Mr. sc. Drago Kraljević: JE LI SCIJENTIZAM NAJVEĆA OPASNOST ZA DRUŠTVO?

0
4071

Piše: Mr. sc. Drago Kraljević

JE LI SCIJENTIZAM NAJVEĆA OPASNOST ZA DRUŠTVO?

Znanost se dugo smatrala uporištem logike i razuma. Poznato je da znanstvenici ne donose zaključke na temelju emocija, osjećaja ili čiste vjere. To je bilo nekad. Međutim otkad su tehnokracija i transhumanizam postali glavni,oni su sa sobom donijeli svoj novi oblik znanosti – ‘scijentizam’ koji jeu osnovi ‘religija znanosti’“ (Sheldon Richman).

ŠTO JE SCIJENTIZAM

Mnogi znanstvenici, liječnici i drugi, iznijeli su svoja mišljenja o tome što je scijentizam. Za početak dobro je poći od Karla Poppera – jednog od najuglednijih filozofa u svijetu, koji jasno definira razliku između znanosti i scijentizma: “Ono što bih želio naglasiti jest, da je znanost djelo čovjeka. S obzirom da je to čovjekovo djelo, znanost je pogrešiva. Upravo je svijest o pogrešivosti znanosti ono što razlikuje istinskog znanstvenika od ‘zanatskog’ (danas bi se možda mogao koristiti izraz ‘tehničkog’) znanstvenika. Ako je scijentizam nešto, to je slijepa i dogmatska vjera u znanost, odnosno to zasigurno nije znanost već vjerska kategorija. Dok znanost istraživanjem, znanstvenom metodom pokušava otkriti što bi mogla biti najbolja primjena za rezultate postignute istraživanjem, uvijek propitujući njihovu valjanost, scijentizam umjesto toga pokušava nametnuti viziju znanosti u kojoj njegove primjene tehnologije postaju dogme, jer tehnologija je po njima nepogrešiva i svemoćna. Scijentizam je čista ideologija, nova religija u kojoj je novi bog u kojeg treba vjerovati – tehnologija. Dogma koja nije diskutabilna, apsolutna istina, koja hrani nadu u sve bolji život, koja nam daje priliku da prevladamo svoje prirodne granice, svoje nedostatke i slabosti, uključujući i strah od smrti. U trenutačnom društveno-ekonomskom i zdravstvenom kontekstu, neoliberalizam se poklapa sa scijentizmom, jedinstvenom mišljenju u kojemu se tehnologija štuje kao Bog, uključujući “Boga cjepiva” koji se smatra jedinim spasenjem bića potlačenih virusom, koji, međutim, u stvarnosti hrani profit malobrojnih na štetu ogromne većine građana. Jedino drukčiji zdravstveni model, u službi čovjeka, a ne profita, gdje je sloboda terapeutskog izbora u središtu, moguća je alternativa ovoj novoj opasnoj religiji. U znanosti je zadnje desetljeće posebno njegovan personalizirani i integrativni pristup liječenju pacijenta, što se zadnje dvije godine potpuno izmicalo iz javnog diskursa, Pitanje je zašto i zbog čega se taj snažan i valjano argumentiran znanstveni pristup pokušava potkopati i koja je uloga scijentizma u svemu tome?

Henri De Saint-Simon1

Scijentizam je prvi zagovarao francuski filozof Henri De Saint-Simon još u 19. stoljeću. On je između ostalog rekao;“Znanstvenik je, dragi moji prijatelji, čovjek koji predviđa. To je zato što znanost pruža sredstva za predviđanje. Znanstvenici su superiorniji od svih drugih ljudi. ” Saint-Simonova ideja znanosti tada je bila uglavnom metafizička postavka koja je otvorila prostor za ono što danas nazivamo “pseudoznanost” (lažna znanost). Uglavnom su to nagađanja prerušena u znanost. U stvarnosti, niti jedan znanstvenik, ili inženjer, nema kristalnu kuglu da “predvidi” budućnost. Međutim, Saint-Simon je postao jedan od priznatih “utemeljitelja” i tehnokracije i transhumanizma. U svoje je vrijeme predložio da se vjersko vodstvo doslovno treba zamijeniti „svećenstvom znanstvenika“, koji tumače proročanstvo znanosti, kako bi dali službene izjave društvu o ljudskim postupcima potrebnim da se čovječanstvo izvede iz tame u utopiju. Tako bi znanost bila uzdignuta do stanja nepromjenjive božanstvenosti, koju bi obožavali njezini sljedbenici, koji su pak predvođeni njezinim „znanstvenim svećenicima“. Zvuči li ovo poznato u današnjem svijetu, prateći svakodnevno TV i ostale mainstream medije?

David Stockman

Nisu nacizam, fašizam, staljinizam ili bilo koja druga varijanta tradicionalne autoritarne ideologije, najopasniji za današnje društvo. Danas je najopasniji scijentizam, tvrdiStockman.2On je svoju karijeru započeo u Washingtonu kao mladić i ubrzo je napredovao u redovima Republikanske stranke, sve do ravnatelja Ureda za upravljanje i proračun u vrijeme mandata predsjednika Ronalda Reagana. Nakon što je napustio Bijelu kuću, Stockman je odradio 20 godina na Wall Streetu. Od 1972. do 1975. godine, bio je izvršni direktor Republikanske konferencije Zastupničkog doma SAD-a. Godine 1976., izabran je za kongresmena države Michigan. Govoreći javno o najvećoj opasnosti koja danas prijeti čovječanstvu – scijentizmu, on ističe; „Lažne tvrdnje da ekonomija, znanost o javnom zdravstvu i klimatska znanost, između ostalog, zahtijevaju ogromno povećanje državne intervencije s ciljem kontrole nad građanima“. Ovaj ugledan član Republikanske stranke SAD-a, kada je riječ o scijentizmu, upozorava; „Tijekom ove pandemije, nikada se nije vodilo računa o ljudima ili prevenciji bolesti, kao što je dokazano zanemarivanjem, ili čak aktivnim potiskivanjem potencijalnih individualnih terapija za pacijente: hidroksiklorokin/cink, ivermektin, rekonvalescentna plazma, suplementacija vitamina D i bezbroj drugih eksperimentalnih i liječnički formuliranih koktel terapija, koje su bile ukorijenjene u stvarnoj medicinskoj znanosti i praksi. Umjesto toga, imamo neku vrstu scijentizma koji funkcionira kao Levijatan3 na mnogo moćniji i opasniji način nego što bi to ikad mogli učiniti ljevičarski idealisti i akademski fanatici. Najprije se ljudima – kako navodiStockman, lažno prezentira egzistencijalna prijetnja, a zatim slijedi rješenje kroz široku primjenu regulatornih, policijskih i fiskalnih ovlasti države“4. Doista su to zabrinjavajuće ocjene, koje navode na razmišljanje,

Giorgio Agamben5 – Medicina kao religija

Ovaj ugledan talijanski filozof svjetskog formata, smatra da je znanost postala religija našeg vremena, kojoj ljudi vjeruju. Na modernom Zapadu koegzistiraju veliki sustavi vjerovanja: Kršćanstvo, kapitalizam i znanost. Medicina, kao ni kapitalizam, nema posebne dogmatike, ali je ograničena na posuđivanjesvojih temeljnih pojmova iz biologije. Međutim, za razliku od biologije, ona artikulira te pojmove u smislu gnostičko-manihejski, tj. prema dualističkoj opreci; to je, ili Bog, ili zloćudna bolest koju čine specifični uzročnici bakterije i virusi. Bog ili blagotvorno načelo, koje zapravo nije zdravlje, već iscjeliteljstvo, čiji su kultni agenti liječnici i terapija. Više nije pitanje uzimanja lijekova ili podvrgavanje kada jest potrebno za liječnički pregled, ili operaciju. Ljudska bića u novoj religiji- ističe on, uvijek moraju postati mjesto jednog neprekinutog slavljenja bogoslužja. Neprijatelj, virus, uvijek je prisutan i protiv njega se treba boriti neprestano i bez mogućeg predaha. Teolozi koji moraju uspostaviti strategiju, predstavnici su znanosti, virologije, koja se nalazi na granici između biologije i medicine. U jednom intervjuu za „Il Tempo“  2020. godine,6 Agamben između ostalog navodi: „«Znanost je postala religija našeg vremena. Ono u što ljudi misle da vjeruju i, kao što se događa u svakoj religiji, granica koja je dijeli od praznovjerja, vrlo je tanka. Ako sam rekao ‘vjeruju da vjeruju’ to je zato što je ono što obični ljudi dobivaju od znanosti još nejasnije od onoga što su djeca dobila iz katekizma. Znanstvenici slijede svoje ciljeve, ispravne ili pogrešne, i ne žele stati zbog etičkih, pravnih ili političkih razloga. Treba li se prisjetiti da su znanstvenici – koji su se u ono vrijeme smatrali apsolutno ozbiljnim, iskoristili prednosti nacističkih koncentracijskih logora kako bi mogli izvoditi smrtonosne eksperimente koji se inače ne bi mogli izvesti na ljudima i za koje su vjerovali da moraju učiniti u interesu znanosti? Kako drugačije objasniti da je virolog koji ima ozbiljne odgovornosti u situaciji koja je nastala u Italiji, mogao predložiti da se zdrave osobe pozitivne na covid-19 smiju oteti iz svojih domova i zaključati u nešto što se ne može definirati drugačije nego ćelija/izolacija? Zar je moguće da virolog ne shvaća da se na taj način krše ne samo sva načela našeg Ustava i našeg pravnog sustava, nego i ljudskost? Kako je moguće da nema pravnika i suca koji je digao glas da virologa na to podsjeti? Općenito, vjerujem da je ono što nas čini zbog situacije koju proživljavamo, naše društvo bolesno ne u medicinskom smislu, nego u ljudskom i političkom smislu.

Pietro Paganini

Pietro Paganini, profesor je poslovne administracije na Sveučilištu John Cabot, istraživač na Sveučilištu u Rimu i gostujući predavač na Sveučilištu u Karlstadu (Švedska). Autor je brojnih članaka u raznim talijanskim i međunarodnim novinama, znanstvenim časopisima, radiju i TV-u. On smatra da „Znanost mora promicati raznolikost. Što je više perspektiva, to smo sposobniji pronaći različita rješenja koja nas približavaju potpunom razumijevanju problema. Zato koristimo eksperimentalnu metodu. Zapravo, znanost je eksperimentiranje.Ideologija i religija razlikuju se od znanosti upravo po tome što negiraju eksperimentiranje i različitost na kojima se ona temelji, tražeći i predlažući konačna rješenja za svijet.

Francesco Lamendola

U stvarnosti, tvrdi, oni žele vlast u mjeri svoje nepokolebljive sigurnosti. Oni žele staviti izvan zakona sve one koji ne misle kao oni. Ova gospoda čvrsta su u tvrdokornom uvjerenju da su oni prosvijećeni po definiciji, jedini čuvari istine, osjećaju da imaju pravo suditi svima drugima, ali im je apsurdno i nezamislivo da bi si itko dopustio suditi njima!7

Douglas J. Futuyma8

Ovaj profesor ekologije i evolucije na Državnom sveučilištu u New Yorku, smatra da napad fundamentalista nije ograničen samo na evolucijsku biologiju, fiziku, astronomiju, geologiju, antropologiju i psihologiju. Sve su one pod unakrsnom vatrom nove religijske ortodoksije. Ali znanost nije jedina ciljana žrtva. Scijentisti predstavljaju samo jedan aspekt pokreta koji ima za cilj uništiti “sekularni humanizam”. A to znači da je scijentizam doista najveća opasnost XXI. stoljeća, jer napada cjelokupno društvo, a ne samo znanost.

Patrick Wood 9

Odgovor na pitanje što je scijentizam, dao je i Patrick Wood, vodeći stručnjak za održiv razvoj, zeleno gospodarstvo, Agendu 21 iAgendu 2030. Autor je knjiga Technocracy: The Hard Road to World Order, TechnocracyRising: TheTrojanHorse of Global Transformation (2015.) i dr. Wood ostaje jedan od vodećih stručnjaka za elitnu Trilateralnu komisiju, njihovu politiku i njihova postignuća u stvaranju njihovog samoproglašenog “Novog međunarodnog ekonomskog poretka”. Ekonomist po obrazovanju, financijski analitičar i pisac po struci te američki konstitucionalist po izboru. Wood ima duboke povijesne uvide u moderne napade na suverenitet, vlasnička prava i osobnu slobodu. Njegovo trenutačno istraživanje temelji se na hegemoniji Trilateralne komisije, usredotočujući se na tehnokraciju, transhumanizam i scijentizam i na to kako oni transformiraju globalnu ekonomiju, politiku i religiju. „Svećenici znanosti” globalne pandemije, kako ih naziva, gledaju u budućnost i govore nam da će stotine milijuna ljudi sigurno umrijeti. Jedini način da se spasite, je da radite točno ono što vam mi nudimo: nosite masku, ne, dvije ili tri maske, uskratite svaki društveni kontakt s obitelji i prijateljima, zatvorite beznačajne financijske aktivnosti itd. „Vjerujte znanosti“. „Poslušajte svećenike znanosti“… Scijentizam odbacuje sve što se ne uklapa u njihov narativ. Upravo se na tim postavkama, po njegovu mišljenju može shvatiti moderna cenzura. To nije pitanje koje ima veze s političkom ljevicom ili desnicom, sa konzervativcima ili liberalima, sa demokratima ili republikancima. To je pitanje samozavaravajuće istine s obzirom na stvarnost, ističe Wood. Evo kako pod utjecajem scijentizma cenzura tretira našu stvarnost. Skepticizam prema cjepivu – to nije dopušteno. Jer cjepiva su znanost (po definiciji bez ulaska u pitanje vrste, svrhe ili sastava), morate ih nabaviti i točka. Zatim navodi još jedan primjer. Opsežno resetiranje kapitalizma (društva) – cenzurirano, jer nitko ne smije biti kritičan i sumnjati u globalizaciju. „Glavni reset“ temelji se na ‘znanosti’, društvenom inženjeringu i znanstvenom menadžmentu. Slično je i s globalnim zatopljenjem. I to je za scijentizam tabu ( zabranjena) tema koja se ne smije kritizirati, ili propitkivati. Jer službeni narativ (priča) je navodno znanstven. Sve ostalo se smatra lažnim vijestima, teorijama zavjere i lažnom znanošću. Ili, maske za lice. Alternativne rasprave nisu dopuštene. Alternativni tretmani za COVID-19 – potpuno su cenzurirani kao antiznanost, iako ih nude istaknuti liječnici i istraživači.

Stipe Kutleša

Ugledan hrvatski prof. dr. Stipe Kutleša, izjavio je za Maticu Hrvatsku (Vijenac), slijedeće:“Scijentizam je i drugo ime za onu vrstu vjere koja vjeruje da je znanost jedini pouzdan izvor znanja. Scijentizam se javlja u raznim oblicima, ovisno o područjima iz kojih proizlazi, kao fizikalizam, biologizam, sociologizam, psihologizam pa čak i ekonomizam, pri čemu se sve što postoji svodi na fiziku, biologiju, sociologiju, psihologiju i ekonomiju. Kada se, katkad, čuje rasprava među znanstvenicima tih struka, onda se sve, posve nekritički, svodi na ono što je nekomu najbliže ili najdraže.Zato treba dobro razlikovati scijentizam kao vrstu vjere i kao ideologiju od prave znanosti koja sa scijentizmom, slobodno se smije reći, ima malo veze. Scijentizam se, naime, poziva na znanost i posve krivo tumači i nju i njezine dosege. Zato i nastaju nesporazumi kada se govori da je znanost dogmatska. Ona jest dogmatska u scijentističkoj interpretaciji. U toj interpretaciji ona je čista ideologija kao i druge ideologije. Ili nadomjestak za religiju, a samim time i sama neka vrsta religije. Ili drukčije, tako tumačena znanost jest samo karikatura znanosti. A to s pravom znanošću nema veze. Scijentisti, prema tome, nisu znanstvenici jer se ne bave isključivo samom znanošću, nego su od znanosti i njezine metode stvorili neku vrstu metafizike. Ukoliko se pak ozbiljno bave znanošću, onda mogu biti dobri ili loši znanstvenici, ali njihov scijentizam i ateizam nikako ne proizlazi iz znanosti, nego iz nečega drugoga. Kad bi taj stav doista proizlazio iz znanosti, onda ne bi bilo moguće postojanje vrhunskih znanstvenika vjernika. A čitava povijest znanosti pokazuje golemu ulogu i doprinos znanstvenika vjernika. Znanstvenici mogu dakle biti i scijentisti samo kao predstavnici neke vrste loše filozofije, ideologije ili svjetonazorskog uvjerenja. A znanost nije ništa od toga.10

Joseph Mercola11

Doktor Mercola podsjeća da se znanost dugo smatrala uporištem logike i razuma. Znanstvenici ne donose zaključke na temelju emocija, osjećaja ili čiste vjere. Radi se o izgradnji ponovljivog korpusa dokaza za promatrani fenomen ili pojavu. Pa, tako je to nekad bilo, ali kada su tehnokracija i transhumanizam uzdigli do izražaja, donijeli su sa sobom vlastiti oblik znanosti – “scijentizam” – koji je u osnovi religija znanosti, ističe on.

IlariaBifarini12

Smatra da današnji pristup znanosti umnogome je udaljava od njenog krajnjeg cilja postizanja znanja kao emancipacije ljudskog bića, kroz mukotrpan i neprekidan put potrage za znanjem. Naprotiv, trenutni scijentizam, tvrdi ona, tjera pojedinca u uski kavez normi i dogmi koje se čine nedokučivim običnom čovjeku, postajući uporištem grupe izabranih, jakih u prestižu koji im je dodijeljen pripadanjem reprezentativnim tijelima znanja. Odbacujući put kojim su išli veliki znanstvenici iz prošlosti koji su životom platili propitivanje suvremenih uvjerenja, ovi sadašnji – po mišljenju Bifarini, radije se krećuputevima konformizma. Nema mjesta sumnji, temeljnom elementu traganja za mudrošću. Ona smatra, da prevladavajući scijentizam koji nije za dijalog, kontaminira (zagađuje) sve sfere znanja, uključujućihumanističke znanosti.

James Porter Moreland13

Ovaj ugledam američki profesor, smatra, da strogo pridržavanje scijentizma, za razliku od zdravog poštovanja prema znanosti, prevladava u današnjem svijetu. Umjesto da vodi dubljem razumijevanju našeg svijeta, ovaj svjetonazor zapravo potkopava stvarnu znanost i marginalizira moral i religiju.U svojim radovima ovaj poznati filozof, razotkriva samoporažavajuću prirodu scijentizma i pomaže nam da lakše prepoznamo njegovu štetnu nazočnost u različitim aspektima kulture.

Sheldon Richman14

Smatra da se popularan sloganu narodu “Vjeruj u znanost’, često koristi kao oružje protiv ljudi koji ne odbacuju znanost u načelu, već sam jedan njegov pristup, bilo da se radi o cjepivu protiv COVID-19, klimatskim promjenama…Najočitiji problem s upozorenjem da se mora “vjerovati u znanost” je taj, kako ističe Richman, da se znanstvenici s dobrim životopisima i znanjem, to jest stručnjaci u dobroj vjeri, nalaze na objema (ili svim) stranama. Nitko, čak ni znanstvenici, nisu imuni na kolektivno razmišljanje i pristranost. Po uzoru na scijentiste, istina silazi sa stoljetne planine Sinaj,zahvaljujući grupi pomazanika (pomazanik; u širem značenju onaj koga je Bog izabrao za određenu misiju) znanstvenika, stoga se njihove izjave ne smiju dovesti u pitanje. U tom slučaju disidente je moguće slobodno ignorirati, jer ne spadaju u izabrane. Pritom se postavlja pitanje; kako su „izabranici“ postigli svoj visoki rang u društvu? Često, ne nužno uvijek, to se događa kroz politički proces. Međutim, to nije znanost, ističe Richman. To je religija, ili barem stereotip religije. U pravoj znanosti nema odabranih/pomazanika i ne postoji Mount Science (Sinaj). Prava znanost je grub proces hipoteza, javnog testiranja, pokušaja replikacije, formiranja teorije, neslaganja i opovrgavanja, pobijanja (možda), revizije (možda) i potvrde (možda). To je proces bez kraja, kao što i mora biti.

Jeffrey Singer 15

U “Against Scientific Gatekeepingu”, objavljenom u izdanju časopisa Reason za svibanj 2022. godine, Singer smatra da bi “znanost trebala biti profesija, a ne svećenstvo.” On kreće ispitivanjem prvog otkrića hidroksiklorokina kao lijeka za COVID-19 i naknadne demonizacije svih koji zagovaraju njegovu uporabu. Zatim nastavlja raspravljati o netoleranciji „znanstvenog klera“ prema novim idejama dok su, u isto vrijeme kako ističe, “tražilice i digitalizacija znanstvene literature zauvijek nagrizle njihov autoritet čuvara znanja.” Zatim, nastavlja: “Većina ljudi preferira stručnjake, pogotovo kada je riječ o zdravstvu. Ali problem nastaje kada neki od tih stručnjaka „znanstveno svećenstvo“, vrše golem utjecaj na mišljenja drugih stručnjaka i tako uspostavljaju ortodoksiju. Ako bilo tko, bio stručnjak ili ne, dovodi u pitanje pravovjerje, po njihovom mišljenju čini herezu. Stoga je po mišljenju Singera, lako prepoznati zašto „znanstveno svećenstvo“ gleda na demokratizaciju zdravstvenih pogleda kao na prijetnju vlastitom autoritetu i utjecaju. Na TV ekranima to možemo zamijetiti veoma često, gotovo svakog dana.

TKO ĆE IMATI HRABROSTI SUPROSTAVITI SE SCIJETISTIČKOJ DIKTATURI?

Kako su tehnokracija i transhumanizam napredovali, sa sobom su donijeli vlastiti oblik znanosti – “scijentizam” – koji je u osnovi „religija znanosti“. To je uvjerenje, čak i u nedostatku dokaza, ili usprkos dokazima koji govore suprotno, danas postalo vrlo ozbiljan problem. „Religija znanosti“, netolerantna je prema novim idejama općenito. Ova vizija znanosti i znanstvenih spoznaja, ne prihvaća suprotna mišljenja. Kada se poduzimaju sve drastičnije pandemijske mjere, dovoljno je samo reći; “to kažu znanstvenici” ili , to je “znanstveno dokazano”, da se stvori dogma vjere, nepobitna, nezamjenjiva, kojoj se moramo prilagoditi i koja za kratko vrijeme postaje moralno i etičko pravilo.To nužno vodi prema diktaturi znanosti. Prava ljudi žrtvuju se dogmama znanosti, kao što je pravo na slobodno kretanje, pravo na rad ako je to nespojivo s pravilima koja propisuje znanost, pravo na studiranje, pravo na kulturu, na prosvjede itd. Dakle, suprotno dosadašnjem mišljenju o znanosti, scijentizam više ne jamči napredak civilizacije niti ljudske vrste, već naprotiv može postati njezin razorni neprijatelj. Sada vidimo da u novim okolnostima, pravi jamac zaštite i razvoja civilizacije su Ustav i zakon. Oni su ti koji štite život građana u slobodi i sreći, a ne scijentizam. Još jednom se potvrđuje da znanost bez zakona može biti opasna, a još je opasnija situacija kada scijentizam kao lažna znanost počinje politici nametati zakone. Realno gledajući, čovjek bez slobode gubi svoje ljudsko dostojanstvo i postaje rob tiranije. Treba se zapitati stoga, je li uopće takvo društvo mjesto gdje čovjek može živjeti i opstati? Za transhumaniste to nije problem, jer njima čovjek u biti ne treba. Ideja da grupa ljudi, može biti jedini arbitar “istine” je iracionalna i štetna. Tko je taj koji može tvrditi da jedino on zna pravu istinu? Moglo bi se reći da je upravo dogmatsko vjerovanje u nepostojeći znanstveni konsenzus, razlog zašto smo danas tu gdje jesmo. Zagovornici scijentizma, dopustili su da se slika znanosti u društvu iskvari do te mjere da je jedva prepoznatljiva. Nikad, kao u ovom razdoblju širenja kolektivnog straha, znanost, ili kako ćemo bolje vidjeti njezinu znanstvenu degeneraciju-scijentizam, nije preuzela ulogu „iskonskog Oca“, koji bdije nad svojom djecom i nameće vlastiti neosporan autoritet. Vjerojatno je Stockman u pravu, kada navodi;“Nisu nacizam, fašizam, staljinizam ili bilo koja druga varijanta tradicionalne autoritarne ideologije, najopasniji. Najopasniji je defintivno scijentizam, jer postupno ulazi u sve pore našeg društva.

Mr. sc. Drago Kraljević

Technocracy News and Trends“ , veljača 2021.

2https://internationalman.com/articles/david-stockman-on-scientism-and-the-new-road-to-serfdom/

3Levijatan, u Bibliji, mitološka vodena neman; u kršćanskoj ikonografiji i demonologiji predstavlja predodžbu Sotone. U Knjizi svete magije Abra-Melinamaga naveden je kao jedan od četiri glavna demona, uz Lucifera, Sotonu i Beliala

4https://www.technocracy.news/david-stockman-scientism-is-the-new-road-to-serfdom/

5Agamben je talijanski pravnik, profesor estetike, publicist. Na hrvatski su prevedena neka njegova djela: Vrijeme što ostaje,Homosacer: suverena moć i goli život,Ono što ostaje od Auschwitza,Izvanrednostanje,Ideja proze…Bio je gostujući profesor na Sveučilištu Northwestern, HeinrichHeine u Düsseldorfu i Europskoj školi Saas-Fee.

6https://www.gruppolaico.it/2020/04/21/%C2%ABscienza-religione-del-nostro-tempo%C2%BB/

7http://www.accademianuovaitalia.it/index.php/scienza-e-societa/darwinismo-e-animalismo/9471-una-subdola-dittatura-scientista, prof. Francesco Lamendola.

8Profesor je ekologije i evolucije na Državnom sveučilištu u New Yorku. Smatra da je znanost napadnuta, dok znanstvenike poput njega napadaju.

9https://da.technocracy.news/scientisme-ikke-venstreorientering-ligger-til-grund-for-al-stor-teknisk-censur/

10Stipe Kutleša, https://www.matica.hr/vijenac/544/scijentizam-kao-nova-religija-24037/

11Doktor Joseph Michael Mercola zagovornik je alternativne medicine, osteopatski liječnik i poduzetnik.Mercola je do 2013. godine upravljao “Centrom prirodnog zdravlja dr. Mercole” (bivši “Optimalni wellness centar”) u Schaumburgu, Illinois. Kritizira mnoge aspekte standardne medicinske prakse, kao što je cijepljenje.

12https://ilariabifarini.com/lo-scientismo-come-nuova-religione/ . Diplomirala je ekonomiju javne uprave i međunarodnih institucija na Sveučilištu Luigi Bocconi u Milanu (2004.), potom je pohađala Talijansku školu za međunarodne organizacije u Rimu, gdje je stekla zvanje magistra diplomatskih studija. Godine 2017. objavila je svoju prvu knjigu Neoliberalizam i masovna manipulacija. Slijedi TheAusteritySettlers. Afrika, neoliberalizam i masovne migracije (2018), koji nastavlja kritiku neoliberalnog modela, te ekonomske obmane. Falsemyths of a socialscience (2019), gdje analizira razvoj aktualnog scijentizma koji umrtvljuje kritičko mišljenje i koči ljudski razvoj.

13https://www.crossway.org/books/scientism-and-secularism-tpb/ JP Moreland (doktorat, Sveučilište Južne Kalifornije) je ugledni profesor filozofije na Sveučilištu Biola. Autor je, suradnik ili izdavač preko devedeset knjiga, uključujući Dušu: Kako znamo da je stvarna i zašto je važna. J. P. Moreland, američki je filozof, teolog i kršćanski apologet. Trenutno služi kao uvaženi profesor filozofije na Teološkom fakultetu Talbot na Sveučilištu Biola u La Miradi u Kaliforniji.

14Sheldon Richman je bivši potpredsjednik i urednik u Future of FreedomFoundation i bivši viši urednik na Cato Institute i Institute for Humane Studies. Petnaest godina bio je urednik The Freemana, koji izdaje Zaklada za ekonomsko obrazovanje iz Irvingtona, New York.

15Jeffrey A. Singer viši je suradnik na Cato institutu i radi u Odjelu za studije zdravstvene politike. Predsjednik je emeritus i osnivač ValleySurgicalClinicsLtd., najveće i najstarije grupne privatne kirurške ordinacije u Arizoni, te je u privatnoj praksi kao opći kirurg više od 35 godina. Također je gostujući suradnik na Institutu Goldwater u Phoenixu. Singer je član Odbora znanstvenih savjetnika Američkog vijeća za znanost i zdravlje. Od 1994. do 2016. bio je redoviti suradnik Arizona Medicine, časopisa ArizonaMedicalAssociation. Bio je član Savjetodavnog odbora Centra za političku misao i vodstvo na Državnom sveučilištu Arizona od 2014. do 2018. …

HOP