, i tu zaista postoji  vremenski odmak.

Međutim, unatoč tom odmaku, postoji, dakle, i povezanost s namjernim pobačajima.

I, osobno, ne želim doći ni u kakvu vezu s tim činom, ni bližu ni daljnju – dakle, ne želim imati ništa s grijehom pobačaja, namjernim ubojstvom nevinog i potpuno bespomoćnog ljudskog bića.

Jesam li ovim svojim svjedočenjem, ovim svojim stavom koji nosim u svojem srcu, protivan Crkvi i njezinom učiteljstvu? Jesam li ušao u neposluh? To je legitimno i razborito pitanje!

Crkva vrlo znakovito, izrijekom predviđa i mogućnost neuzimanja cjepiva, a da pri tome onaj koji ne želi uzeti cjepivo ne ulazi u neposluh (citiram): „No oni koji zbog svoje savjesti odbijaju cjepiva proizvedena sa staničnim linijama iz pobačenih fetusa moraju dati sve od sebe kako bi, uz korištenje drugih zaštitnih sredstava i ispravnoga ponašanja, izbjegli to da postanu prijenosnici uzročnika zaraze.“[1] Dakle, kod donošenja odluke o necjepljenju presudan je, kao što vidimo, sud savjesti koji se treba slijediti uz, jasno, vođenje brige, koliko je moguće, kako bi se maksimalno smanjila mogućnost zaraze drugih.[2]

Nadalje, Crkveno učiteljstvo, dopušta i iznimku, u smislu dopuštenog primanja moralno okaljanoga cjepiva – kada se, dakle, moralno okaljana cjepiva smiju uzimati, a da to nije grijeh! Ali, ovdje imamo određene “ograde”, a to su: da se takvo smije primati samo privremeno, u izvanrednoj situaciji, i uz ispunjenje niza ozbiljnih uvjeta. No, prema dovoljno brojnim pokazateljima ti uvjeti danas ipak nisu ispunjeni, što se može podrobnije pročitati i u pisanoj inačici ove video poruke.[3]

Prema svemu gore iznesenom, svojim odnosom; dakle, svojim osobnim odnosom prema cijepljenju nisam ušao u neposluh, te ne bježim od odgovornosti, i sve ću učiniti, koristeći razumna zaštitna sredstva, a posebno kroz brigu o imunitetu i cjelovitom zdravlju, da sebe i druge ljude zaštitim od širenja zaraze

2. razlog

Drugi razlog moralne okaljanosti cjepiva protiv Covid-19 jest da postojeća cjepiva nemaju jamstvo sigurnosti, osobito s obzirom na moguće dugoročne nuspojave i posljedice.

Primanje takvih nedovoljno provjerenih cjepiva za osobe koje nemaju rizik dobivanja teškog oblika Covida-19, a to su mladi i zdravi, oni koji su preboljeli Covid,  nerazborit je čina ucjena cijepljenjem, od strane institucija, radi pristupa osnovnim ljudskim pravima, predstavlja tešku povredu dostojanstva ljudske osobe. 

II. LIJEKOVI ZA COVID-19 – MORALNI VIDIK

Dok se o cjepivima puno govorilo, o lijekovima za liječenje Covida-19 najmanje se čulo, a još manje – da postoje dobri lijekovi koji odlično pomažu i smanjuju smrtnost od te bolesti na minimum.

Svi koji su to govorili, da postoje dobri lijekovi, vrlo učinkoviti i bez  velikih nuspojava, poimence fluvoxamin[4], budesonid[5], i posebno ivermektin[6], od društva su dobili pečat sramote i etiketu urotnika, premda su ih preporučili ne laici s obzirom na znanje iz medicine,  nego vrhunski svjetski znanstvenici i kliničari. A takvi su lijekovi mogli i još uvijek mogu, ako se koriste što ranije, prije nego osoba završi u bolnici, spasiti mnoštvo života.

Ti lijekovi su i sigurni i jeftini, puno više od onih koji se danas koriste u bolničkim ustanovama za tu istu bolest.

Najnerazumnije od svega jest što ih liječnici mogu propisati za druge bolestiali ne i za Covid-19 (!!?), i to samo zbog administrativnih propisa, koji očito nisu u službi čovjeka i njegovog zdravljanego, nažalost, u zaštiti određenih partikularnih interesa.

ZAKLJUČNI POZIV – OBRAĆANJE!

Iz svega iznešenoga, a pogotovo iz našeg osobnog, svakodnevnog iskustva, svi na sebi osjećamo jednu veliku težinu, muku i apsurd te tragičnost situacije u kojoj živimo, a pomoći i podrške niotkud!

Zato svima vama, koji se u čitavoj ovoj situaciji osjećate pritješnjeni, obeshrabreni i napušteni, a također se ne želite cijepiti zbog prigovora svoje savjesti, poručujem: Znajte, da u svemu ovome niste sami!

Ne bojte se, jer niste sami!

Budimo, draga braćo i sestre, ustrajni u miroljubivoj i dostojanstvenoj obrani čiste savjesti i svoje ljudske slobode!

Svoje puno povjerenje darujmo Gospodinu Bogu i Njegovoj Presvetoj Majci Mariji!

Zato vas sve ovom prilikom pozivam na molitvu krunice i post ili prikazivanje neke druge žrtve na sljedeće nakane:

  • da budemo jaki i ustrajni u vjernosti Bogu,
  • da čuvamo nevine, ljudski život o začeća do prirodne smrti,
  • da svi odgovorni u našoj domovini i drugim državama svijeta budu osjetljivi za čovjeka i njegovu savjest,
  • da se svim ljudima osiguraju moralno prihvatljiva i sigurna cjepiva
  • te sigurni, učinkoviti i jeftini lijekovi,
  • da se svakom pojedincu ostavi slobodna odluka: odluka o primanju cjepiva, procjena omjera koristi i rizika, u suradnji sa stručnjakom od povjerenja, ali ponavljam, bez ikakve prisile,
  • da se prestane s neprihvatljivim uvjetovanjima, ucjenama i diskriminacijom ovisno o tome je li se netko cijepio ili nije,
  • te, na kraju:
  • da ne produbljujemo međusobne podjele na cijepljene i necijepljene, posljedična optuživanja, nesuglasice, netrpeljivosti i sukobe.

U ovoj teškoj situaciji, draga braćo i sestre, svoju poruku završio bih riječima pape Franje:

Trebamo Gospodina kao što su pomorci u davnini trebali zvijezde. Pozovimo Isusa u brod svojega života. Predajmo svoje strahove Njemu kako bi ih On mogao nadvladati. S njime na brodu neće biti brodoloma, jer ovo je Božja snaga: pretvarati u dobro sve što nam se događa, čak i loše stvari. Isus donosi smirenost u naše oluje.

Uz mali dodatak; trebamo Gospodina, ali trebamo i jedni druge!

Zato je i ona moja poruka upućena svima vama – niste sami!

Upoznajmo istinu, ljubimo istinu i istina će nas osloboditi!

Uzmimo krunicu Blažene Djevice Marije u ruke i ustrajno molimo!

Tako ćemo iz ovoga problema izaći dostojanstveno, mirni, i puni ljubavi u svome srcu! Amen.

fr. Nikola Leopold Noso, dr. med., OP


[1] Kongregacija za nauk vjere, Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19, Rim, 21. prosinca 2021., na: https://www.bitno.net/vijesti/vatikan/vatikan-biljeska-o-moralnosti-kori… (12. svibnja 2021.).

[2] „CDF (Kongregacija za nauk vjere) ima udjela u papinskom magisteriju: njezin Dignitas Personae iz 2008. kao i njezinu Bilješku o cjepivima protiv COVID-19 iz 2020. godine ispitao je sadašnji papa koji je i sam naredio njihovo objavljivanje. Od ovo dvoje, Dignitas Personae je mjerodavniji, utoliko što je uputa i kao takva važnija. PAV (Papinske akademija za

život) je, nasuprot tome, savjetodavno tijelo. Njihove izjave nisu dio magisterija, niti je njihova zadaća strogo govoreći zadaća podučavanja. Ipak, činjenica je da prosječni katolik obično nije svjestan te razlike, a mediji obično ne ističu tu razliku: PAV se tako predstavlja kao„Vatikan“ ni više ni manje nego i CDF.“ Usp. Fr. Leon Pereira, https://kyrios.hr/2021/05/21/razmisljanje-svecenika-moralnost-primanja-c…

[3] Ti uvjeti su:

– nedostupnost alternative,

– sigurnost da genetski tretman cjepivom ne uvodi u rizik pretjerane ili u odnosu na

prisutnu patologiju nerazmjerne štete,

– objektivno stvarno ozbiljna opasnost za zdravlje,

– dostatna obaviještenost,

– dostatna dobrovoljnost i djelatna borbu protiv pobačaja.

Podrobno predstavljanje navedenih uvjeta i izlaganje stanja njihove (ne)ispunjenosti može

se pronaći na sljedećoj poveznici: https://www.vjeraidjela.com/uvjeti-crkve-za-primanje-moralno-okaljanih-c… pristupljeno 21.10.2021.

[6] https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC8088823/

Br. Dražen Marija Vargašević: Idolopoklonstvo i zdravstvena kriza

Hvaljen Isus i Marija! Katolički sam redovnik i svećenik u Karmelu Božjeg Milosrđa. Ovdje ću progovoriti o jednoj ozbiljnoj opasnosti u situaciji zdravstvene krize koja se zove: idolopoklonstvo ili idolatrija. Govorim iz motrišta filozofije i teologije, u osobno ime, kao tražitelj – a ne kao vlasnik istine, svima koji ju također traže i ljube. U situaciji velike neizvjesnosti i straha čovjek je sklon brzopleto staviti svoj oslonac u lažnu sigurnost. Tu se krije opasnost idolopoklonstva.

IDOLOPOKLONSTVO

Ono se „sastoji u tom da se učini bogom i časti ono što nije Bog. Idolopoklonstvo je kad čovjek časti i štuje neko stvorenje namjesto Boga: dakle krivog boga ili zloduha ili moć, užitak, novac itd.”[1]

Ono je „početak, uzrok i kraj svakog zla”[2].

Razmotrimo ga u Sv. Pismu[3] u tri paradigmatske okolnosti:

Prvo: nepovoljna situacija neizvjesnosti pri odsutnosti Boga i Mojsija kod izlaska iz Egipta[4]:

Narod više ne može izdržati i pokušava se svojim silama osigurati: od svojih dragocjenosti proizvodi si lažnog boga – zlatno tele. Bulji u njega i biva zasljepljen te završava klanjajući se idolu lažne sigurnosti!

Drugo: povoljna situacija upravitelja iz Isusove prispodobe[5].

Daje mu se uprava nad zalihama hrane i pića i zadatak da hrani sluge gospodarove[6]. No on, zasljepljen vlašću, hrani i opija samo sebe, a one kojima treba služiti maltretira[7] i tako upada u idolopoklonstvo vlasti, manipulacije i terora.

Treće: situacija velike pomutnje: povezanost očaranosti, prisile i ponuđenih povlastica.

Antikrist, lažni Krist koji dobiva vlast od Sotone, opčinjuje svojom moći, plaši strahovladom i zavodi privremenim povlasticama[8]. Zaveden i uplašen, čovjek mu se poklanja. Klanjanje idolu Zvijeri-Antikrista na vrhuncu borbe između dobra i zla predstavlja dovršetak idolopoklonstva u izopačenoj fascinaciji konstruiranim spektaklom, strahovladom i vremenitom lažnom sigurnošću.

U sva tri slučaja na djelu je zasljepljenost koja se rađa iz ograničenog utiska stvarnosti pod vidom osobnog interesa. Od svega vidim samo svoj interes i pokušavam ga zgrabiti. Time se blokira stvarni događaj i veliki potencijal koji on skriva[9].

Kako pokazuje Jean-Luc Marion, vrlo je zavodljiva iluzija da ću, klanjajući se sjajnom idolu, na lak način zadobiti božanski položaj.[10]

No idol je kao zrcalo: ne otvara mi prostor, nego me zatvara u mene samog.[11] Vraća me u moju ograničenost i tako rađa frustracijom.

Idolopoklonički svijet je virtualan, umjetno je konstruiran na ruševinama pravoga svijeta.

Obećava puno, daje samo privid, brzo propada i vodi u propast.[12

 

ZDRAVSTVENA KRIZ

Naše okolnosti zdravstvene krize slične su onima iz biblijskih primjera:

s jedne strane neizvjesnost i strah; s druge strane manifestacija moći i pritisci povezani s obećanjem povlastica ili čak samo temeljnih ljudskih prava koja su prethodno uskraćena. Također, neki su se zatekli u povoljnoj situaciji s velikim zalihama.

Stoga u zabrinutosti da ne bismo skrenuli u idolatriju propitujemo aktualnu stvarnost. Činimo to u dobroj vjeri, zajedno s brojnim tražiteljima istine, u odgovornosti za cjelovito dobro čovjeka: za  njegovo tjelesno zdravlje, ali i za ono duševno i duhovno – za vječno dobro!

Pitanja[13] se oslanjanju na argumente za koje su dostupni izvori[14].

1. Zašto je izmijenjena definicija[15] pandemije pa se zaraze s neusporedivo manjom smrtnošću od prijašnjih[16] mogu predstaviti kao ogromni problem?

2. Potvrđeno je da PCR test može biti lažno pozitivan i negativan

i da bez kliničkih i epidemioloških podataka nije dovoljno pouzdano sredstvo za dijagnozu[17].

Kako to onda da je proglašen „zlatnim standardom”, njegovi rezultati se neprestano ističu kao mjerilo i mnogi se samo na temelju njih šalju u izolaciju i time uskraćuju za osnovna ljudska prava?

3. Zašto se liječnicima u liječenju Covida-19 ne dopušta upotreba dokazanih povoljnih lijekova, koji su inače odobreni za druge bolesti i stanja (kao što su: hidroskiklorokin, ivermektin, budesonid i fluvoxamin), a odobren je izrazito skup i nedokazani remdesivir i drugi vrtoglavo skupi lijekovi poput baricitinida i molnupiravira[18]?

4. Zašto se ne poštuje sloboda izbora i sustavno se diskriminira i ucjenjuje one koji su u savjesti donijeli slobodnu odluku da se ne će cijepiti, premda se i cijepljeni mogu zaraziti, biti asimptomatski prenositelji zaraze, oboljeti i umrijeti?

5. Zašto se izbjegava govor o imunitetu općenito i ozbiljnije ne vrjednuje specifični imunitet razvijen preboljenjem?[19] Zašto se kroz statistike ne pokaže utjecaj preboljenja na broj umrlih? Zašto se ne priznaju serološki testovi kojima se dokazuje postojanje antitijela i testovi za određivanje staničnog višegodišnjeg imuniteta?[20] Je li doista jedino cjepivo zaštita od virusa?

6. Zašto se javnost ozbiljnije ne upoznaje s posljedicama cijepljenja, osobito s mogućnošću dugoročnih nuspojava[21] (npr. da li smo sigurni da se mRNA iz cjepiva ne može ugraditi u naš genom?[22])          Jako su istaknuti umrli s covidom, a ne čujemo gotovo ništa o štetama zbog nesavršenog cjepiva.[23] Nije li to pristrano?

7. Kako opravdati inzistentno uvjeravanje da je cjepivo sigurno i učinkovito kad je ono nedovoljno provjereno[24] i u situacijama kad nitko ne preuzima odgovornost za moguće štete[25]? Kongregacija za nauk vjere Katoličke Crkve se ograničila na vrjednovanje moralnosti covid-cjepiva, a procjenu učinkovitosti i sigurnosti prepustila je nadležnim ustanovama[26]. Kako vjerovati ustanovama da je cjepivo sigurno ako one ne žele snositi nikakvu odgovornost za moguću štetu?

8. Jesu li zdravstvene organizacije i pojedini liječnici i znanstvenici neovisni od unosne farmaceutske industrije i političkih lobija?

9. Zašto je neistinama, poluinformacijama i manipulacijama iz javnosti istisnuta tema o vezi cjepiva s pobačajima?[27] Kako to da u Hrvatskoj – zemlji u kojoj se velika većina izjašnjava kršćanima –

još uvijek nema cjepiva čistog od pobačaja, dok crkveni dokumenti kao jedan od nužnih uvjeta za izvanrednu mogućnost čak i privremenog pasivnog prihvaćanja cjepiva okaljanih pobačajem – traže aktivnu borbu za moralno čista cjepiva?[28] Nije li ovo konformizam s kulturom smrti?[29]

10. Stopa preživjelih kod oboljelih od covida mlađih od 20 godina je 99,997%.[30]

Zašto se onda promiče cijepljenje djece? Zašto se promiču stroge mjere za suzbijanje njihove zaraze i koji je učinak tih mjera na njihov psihički i društveni razvoj?

11. Utječe li možda profit na strategiju testiranja, izbor lijekova i nametanje cjepiva?[31]

12. S kojim pravom su stožeri civilne zaštite koristili zastrašivanje[32] kao način rada i tko ih sada nadzire da ne nastave činiti isto?

13. Postoje li čvrsti znanstveni dokazi koji opravdavaju neke unutarcrkvene mjere, kao npr. zabranu redovitog načina primanja Svete Pričesti?

14. I konačno, ako ima toliko nelogičnosti, zašto se ušutkavaju oni koji propituju.

Polazišta za ova pitanja nisu vjerovanja, nego činjenice. Dobronamjerna i argumentirana rasprava je poželjna.

Neprihvatljivo je pak ušutkivanje i ignoriranje. Bez pravih odgovora nema ni odgovornosti – za cjelovito dobro čovjeka. Tu nema ni ljubavi, već smo pred opasnom prijetnjom da se podvrgnemo glasnijima i moćnijima iskazujući im nedopušteno poklonstvo – idolopoklonstvo.

IDOLATRIJA

U srži idolatrije je volja za moć[33]

– paraznanost želi vladati uz pomoć tehnologije,

– parapolitiika uz pomoć totalitarizma,

– parareligija autoritarnošću i nasiljem nad savješću[34].

Uza sve poštovanje i priznanje onoga što je ispravno, kao što je iskrena briga za zdravlje, pomaganje bolesnima i mnogo drugoga plemenitoga, jako je zabrinjavajuće kad nesavršene ljudske djelatnosti, ustanove i pojedinci počinju koristiti religijsko pojmovlje pa traže apsolutno povjerenje u sebe, proglašavaju svoje tvrdnje konačne istine, nude sigurno spasenje, nesavršena sredstva kao psuedo-sakramente i ekskomuniciraju one koji imaju drugačija uvjerenja.

Svima nam treba upozorenje: ne pretjerujmo! Samo smo ljudi! Jedino Bogu ide vjera, a svemu ljudskom – provjera! Ne namećimo ništa silom, koliko god nam se činilo da je naš stav ispravan! Pokažimo vrijednost plodovima!

Antiidolatrija nije borba protiv  čovjeka, nego protiv zla neistine i Oca laži. Zto se nemojmo boriti jedni protiv drugih i ne pristajmo na zavađivanje.

Bilo bi lijepo kad bismo se oko traženja istine i kvalitetnih odgovora više angažirali i unutar Crkve.

Bogu hvala za sve dobro[35], no smijemo li reći da ne trebamo bolje i da je sve bilo ispravno?

Može li Sinoda na koju nas poziva papa Franjo biti prilika za obnovljeno jedinstvo kroz zajedničko obraćenje? – u neprevarljivom „osjećaju vjere” danom nam svima u zajedništvu: „od biskupa sve do posljednjih vjernika laika”[36].

Sveto Pismo Novoga Zavjeta počinje sljedećim riječima: „U početku bijaše Riječ-Logos, po njoj sve postade i svemu što postade u njoj bijaše život”[37]. Ta božanska Riječ-Logos – tijelom postala je Isus Krist, temelj razumnosti i logičnosti.  Stati na stranu logičnosti znači stati na strani Krista-Logosa,

a pristati na nelogičnost znači ući u zonu Antikrista.

Pozvani smo na ispravno klanjanje – logikèn latreían[38]. To je poklonstvo Kristovoj logičnosti, Kristu Istini. Jedino Istina može nas osloboditi! Istina je zahtjev ljubavi i u njoj je sloboda neotuđiva!

Stoga, dragi brate i sestro, smiješ i trebaš tražiti istinu, promišljati i propitivati i imaš neotuđivo pravo slobodno i odgovorno izabirati po svojoj savjesti. Nisi sam u toj borbi!

Ako ti se sloboda i život izvana suzbijaju – iznutra i za vječnost nitko ti ih bez tvoga pristanka ne može oduzeti. Kako veli E. Hemingway kroz lik starca: Možeš me uništiti, ali ne možeš pobijediti![39]

Svako svjesno prepuštanje neistini krade slobodu. Ne daj zlu ni mali prst, jer moglo bi te cijelog progutati!

Kristova logika je darivanje, a ne oduzimanje života!

Uđimo u Njegovu logiku! – za trajno i cjelovito dobro čovjeka!

Evo naše nade: Proći kroz vrata ljubavi, milosrdne ljubavi koja nam vraća izgubljenu dušu, daje snagu i utjehu – i otvarati ta vrata drugima.

Pred prijetnjom idolopoklonstva, u dubini duše, u svetištu savjesti – Bog nas jača, tješi i obećava čvrstu i vječnu sigurnost pozivajući nas da mu se predamo. On nam govori:

“Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi idole […] Ne klanjaj im se niti im služi.”[40]

Piše: Br. Dražen Marija Vargašević, dr.sc.phil.

______________________


[1]     HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Katekizam Katoličke Crkve, Kršćanska sadašnjost, 2016., br. 2113.

[2]     Mudr 14,27.

[3]             Usp. C. WIÉNER, Kumiri, u: Xavier LEON – DUFOUR (ur.), Rječnik biblijske teologije, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.

[4]     Usp.  Izl 32.

[5]     Usp.  Lk 12,39-48

[6]            Ako izvrši taj zadatak bit će mu povjerena vlast nad čitavim gospodarevim imanjem. Ako pak kaže u svom srcu: „`Okasnit će gospodar moj` pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima” (Lk 12, 45-46).

[7]            Ovdje donosim nešto podrobniju fenomenologiju idolatrije u slučaju upravitelja. Slično vrijedi i za raščlambu naredna dva primjera.

Nakon ograničenog uvida u vlastiti položaj, pod vidom korisnosti, upravitelj otkriva mogućnost manipulacije istim, tj. opredmećivanja i podvrgavanja stvarnosti sebi. Zaveden tom mogućnošću on kreće u  preuzimanje vlasti nad ograničenim malim svijetom uz zabludu da je taj svijet jedina stvarnost.

Stvarnost je time izgubila perspektivu, kontekst, dubinu jer je sve svedeno na predmet upraviteljeva rukovođenja. Pojavnost stvarnosti zaplijenila je upraviteljev pogled i on se urušio. Zasljepljenom upravitelju mogućnost ovladavanja svijetom postala je idolom. On se time zapleo u auto-idolatriju i zaustavio događanje istine.

Upravitelj je uvjeren da je zaposjednuta riznica nešto vrlo konkretno nad čim je ovladao, ali on je zapravo upao u veliku apstrakciju. Od pravog značenja hrane koja je namijenjena tomu da podrži život gospodarevih slugu on se lansirao u nestvarnu virtualnost svodeći ono što mu je povjereno (ne bezuvjetno dano) na sterilnu ideju koja služi samo njegovoj vlasti.

Uz to upravitelj je i očaran onim što mu je povjereno. Privlači ga pojavnost te hrane i pića, tj. ono što prvo na njima vidi, zanemaruje nužni odmak, prepušta se užitku viđenoga i grabi to za sebe. Tu je hrana u svom pravom smislu ponovno iščeznula u zasljepljenosti površnoga dojma i u glavi upravitelja postala idolom. On je time blokiran i njegova misao postala je patuljasta i okoštala. (Analiza nastala usporedbom navedenog evanđelja s filozofskom teorijom fenomena idolatrije: usp. za izvore: J.-L. MARION: Prolegomena to Charity, Fordham University Press, New York 2002., str. 32.-37. (izvornik: Prolégomènes à la charité, E.L.A. La différence, Paris 1986.); ID, Dialogo con l’amore, a cura di Ugo Perone, Rosenberg & Sellier, Torino 2007., str. 21. sl.; ID, Dieu sans l’être [Bog bez bitka], ID., Librairie Arthème Fayard, Paris 1982; na talijanskom: Dio senza essere, Jaca Book SpA, Milano 1987., oko str. 25.; ID, Dialogo con l’amore, nav. dj., oko str. 22. i za komentar: D. M. VARGAŠEVIĆ, L’amore teandrico fra teologia mistica e fenomenologia. Rivelazione di Dio e inveramento dell’uomo nella crisi secondo S. Giovanni della Croce e Jean-Luc Marion, Thesis ad doctoratum in philosophia, Pontificium athenaeum S. Anselmi de Urbe, Rim 2010., str. 131. sl.).

[8]            Usp. Otk 13.

[9]             Rast u pouzdanju u iščekivanju Božjeg povratka – u prvom slučaju, potvrda odanosti Bogu koji me stavio u povoljnu okolnost – u drugom slučaju ili izbor Krista i njegova spasenja nasuprot Antikrista i propasti – u trećem slučaju.

[10]          Zavodi ga prividno oslobođenje od traženja istine, promišljanja o stvarnosti polazeći od nje same a ne od sebe i prividna sigurnost dominacije. No, to čovjeka odvaja od stvorenjske istine i o stvarnosti i o sebi samom i on kliže u pokušaj (samo)pobožanstvenjenja. Usp. ID,Dialogo con l’amore, nav.dj., str. 105.

[11]   ID, Dio senza essere, nav. dj., str. 26.

[12]          On će vrlo brzo biti uništen – poput zlatnog teleta (Izl 32,20), zbog zloupotrebe povjerenja bit će oduzeto ono što se kroz idolatriju pokušalo steći, a idolopoklonik strašno kažnjen – poput nepoštenog upravitelja (Lk 12,46), a fascinantna Zvijer bit će bačena u ognjeno jezero gdje će se „mučiti danju i noću u vijeke vjekova” (Otk 20,10) zajedno s onima koji joj se klanjaju (Otk 21,15).

[13]   Ovdje se donosi samo jedan izbor od puno brojnijih pitanja koja se nameću.

[14]   Ovdje je važno istaknuti legitimnost propitivanja općenito gledano, zatim neizostavnost istoga u znanstvenom istraživanju i konačno – u zdravim odnosima između bilo kojeg oblika autoriteta i onih koji su obvezni provoditi njegove odredbe u demokratskom društvu. Pritom teret dokazivanja utemeljenosti i svrsishodnosti  spada na one koji propisuju obaveze – bilo izravno, bilo neizravno. Oni moraju podastirati čvrste dokaze za svoje odluke. Bilo kakva nelogičnost, nerazumnost i objektivna neutemeljenost odluka je neprihvatljiva.

S obzirom na reference koje se u nastavku navode napominjemo da u prilogu ove naravi nije moguće obuhvatiti svu slojevitost spomenute problematike. O navedenim tvrdnjama dostupne su brojne dodatne reference koje se ovdje ne navode.

[15]          Ranija definicija, odnosno određenje nužnih preduvjeta da bi se fenomen zaraze virusom iz skupine gripe smatrao pandemijom: „An influenza pandemic occurs when a new influenza virus appears against which the human population has no immunity, resulting in several, simultaneous epidemics worldwide with enormous numbers of deaths and illness.” (arhivirana snimka službene stranice WHO od 3.5.2005. na: http://web.archive.org/web/20050207101237/http://www.who.int/csr/disease/influenza/pandemic/en/, 30.11.2021., kurziv moj)

„A disease epidemic occurs when there are more cases of that disease than normal. A pandemic is a worldwide epidemic of a disease. An influenza pandemic may occur when a new influenza virus appears against which the human population has no immunity.” (arhivirana snimka službene stranice WHO od 6.5.2005. na: http://web.archive.org/web/20090506005107/http://www.who.int/csr/disease/influenza/pandemic/en/, 30.11.2021.). Vidljivo je da je iz prijašnje definicije izbačen kriterij o „ogromnom broju smrtnih slučajeva i oboljelih”.

Pet tjedana nakon ove izmjene proglašena je pandemija svinjske gripe (usp. Izjava dr. Margaret Chan, generalne ravnateljice WHO, World now at the start of 2009 influenza pandemic, arhivirana snimka službene stranice WHO od 11.6.2009. na: http://web.archive.org/web/20090611173204/http://www.who.int/mediacentre/news/statements/2009/h1n1_pandemic_phase6_20090611/en/index.html, 30.11.2021.)

[16]          Kao što su svinjska gripa ili covid-19;  Npr. španjolska gripa odnijela je 50 puta više života nego sadašnja zaraza. „Bilo je zaraženo oko 500 milijuna ljudi a procjenjuje se da ih je umrlo preko 50 milijuna.” (https://www.vjeraidjela.com/uvjeti-crkve-za-primanje-moralno-okaljanih-cjepiva/#_ftnref44

21.10.2021. Usp.: Željko Cvetnić – Vladimir Savić, „Prije 100 godina španjolska gripa ‘majka’ svih pandemija poharala je svijet“, Veterinarska stanica, 49/5/2018., 339-340).

[18]          Remdesivir. Službene smjernice Ministarstva zdravstva RH navode da je je remdesivir “pokazao moguću korist u liječenju bolesnika oboljelih od Covida-19” (MINISTARSTVO ZDRAVSTVA REPUBLIKE HRVATSKE, Smjernice za liječenje oboljelih od koronavirusne bolesti 2019 (COVID-19) verzija 2 od 19. studenoga 2020., na:  https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Smjernice_COVID_19_27_11_2020.pdf, 3.11.2021.).

Među mnoštvom referenci za remdesivir koje pokazuju i njegove prednosti i nedostatke ovdje navodimo samo tri. Jedna je od Američkog društva za infektivne bolesti (IDSA) gdje je na jednom mjestu sažeto sve što se zbiva oko studija za remdesivir. https://www.idsociety.org/covid-19-real-time-learning-network/therapeutics-and-interventions/remdesivir/

Na kraju navode sljedeće: „Općenito, postoje suprotstavljeni podaci, ali se na temelju randomiziranih ispitivanja čini da remdesivir ne pruža ukupnu korist od smrtnosti ukupnoj skupini pacijenata hospitaliziranih s COVID-19, ali da smanjuje vrijeme do kliničkog poboljšanja kada se daje rano tijekom bolesti i/ili u bolesnika s blagom hipoksijom, ali manje teškom bolešću. Iako su promatračke studije osjetljivije na zbunjivanje, postoje neke sugestije iz velikih usporednih studija učinkovitosti promatračkih skupina da remdesivir može donijeti skromnu korist od smrtnosti.”

Druga referenca je sljedeća: https://www.medscape.com/viewarticle/954888 (pristup cijelom sadržaju moguć uz prijavu), u kojoj autor dr. Michael Ohl navodi studiju koju su radili na velikom broju hospitaliziranih pacijenata. Rezultat je da je u skupini koja je dobivala remdesivir nakon 30 dana umrlo 12,2% bolesnika dok je u kontrolnoj skupini umrlo 10,6% bolesnika.

Treća referenca se odnosi na globalnu studiju koju je naručila WHO 2020. godine: https://www.medrxiv.org/content/10.1101/2020.10.15.20209817v1. Uključivala je 4 preparata, među kojima i remdesivir i hidroksiklorokin. Studija nije prepoznala korisnost ni kod jednog od 4 preparata kod hospitaliziranih pacijenata.

Dakle, nema čvrstog dokaza o korisnosti remdesivira, ali u smjernicama našeg Ministarstva zdravstva hidroksiklorokin je izbačen, a remdesivir uveden. Iz navedenih pokazatelja zaključuje se da uvođenje ekstremno skupog remdesivira (potvrđeno da tretman košta preko 16000 kn) nije utemeljeno na čvrstim znanstvenim podatcima. Netko bi mogao reći da kada su u pitanju ljudski životi, nije potrebno gledati na novac i pouzdanost pa je to dobro uvesti makar je korisnost čak i jednoznamenkasta u postocima. Međutim, postavlja se pitanje zašto se tim kriterijima ne vodi i kod drugih lijekova koji su višestruko jeftiniji, ima više podataka o učinkovitosti, a o mogućim nuspojavama se praktički sve zna.

Kod hidroksiklorokina, slično kao kod remdesivira ima podjednako referenci koje mu govore u prilog i onih koje govore protiv njega. Njegova prednost je što se, za razliku od novog remdesivira koristi desteljećima, što su mu poznate sve nuspojave i što ostaje činjenica da se koristi u sklopu terapije reumatoidnog artritisa.

Za ivermektin postoji puno studija, kako afirmativnih tako i protivnih, no ipak je puno više onih koji mu idu u prilog i kvalitetnije su.

               Budesonid također ima reference za i protiv.

               Fluvoksamin. Lijek koji je prošao na neki način nezapaženo. Ovdje se nalazi studija naših znanstvenika s KBC-a Rebro: R. MARČEC – R. LIKIĆ, Could fluvoxamine keep COVID-19 patients out of hospitals and intensive care units?, Croatian Medical Journal, 2/2021, 62(1): 95–100: na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7976881/, 4.11.2021.

Općeniti prigovor smjernicama Ministarstva zdravstva RH (https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Smjernice_COVID_19_27_11_2020.pdf)

sastoji se u izostanku smjernica za rano kućno i ambulantno liječenje. U toj fazi su ivermektin, budesonid i fevarin izrazito učinkoviti što dovodi do smanjenja hospitalizacija i smrti čak oko 80% (usp. članak (predavanje dr Petera McCullougha) s prezentacijom i dokazima o smanjenoj smrtnosti i hospitalizacijama. Na stranici 51. prezentacije je i cijeli protokol ranog liječenja. https://evidencenotfear.com/winning-the-war-against-therapeutic-nihilism-trusted-treatments-vs-untested-novel-therapies-dr-peter-mccullough-aaps/.

Usporedba cijene lijekova. Vlada RH ovlastila donijela je odluku o potpisivanju ugovora s Gilead Sciences (proizvođač Vekluryja-djelatna tvar remdesivir) za nabavu 3×15000 doza i 1×5000 doza po cijeni od 2625,00 kn po dozi (bočici) bez PDV-a odnosno ukupno s PDV-om 3×41,343. 750 milijuna kn + 13.781.250 kn tj. ukupno 137.812.500 kn  za razdoblje 1. listopada 2020. do 31. listopada 2021. (vidi točku 9.a https://vlada.gov.hr/sjednice/76-sjednica-vlade-republike-hrvatske-32944/32944). Veklury se daje po shemi – 1. dan 200 mg + 4 dana po 100 mg. 6×2756,25 kn (s PDV-om) = 16.537,5 kn po tretmanu (https://www.ema.europa.eu/en/documents/product-information/veklury-epar-product-information_hr).

– Olumiant (baricitinib), kutija od 35 tableta – 7485 kn (https://hzzo.hr/trazilica-za-lijekove?query=olumiant).

– Hyplaquin (hidroksiklorokin), kutija od 30 tableta – 46,73 kn (https://hzzo.hr/trazilica-za-lijekove?query=hyplaquin)

– Ivermektin, 15 kapsula od 8 mg – 115 kn.

Napomena: navedena cijena je za magistralni pripravak u ljekarni. Za komercijalni (Stromectol) nema cijene na stranicama HZZO-a jer se isti naručuje iz inozemstva.

– Fluvoxamin (Fevarin), kutija od 30 komada – 67,2 kn https://hzzo.hr/trazilica-za-lijekove?query=fevarin

– Budesonid (Budelin novolizer 200 mikrograma) – 115,64 kn (https://mediately.co/hr/drugs/JLTdBScJ3ikdibZGZQlouew0auo/budelin-novolizer-200-mikrograma-dozi-prasak-inhalata. Iizvor: HZZO, Halmed, EMA, veledrogerije i ljekarne).

– Molnupiravir, nedovoljno istražen novi lijek (proizvođač Merck Sharp&Dohme) odobren je od strane FDA, a za EU (EMA) je u postupku.  https://www.ema.europa.eu/en/news/covid-19-ema-starts-rolling-review-molnupiravir

SAD je naručio od Mercka 1,7 milijuna tretmana po cijeni od 700 dolara po tretmanu odnosno ukupno 1,2 milijardi dolara (https://www.nature.com/articles/d41586-021-02783-1). Tijekom 2021., sam Merck, proizvođač ivermektina se izjasnio da isti nije djelotvoran protiv Covida-19. Vrlo neuobičajeno da bi proizvođač tvrdio nešto protiv svojeg proizvoda, osim ako je prejeftin te nema interesa za zaradom na drugom proizvodu (https://www.merck.com/news/merck-statement-on-ivermectin-use-during-the-covid-19-pandemic/). Datum konzultacije referenci iz cijele fusnote – 30.10.2021.

[19]          Tako je produljena Covid potvrda samo za cijepljenje, a nije za preboljenje. U svrhu izdavanja EU Covid putovnice, za preboljenje se računa maksimalno do 180 dana nakon pozitivnog PCR testa, a za cijepljenje godina dana. Dostupno na službenim stranicama: https://www.koronavirus.hr/eudigitalnecovidpotvrdeocijepljenuurhsadavrijede-365-danaaizdajuseizacjepivakojanemajusredisnjeodobrenjeueu/971, 25.10.2021.

U odredbama za zdravstvene ustanove (za zdravstvene radnike i za pacijente) vrijede druga pravila. Osim EU Covid putovnice, priznaju i druge dokaze. Najprije su donijeli odluku o obveznom testiranju za zdravstvene djelatnike, a u odluci stavili izuzeća od testiranja. Izuzeća su EU Covid putovnica te tzv. drugi dokazi. Između ostalog, to je dokaz o preboljenju gdje se priznaje i antigeni test. Za brzi antigeni test i PCR ovdje se priznaje 9 mjeseci. Priznaje se i potvrda liječnika (opet 9 mjeseci) da je netko prebolio, iako nije testiran. Dostupno je ovdje: https://www.hzjz.hr/wpcontent/uploads/2020/03/UputauveziprimjeneEUdigitalneCOVIDpotvrdeilipredo%C4%8Denjaodgovaraju%C4%87egdrugogdokazaocijepljenjupreboljenjuodnosnotestiranjuzazaposlenikeusustavuzdravstva.pdf  Napomena: Odluku su promijenili tako da potvrda o preboljenju vrijedi 12 mjeseci. Međutim, to se odnosi samo u RH i samo za zdravstvene ustanove.

[20]          D. PRIMORAC, Za dugoročnu zaštitu ključna je stanična imunost, na: https://www.svkatarina.hr/attachment/preview/6152f75e991cc/vecernji-list.pdf, 30.10.2021.

[21]          Pogledati broj nepovratnih oštećenja i smrti uzrokovanih cjepivima prijavljenih američkom Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC):

https://wonder.cdc.gov/controller/datarequest/D8;jsessionid=83A0B49D8F7BD53095D2B777E126, 30.10.2021.

i jednu analizu koja pokazuje promjenu broja umrlih od covida-19 prije i nakon početka cijepljenja:

https://www.bitchute.com/video/kSLAtKEufR3z/, 30.10.2021.

[22]          T. D. LOŠO, mRNA vaccines: Why is the biology of retroposition ignored?, u: OSF Preprints. 24.6.2021. na: https://www.researchgate.net/publication/353429622_mRNA_vaccines_Why_is_the_biology_of_retroposition_ignored, 4.11.2021.

[23]           https://dap.ema.europa.eu/analytics/saw.dll?PortalPages.Napomena: Radi se o prijavljenim slučajevima što nužno ne znači da su uzrokovani cjepivom. Također, malo je vjerojatno i da su svi slučajevi službeno prijavljeni. Usp. i J. MUŽIĆ, Uvjeti Crkve za primanje moralno okaljanih cjepiva, na: https://www.vjeraidjela.com/uvjeti-crkve-za-primanje-moralno-okaljanih-cjepiva/#_ftnref44, 21.10.2021., 2. poglavlje).

[24]          „Dugoročne posljedice ne zna nitko.”, (UPRAVNI ODBOR HKLD-a, Kratki-osvrt-na-cjepivo-protiv-sars-cov-2, 12.12.20210., na: http://www.hkld.hr/11-vijesti/877-kratki-osvrt-na-cjepivo-protiv-sars-cov-2).

Mnogo je nepoznanica oko Covid-19 cjepiva:

               – Kakve su eventualne dugoročne posljedice cjepiva?

               – Jesu li su cjepiva sigurna s obzirom na genotoksičnost i kancerogenost?

– Kako se došlo do određivanja doze cjepiva?

               – Koliko će vektorska cjepiva proizvesti najprije mRNA i posljedično šiljak protein?

               – Kako opravdati činjenicu da sami proizvođači provode klinička ispitivanja, a regulatorna tijela samo valoriziraju dokumentaciju?

               – Kako se objašnjavaju nelogičnosti kod interpretacije nalaze provedenih stadije, npr. u informaciji o proizvodu Vaxzevria pod točkom 4.4 navodi se sljedeće: „Trenutno dostupni podaci iz kliničkih ispitivanja ne omogućuju procjenu djelotvornosti cjepiva kod osoba starijih od 55 godina.“ da bi u točki 5.1., podnaslovu „Starija populacija“ bilo navedeno sljedeće:“ Među sudionicima u dobi između 56 i 65 godina prijavljeno je 8 slučajeva bolesti COVID-19 kod osoba koje su primile cjepivo Vaxzevria (≥ 15 dana nakon druge doze) i 9 slučajeva u kontrolnoj skupini; među sudionicima starijima od 65 godina prijavljena su 2 slučaja bolesti COVID-19 kod osoba koje su primile cjepivo Vaxzevria (≥ 15 dana nakon druge doze) i 6 slučajeva u kontrolnoj skupini.“ https://www.ema.europa.eu/en/documents/product-information/vaxzevria-pre…

19-vaccine-astrazeneca-epar-product-information_hr.pdf

Iz ovoga slijedi da se podaci iz kliničkih studija koji ne idu u korist učinkovitosti interpretiraju stajalištem da se ne može procijeniti učinkovitost, pa se postavlja pitanje zašto takva analogija nije primijenjena u slučaju i onda kada im klinički podaci idu u prilog. Sama pak metodologija učinkovitosti je više nego problematična. Konkretno, proizvođač cjepiva Comirnaty u uputi o lijeku https://www.ema.europa.eu/en/documents/overview/comirnatyepar-medicine-overview_hr.pdf navodi kako je došao do podatka o 95%-tnoj učinkovitosti cjepiva. Djelotvornost se provjeravala na 36.523 osoba starijih od 16 godina. Jednoj skupini od 18.198 ispitanika je aplicirano cjepivo, a drugoj skupini od 18.325 apliciran je placebo. U prvoj skupini je 8 osoba oboljelo od Covida-19, dok je u drugoj (placebo) oboljelo 162 osobe. To se interpretira kao 95%-tno smanjenje što je nevjerodostojno iz nekoliko razloga. Prvi je razlog što je u obje skupine oboljelo vrlo malo osoba 0,04% (cijepljeni) odnosno 0,88% (placebo), drugi razlog je što je u tako velikim skupinama teško osigurati potpuno iste uvjete za obje skupine u pogledu izloženosti virusu i zdravstvenom statusu (imunitet), treći razlog je nedovoljna pouzdanost testova, a četvrti razlog je što je to studija proizvođača, a ne neovisnih regulatornih tijela.

               – Kako objasniti činjenicu da su – kad se primijetilo da se javljaju teške i po život opasne nuspojave (koagulopatije) – regulatorna tijela i zdravstvene vlasti odmah izjavljivale da nema poveznica između tih događaja i cjepiva. No, kasnije se utvrdilo da povezanost ipak postoji, što su i sama nadležna tijela priznala. A potom, kao da se namjerno nastojalo sve to tako prikazati i uvjeriti javnost kao da su ove neželjene pojave (nuspojave) zapravo ipak vrlo rijetke. Tako na službenim stranicama ZZJZ-a stoji da je do 9. travnja 2021. utrošeno 178.685 doza Vaxzevria cjepiva i da do sada nije uočen niti jedan slučaj ove rijetke nuspojave. Referira se i na izvore iz Ujedinjenog Kraljevstva gdje se procjenjuje da ova nuspojava nastupa kod 1 od 250.000 osoba cijepljenih prvom dozom. Međutim, ne navodi se metodologija kojom se došlo do toga (https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/informacije-za…

pojavu-simptoma-poremecaja-zgrusavanja-krvi-kao-moguce-nuspojave-cijepljenja-protivcovid-

19/).

Ipak, nešto kasnije (5. svibnja 2021.) je u uglednom časopisu The British Medical Journal objavljen znanstveni rad na velikom broju ispitanika (281.264) u dobi 18-65 godina iz Danske i Norveške, u kojem je utvrđeno da je učestalost ovih teških nuspojava znatno veća odnosno iznosi 11 na 100.000 cijepljenih odnosno 1,1 na 10.000. (https://www.bmj.com/content/373/bmj.n1114). Norveške zdravstvene vlasti su 15. travnja 2021. donijele odluku da se Vaxzevria ne koristi za cijepljenje u Norveškoj jer su na temelju njihovih podataka došli do zaključka da

„cijepljenje ovim cjepivom u Norveškoj predstavlja veći rizik za umiranjem nego sama bolest Covid-19, posebno kod mlađih ljudi“ – dostupno na stranicama norveškog instituta za javno zdravstvo https://www.fhi.no/en/news/2021/astrazeneca-vaccine-removed-from-coronav…

– Uz to ne smije se zaboraviti činjenicu da su cjepiva odobrena samo uvjetno.

[25]          Referenca za Sjedinjene Ameriičke Države u odnosu na proizvođače cjepiva:  „No vaccine manufacturer shall be liable in a civil action for damages arising from a vaccine-related injury or death associated with the administration of a vaccine after October 1, 1988, solely due to the manufacturer’s failure to provide direct warnings to the injured party (or the injured party’s legal representative) of the potential dangers resulting from the administration of the vaccine manufactured by the manufacturer.” (42 U.S. Code § 300aa–22 – Standards of responsibility, na: https://www.law.cornell.edu/uscode/text/42/300aa-22, 4.11.2021.)

[26]          KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19, Rim, 21. prosinca 2021., na https://ika.hkm.hr/dokumenti/biljeska-o-moralnosti-koristenja-nekih-cjepiva-protiv-covida-19/, 24.10.2021.

[27]          Cjepiva Moderna Comirnaty, Pfizer-BioNTech su moralno okaljana korištenjem staničnih linija HEK293 od pobačenih fetusa u fazi potvrdnog laboratorijskog testiranja (Confirmatory Lab Tests, usp. https://lozierinstitute.org/update-covid-19-vaccine-candidates-and-abortion-derived-cell-lines/). Za prvo usp. K. S. CORBETT, D. K. EDWARDS, S. R. LEIST i dr., SARS-CoV-2 mRNA vaccine design enabled by prototype pathogen preparedness, u: Nature 586, 567–571 (2020). na: https://doi.org/10.1038/s41586-020-2622-0, 3.11.2021.; za drugo usp. A. B. VOGEL, I. KANEVSKY, Y. CHE i dr., A prefusion SARS-CoV-2 spike RNA vaccine is highly immunogenic and prevents lung infection in non-human primates, u: bioRxiv, 8.10.2021., na: https://www.biorxiv.org/content/10.1101/2020.09.08.280818v1.full, 3.11.2021.

Cjepivo Vaxevria Astra Zeneca je moralno okaljano u svim fazama korištenjem staničnih linija HEK 293, a u fazi testiranja i staničnih linije MRC-5 (https://lozierinstitute.org/update-covid-19-vaccine-candidates-and-abortion-derived-cell-lines/): Za fazu oblikovanja i razvoja (Design & Development) i za liniju HEK-293 u fazi testiranja usp. N. van DOREMALEN, T. LAMBE, A. SPENCER i dr., ChAdOx1 nCoV-19 vaccine prevents SARS-CoV-2 pneumonia in rhesus macaques, u: Nature 586, 578–582 (2020)., na: https://doi.org/10.1038/s41586-020-2608-y, 3.11.2021.; za liniju MRC-5 u fazi testiranja usp. A. ALMUQRIN, A. D. DAVIDSON, M. KAVANAGH WILLIAMSON i dr., SARS-CoV-2 candidate vaccine ChAdOx1 nCoV-19 infection of human cell lines reveals a normal low range of viral backbone gene expression alongside very high levels of SARS-CoV-2 S glycoprotein expression, u: Research Square, 20.10.2021., na: https://assets.researchsquare.com/files/rs-94837/v1/7562add0-cfa2-4898-ac95-5bea230dc7c9.pdf?c=1631858399, 3.11.2021.

Cjepivo Janssen, Johnson & Johnson također je moralno okaljano u svim fazama korištenjem stanične linije PER.C6 od pobačenog fetusa (https://lozierinstitute.org/update-covid-19-vaccine-candidates-and-abortion-derived-cell-lines/). Za razvojnu fazu usp. L. TOSTANOSKI, F. WEGMANN, F. MARTINOT, Ad26 vaccine protects against SARS-CoV-2 severe clinical disease in hamsters, u: Nature Medicine, 26, 1694–1700 (2020), 3.9.2021., na: https://doi.org/10.1038/s41591-020-1070-6https://www.jnj.com/johnson-johnson-announces-a-lead-vaccine-candidate-for-covid-19-landmark-new-partnership-with-u-s-department-of-health-human-services-and-commitment-to-supply-one-billion-vaccines-worldwide-for-emergency-pandemic-usehttps://www.janssen.com/emea/emea/janssen-vaccine-technologies.

Ovdje navodimo što stoji iza zagonetnih kodova od kojih su uzete stanične linije. Radi se o ljudskim osobama bespomoćne djece upotrijebljene kao medicinski materijal. Vađenje živog tkiva znači da je žetva/seciranje ove djece poduzeta blizu ili neposredno prije smrti:

HEK-293 (djevojčica) – stanice bubrega ljudskoga embrija, pokušaj 293

Razvijeno iz bubrežnih stanica (namjerno su tražene jer su bolje u istraživanjima transformacija) nizozemske djevojčice, u nepoznatoj dobi trudnoće, koja je pobačena 1972. godine. Jedan od onih koji su razvijali te stanične linije kasnije je rekao kako se ne može sjetiti je li tkivo došlo od namjernoga ili spontanoga pobačaja. No netko je nazočnu djevojčicu opisao kao „potpuno normalnu“, primivši ju nakon vađenja iz majke, što snažno sugerira kako je ona u stvari pobačena.”;

„MRC-5 (dječak) – Vijeće za medicinska istraživanja, stanična kultura 5

Razvilo ga je Vijeće za medicinska istraživanja iz plućnog tkiva kavkaskog dječačića, u 14. tjednu trudnoće, koji je pobačen u Velikoj Britaniji u rujnu 1966. Njegova je majka bila fizički zdrava, genetski normalna 27-godišnjakinja. Pobacila ga je iz „psihijatrijskih razloga“. Objašnjeno je da ga ona, njegova majka, nije željela. Pri pobačaju, sam dječak nije imao znakove urođenih abnormalnosti ili raka.”

„PER.C6 (dječak) – Primarne stanice mrežnice ljudskoga embrija, Klon 6

Razvijene iz izolirane mrežnice (jer su nedavne studije pokazale da bi se mogle lakše transformirati) dječačića od oko 18. tjedna trudnoće, pobačenoga 1985. u Nizozemskoj. Otac dječaka bio je naveden kao „nepoznat“ i zato ga se majka htjela riješiti. Opisan je kao „zdrav fetus“. (za sva tri slučaja: L. PEREIRA, Moralnost primanja cjepiva koja potječu iz pobačenih stanica, na: https://kyrios.hr/2021/05/21/razmisljanje-svecenika-moralnost-primanja-cjepiva-koja-potjecu-iz-pobacenih-stanica/,9.6.2021.). Usp. i J. MUŽIĆ, Moralno promišljanje o cjepivima povezanim s pobačajem, na: https://www.vjeraidjela.com/moralno-promisljanje-o-cjepivima-povezanim-s-pobacajem/, 4.11.2021.; ID, Uvjeti Crkve, nav.dj.; Usp. D. M. VARGAŠEVIĆ, Borimo se za lijekove neokaljane prolijevanjem krvi nerođenih, na: https://karmelbm.wordpress.com/2021/06/10/vapaj-iz-pustinje-zastitimo-nerodene, 25.10.2021.

[28]   KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Nav. dj.

[29]          Usp. IVAN PAVAO II., Evangelium vitae, Kršćanska sadašnjost, 2003., br. 12 i sl. Inačice dokumenta na deset svjetskih jezika dostupne ovdje: https://www.vatican.va/content/john-paul-ii/en/encyclicals/documents/hf_jp-ii_enc_25031995_evangelium-vitae.html.

[30]          „Prema CDC stopa preživjelih od Covida-19 ispod dvadeset godina je 99.997%, za one između dvadeset i 50 godina 99.98%.” (Usp. S. GILANI, Synthetic mRNA Covid vaccines: A Risk-Benefit AnalysisOff Guardian, 22. veljače 2021., na:  https://off-guardian.org/2021/02/22/synthetic-mrna-covid-vaccines-a-risk-benefit-analysis/, (17. svibnja 2021.), u: J. MUŽIĆ, Uvjeti Crkve…, nav. dj.

[31]          Usp. velika povećanja prihoda gradskih i županijskih zavoda za javno zdravstvo kada se uspoređuje 2019. i 2020.:

– Prihodi poslovanja Nastavnog zavoda Rijeka u 2019. 60,8 mil. kn, a u 2020. 93,3 mil kn

https://www.zzjzpgz.hr/odjeli/opce/financijsko2020/izvjestaj%20o%20prihodima%20i%20rashodima.pdf

– Nastavni zavod Andrija Štampar – bilješka uz financijski izvještaj na stranici 4. je navedeno (za 2020.): Prihodi poslovanja iznose 204 milijuna kuna i veći su za 112,80% od izvršenja u istom razdoblju prošle godine što je rezultat povećanih poslovnih aktivnosti vezano uz pandemiju SARS-CoV-2 virusa. https://stampar.hr/sites/default/files/2021-06/biljeske_uz_gfi_2020%20%281%29.pdf

Nastavni zavod Splitsko Dalmatinske županije  –  “Ostvareni prihodi poslovanja u ovom razdoblju iznose 111 milijuna kuna što je povećanje od 65% zbog uvođenja novih usluga” – vidi stranicu 2. https://nzjz-split.hr/wp-content/uploads/2021/04/2020biljeskeFI.pdf

– Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije – prihodi u 2019. 38 mil. kn, a u 2020. 66 mil. kn.

https://www.zzjziz.hr/index.php?id=110&no_cache=1

[33]   Usp. D. M. VARGAŠEVIĆ, L’amore teandrico… nav. dj., str. 138.sl.

[34]          Volja za moć na području znanosti vodi u vladajući racionalizam s idejom potpune podložnosti bića ljudskom umu (tehnologija); na polju politike rađa pokušajem promjene stvarnosti prema ideološkim projektima, što vodi totalitarizmu; na religioznom polju ona vodi u određene oblike apologetike koja se služi spektrom argumenata kojima se razum prisiljava na prihvaćanje religiozne poruke. To se čini pokušavajući ovjeroviti poruku polazeći od govornika u jednoj vrsti ekstatičkog govora za kojeg se vjeruje da je dovoljan sam za sebe. Ako se takva apologetika osloni na ljudsku sposobnost i autoritet, ulazi u rizik nasilja, jer u nedostatku autoriteta koji bi bio na visini poruke koju želi prenijeti, ona pribjegava ljudskom dominiju. Manjka joj sila Božja, koja proizlazi iz kenotične ljubavi Boga koji je postao čovjekom, snaga iskusiva u liturgiji, kontemplaciji i dogmatskoj teologiji koja tek poslije dolazi do apologetike. Samo ta snaga može skloniti volju uvjeravajući ju u ljubav (usp. J.-L. MARION, Prolegomena to Charity, nav. dj.; str. 54-62; ID, Dio senza essere, nav.dj., str. 221-235).

[35]          Bog je svakom povjerio neku odgovornost, neki resurs kojim drugima može podržati život, „nahraniti ga” poput upravitelja iz Evanđelja. U takvoj odgovornosti za cjelovito dobro osobe pozvani smo se uzajamno podržati, kako u borbi protiv bolesti covid-19, tako i mnogih drugih zala koja čovjeku u ovoj situaciji prijete.

fra Mario Knezović: Medijska manipulacija i sijanje straha

Draga i poštovana braćo u Kristu. Dok vam se čini kako ste zaboravljeni i ostavljeni od svojih pastira, ovi video uratci i pisani istupi kažu suprotno: Svećenici su uz vas i dijele s vama vaše duhovne borbe i životne – moralne dvojbe.

Možda će biti opet onih koji će, koristeći za to privilegirane medije, kazati zašto se javljamo i dižemo glas. No, takvima odgovor može biti samo ono što piše Sveti Pavao u poslanici Timoteju: „Propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno. (2 Tim 4,2).

Govorimo jer, kaže Isus: „…ako ovi ušute, kamenje će vikati!“ (Lk 19,40) Govorimo upravo zato što se od nas očekuje da zašutimo kad su u pitanju savjest, moralni nauk, ljudska prava i sloboda. U eri medijske manipulacije teško se izboriti za prostor u kojem bi se čulo drugo i drugačije mišljenje. Vremena za argumentaciju kao da nema, a vremena za manipulaciju je na pretek! Drugačije promišljati postalo je preopasno. Zato se zapitati u što su se mediji pretvorili?

S kršćanske pozicije valja naglasiti kako su mediji „divni Božji darovi“, kako ih je još 1957. nazvao papa Pio XII. Unatoč tom daru postoje brojne zloporabe.

Iz medijske abecede trebalo bi ponoviti slijedeće. Osnovna uloga zdravih medija treba biti: istina, informacija, objektivnost. Međutim, i površnome promatraču je jasno, kako su se mnogi mediji pretvorili u laž, manipulaciju i subjektivnost. Mediji koji se fakultativno zovu mainstreame mediji postali su oglasni pano krupnoga kapitala i u službi vlasti. U vremenu Covid krize došlo je do cenzure neslućenih razmjera. Neki skriveni „svjetski policajac“ postaje mjerodavan što je istina, a što laž.

Ako tomu nije tako zašto se brišu sadržaji u kojima se, suprotno od stavova vlastodržaca, govori o cjepivu? Ako se oslanjamo na objektivno i istinito informiranje zašto mediji dobivaju izdašne donacije ukoliko izvještavaju i pišu ono što stožeri pojedinih država žele? Pouzdano znam kako se određenim medijima na našim prostorima prijetilo kako će izgubiti koncesiju – pravo emitiranja ukoliko budu o temi Covida i cijepljenja govorili drugačije od onoga što vladin stožer izriče.

Papinski dokument „Etika na internetu“ još davno opominje na nedopustivu situaciji u kojoj postoje informacije za bogate i informacije za siromašne. To se zove digitalni jaz – digital divide. S pravom su ljudi zbunjeni. Objektivno i istinito informiranje ustupilo je mjesto dezinformaciji, manipulaciji i sijanju straha. Možemo li zamisliti što bi se dogodilo da su mediji tijekom domovinskoga rata sijali strah i na početcima informativnih emisija izvještavali samo o broju poginulih, ranjenih, protjeranih, granatiranih itd.? Ne. U tom vremenu to mediji nisu činili jer su znali da je sijanje straha put poraza i ulaz u kolektivnu depresiju. A što imao danas? Sve vijesti počinju s brojkama oboljelih, umrlih, hospitaliziranih itd. Samo na tom primjeru možemo iščitati što je plan. Plan je posijati paniku i strah.

Postavljam upit: Ako su mediji koji pronose glasove vladinih stožera izdašno financijski zbog toga nagrađeni, zašto u vrhu tih informacija ili vijesti ne stoji, što po zakonu mora stajati, da je to sponzorirani program – marketing? Ti programi su nam najprije govorili kako se ne može povjerljivo cjepivo načiniti u kraćem razdoblju od 5, do čak, 12 godina. Potom se ono pojavio „preko noći“. Ti mediji su nam i prije početka cijepljenja preko vladara govorili kako ćemo primati 5, 6, 7 ili više doza. Kako su znali da dvije doze neće biti učinkovite? Ovakvih proturječja možemo nabrajati do besvijesti.

Dragi vjernici, dragi svećenici! Zakonik kanonskoga prava Katoličke crkve je jasan pa u svome kanonu 747 kaže kako Crkva ima dužnost i prirođeno pravo, neovisno o bilo kojoj ljudskoj vlasti, propovijedati evanđelje svim narodima. No, budimo iskreni taj proces i zadaća se koči. Stječe se dojam kako se biskupi, svećenici i vjernici koji brane slobodu savjesti – Božjega glasa u nama, te zastupaju slobodu izbora cjepiva, abortiraju iz javnoga prostora. Neistomišljenike se etiketira kao su čudaci koji ne misle na druge! Čuju se glasovi poput onog upućena proroku Amosu, kojem vladar Jeroboma preko svoga poslanika Amasje govori, da prestane prorokovati i da ide iz njegove zemlje jer ga on hrani. Zapravo poručio mu je ako želi govoriti istinu, govori je, ali negdje drugdje. Zapitati se: Je li uzrok nekih šutnji i to da netko Crkvu financijski ili na drugi način ucjenjuje, poput ucijene o kruhu vladara Jeroboama!?

Eto, dotle smo došli u našim uzmicanjima. Zato više nema uzmaka. Istina i savjest su jedini izbor i izvor naših odluka. Ne boj te se. Uz vas smo mi braća svećenici u molitvi, podršci, promišljanjima, dijelimo vaše muke i patnje. Vaše pravo na slobodan izbor i slobodu savjesti ćemo braniti. Tako nam Bog pomogao! Ovo je poruka u ime brojnih svećenika koji nisu u ovom videu i tekstu, a velika su nam podrška. Hvala im!

Piše: dr. sc. fra Mario Knezović

Don Jozo Mužić: Papa i savjest

1.Papa i savjest

Pobornici cijepljenja protiv koronavirusa u Crkvi a i izvan nje najčešće koriste kao krunski argument za uvjeravanje vjernika da se i papa Franjo cijepio i podržao cijepljenje. To nitko ne može niti želi osporiti no to nikako ne znači da su se vjernici zbog toga dužni primiti eksperimentalna protukovid cjepiva od kojih su mnoga, a trenutno dostupna u Hrvatskoj sva, okaljana povezanošću s pobačajem. Naime on je tu izrazio svoje osobno mišljenje a službeni stav donosi dokument Kongregacije za nauk vjere kojeg je on potpisao gdje izrijekom stoji da „praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno“.[1] Ovim dokumentom – u povezanosti s prijašnjima koji govore o cjepivima okaljanim pobačajem – Učiteljstvo Crkve upozorava na njihovu problematičnost. Uz to, ne ulazeći u prosudbu o njihovoj sigurnosti i učinkovitosti, navodi važne uvjete koji moraju biti ispunjeni da bi se ona iz moralnog vida, čak i izvanredno i privremeno, mogla uzeti u obzir u borbi protiv bolesti. Bez tih uvjeta moralno okaljana cjepiva ne samo da ne smiju biti obvezna, nego nisu ni dopustiva, o čemu je prethodno već bilo govora. U skladu s tim je činjenica da papa nikada i nigdje nije rekao da cijepljenje mora biti obvezatno. Ne poštuje se stoga papu ako ga se nepotpuno ili iskrivljeno navodi nego zloupotrebljava.

U pozadini papinog zastupanja dobrovoljnosti pri cijepljenju stoji i svijest o važnosti ključne uloge koju tu treba imati savjest. Kardinal Newman je, analizirajući slučaj da papa naloži nešto što ne spada u nauk vjere i morala, istakao da ako treba nazdraviti da će prvo nazdraviti savjesti a tek onda papi.[2] Doista savjest je, kao što navodi i Katekizam Katoličke crkve „prvi od Kristovih namjestnika“.[3] To znači jednostavno da savjest dolazi prije pape ne zbog nekog neuvažavanja pape nego zato jer se ona otvara istini odnosno Bogu kojem je i papa podložan. Kardinal Ratzinger objašnjava kako ispravno shvatiti Newmanovu zdravicu: „Papa ne može nametnuti vjernicima katolicima zapovjedi, samo zato jer on to hoće ili drži korisnim. Slično moderno i voluntarističko shvaćanje autoriteta može samo deformirati autentično teološko značenje papinstva. (…) Autentično značenje doktrinarnog autoriteta pape sastoji se u činjenici da je on jamac kršćanske memorije. Papa ne nameće izvana, nego razvija kršćansku memoriju i brani je. Zato zdravica za savjest treba prethoditi onoj za papu, jer bez savjesti ne bi bilo nikakvog papinstva. Svu moć koju on ima je moć savjesti: služenja dvostrukoj memoriji, na kojoj se temelji vjera i koja treba biti stalno pročišćavana, proširivana i branjena protiv svih oblika uništenja memorije, koja je ugrožena kako od subjektivnosti koja je zaboravila svoj temelj tako i od pritisaka društvenog i kulturnog konformizma.“[4]

Newman, stoga, može napisati: „Kad bi Kristov namjesnik govorio protiv savjesti, u pravom značenju tog izraza, počinio bi samoubojstvo; uklonio bi temelj na kojem stoje njegove noge. Njegova je pravo poslanje proglašavati moralni zakon; zaštititi i ojačati ono ‘Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka koje dođe na svijet’“.[5] Prvenstvo savjesti temelji se, kaže kardinal Ratzinger, na „dostupnosti i obvezujućoj snazi istine“ koja je objektivna.[6] Savjest, „u svom autentičnom značenju, je pravi temelj autoriteta pape. Doista njena snaga dolazi od Objave, koja upotpunjuje naravnu savjest prosvijetljenu na samo nepotpun način, i ‘njezin razlog postojanja je taj da bude prvak moralnog zakona i savjesti’.“[7]

Savjest je ugrožena, kako s pravom ukazuje kardinal Ratzinger, iznutra od subjektivizma i izvana od konformizma. U korona krizi izvanjska prijetnja je posebno izražena. Francuski biskup Marc Aillet je još koncem 2020. upozorio: „U krilu Crkve, primjećuju se u najmanju ruku neočekivane reakcije: oni koji su ranije osuđivali autoritarnost Hijerarhije i sustavno osporavali njeno Učiteljstvo, posebno u pitanjima morala, danas se podvrgavaju državi bez oklijevanja, izgledaju da su izgubili svaku kritičku sposobnost, i postavljaju se kao moralizatori, okrivljujući i osuđujući bez davanja mogućnosti žalbe one koji se usude postavljati pitanja o službenom mišljenju ili braniti temeljne slobode. Strah nije dobar savjetnik: on dovodi do nepromišljenih stavova, postavlja ljude jedni protiv drugih, stvara klimu napetosti, pa čak i nasilja. Možda smo na rubu eksplozije!“[8]

Primjeri iz nedavne prošlosti pokazuju kako nekad, rukovodeći se savješću, treba odolijevati nepravednom združenom pritisku državnih i crkvenih vlasti. Za vrijeme provođenja takozvane Ostpolitik Sveta Stolica je da bi izbjegla još veće progone, zabranjivala svećenička ređenja u nekim komunističkim zemljama. Tadašnji poljski kardinal Wojtyla a sadašnji sveti Ivan Pavao II. je unatoč toga vidjevši da takva politika pogoršava stanje vjernika svjesno ušao u neposluh te potajno, uz privole njihovih poglavara, u Krakovu redio svećeničke kandidate iz Čehoslovačke a kasnije i iz nekih drugih zemalja kao što su Ukrajina, Litva i Bjelorusija.[9] Karol Wojtyla nije imao nakanu prkositi Svetoj Stolici nego se smatrao dužnim pomoći Crkvi u tim zemljama da opstane znajući „da ima obvezu pred Bogom, i dužnost prema trpećoj braći u vjeri“.[10] Ovaj primjer protuzakonitih ređenja u komunizmu je vrlo poučan. On pokazuju da kada je „Crkva pod napadom i u igri je njezino preživljavanje, ili kada je teško ugroženo njeno opće dobro, očita ‘neposlušnost’ zapovijedima ili zakonima pape može biti opravdana – štoviše, ne samo opravdana, nego pravedna, zaslužna“.[11] Vrhovni zakon kojem se podvrgava Crkva i cijelo njezino pravo jest spasenje duša (salus animarum suprema lex). Dakako da je takvo postupanje izvanredno te da je preduvjet za njega utemeljena sigurnost da bi izvršenje zapovijedi donijelo daleko više štete nego koristi ili da zapovijed u samoj sebi odstupa od pozitivnog pologa vjere. Razlog za štetnost može biti u tome što zapovijed počiva na pogrešnim pretpostavkama ili što nije bilo dostatne slobode pri njenom donošenju. Problematične odredbe danas imamo u pojedinim biskupijama kod uvjetovanje pristupa sakramentima, kako svećenika tako i vjernika,  kovid potvrdom odnosno cijepljenjem. Drastičan primjer, koji nadilazi i mjere za ulazak u Vatikan gdje se može boraviti na temelju negativnog PCR testa, je odluka zrenjaninske biskupije u Vojvodini kojom se od prvi studenoga 2021. zabranjuje rad, plaća te čak boravak u crkvenim prostorima i svaka ekonomska pomoć svima svećenicima i pastoralnim djelatnicima koji nisu cijepljeni.[12]

U stanju kovid epidemije, kako je čovjek jedinstveno biće u igri je ne samo sudbina tjela nego i sudbina duša. Sama odluka o cjepljenju može imati ozbiljne posljedice pa čak dovesti i do smrti što onda ima izravni odraz na psihu zainteresiranog. Ako osoba na osnovu svoga iskustva dođe do spoznaje da stradava zbog vlastite pogrešne odluke lako može upasti u očaj i dovesti u pitanje spasenje svoje duše. A u slučaju da je pri odlučivanju prevagu donijela moralna preporuka, ili još gore uvjetovanje, nekog duhovnog autoriteta onda može doći do razočarenja i sablazni radi kojih mnogi mogu otpasti od vjere. Zato je i pastoralno od iznimne važnosti da crkveni pastiri snažno i odvažno zastupaju i brane pravo na samostalno i dobrovoljno cjepljenje. Dobar primjer zato je danski kardinal Willem Jacobus Eijk koji je ustvrdio: „treba poštivati prigovore savjesti osoba koje se odbijaju cijepiti, posebno onih koji prigovaraju što je cjepivo bilo projektirano, razvijeno i(li) proizvedeno kao i testirano korištenjem staničnih linija dobivenih iz pobačenih ljudskih fetusa.“[13] Takve prigovore savjesti valja „uzeti vrlo ozbiljno, prije svega jer se tiču suradnje – iako materijalne, neizravne i udaljene – sa teškim zlom“ pobačaja koji „iako je bio učinjen prije nekoliko desetljeća, ostaje teško intrinzično zlo.“[14] Stoga zaključuje: „Obvezna primjena cjepiva nije etički opravdana. Odluku o cijepljenju mora donijeti dobrovoljno primatelj cjepiva.“[15]

Kod nametanja cijepljenja protiv kovida situacija je posve jasna jer tu, kako smo vidjeli, uopće ni nema zakona o obvezatnosti, nego se radi o osobnom mišljenju pape. Stoga se s još više razloga treba oduprijeti bilo kakvom lažnom moraliziranju i nametanju osjećaja krivice te slobodno po savjesti odlučivati po pitanju cijepljenja.

Piše: prof. dr. don Jozo Mužić


Izvor Fratar net