Glasoviti Hrvati pravoslavci iz Hrvatske – Dimitrija Demeter

0
1473

 

 

Dimitrija Demeter rodio se u Zagrebu 1811. godine. Potječe iz trgvačke obitelji grčkoga podrijetla, a prema nekim izvorima i cincarskog i vlaškog korijena. Završio je klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1827. godine. Bio je pjesnik, pripovjedač i dramski pisac. Među kulturnim djelatnicima svojega doba posebice je zaslužan za razvitak novijega hrvatskoga kazališta, kojem je od 1840. godine pa do sredine šezdesetih godina 19. stoljeća bio neprijepornim vođom. Studirao je filozofiju u Grazu (1827 – 1829), a medicinu u Beču (1829 – 1834) i Padovi (1834 – 1836), gdje je i doktorirao radnjom o meningitisu 1836. godine. Za vrijeme studija bavio se književnim radom. Nakon povratka sa studija u domovinu priključuje se Ilirskom pokretu. Isprva je radio kao liječnik, a od 1841. godine bavi se samo književnošću. U svojim dramskim tekstovima nastojao je spojiti tradiciju stare hrvatske književnosti s tendencijama u europskoj drami. Služio se najčešće povijesnim temama kako bi izrazio svoje domoljubne težnje i progovorio o aktualnim i društvenim prilikama. Za vrijeme boravka u Beču Demeter je bio 1850. godine sudionik i potpisnik Bečkog književnog dogovora.
Demeter je jedan od utemeljitelja Hrvatskog narodnog kazališta. Na njegov poticaj Hrvatski sabor utemeljio je stalno kazalište, kojemu je on bio upravitelj i dramaturg. Osim njegova književnog i kazališnog rada, treba spomenuti da je 1849. godine Demeter zamijetio Ivana Mažuranića u Beču u odboru za izradu rječnika pravnih i političkih naziva (Juridisch politische Terminologie)). Nakon revolucionarne 1848. godine sukladno s načelom ravnopravnosti naroda i jezika, osnovana je zajednička komisija s posebnim sekcijama za pojedine jezike. Demeter je najviše doprinio za hrvatski jezik i pri završetku posla imenovan je glavnim urednikom hrvatskoga dijela toga rječnika, koji je dovršen potkraj 1849. godine. Najprije je tiskano njemačko – češko, njemačko – poljsko, te njemačko – rutensko izdanje. Zajedničko njemačko – hrvatsko i srpsko – slovensko izdanje (Juridisch – politische Terminologie fur die slavischen Sprachen Oesterreichs. Deutsch – kroatische, serbische und slovenische Separat – Ausgabe) tiskano je tek 1853. godine. Uređivao je almanah “Iskra”, “Sudslavische Zeitung”, “Danicu”, “Narodne novine”, Hrvatski sokol”. Dimitrija Demeter umro je u Zagrebu 24. lipnja 1872. godine i pokopan je na pravoslavnom groblju na Pantovčaku, a 15. litopada 1885. godine njegovi posmrtni ostaci preneseni su u arkadu preporoditelja na MIrogoju.
Iznimno je bogat književni i općenito stvarateljski opus Dimitrije Demetera. Pisao je pripovjetke, feljtone, književne i kazališne kritike, libreta za opere Vatroslava Lisinskog “Ljubav i zloba”, “Porin”, te drame “Dramatička pokušenja” – prvi dio iz 1838. i “Dramatička pokušenja” – drugi dio iz 1844. Iznimno je važna njegova uloga u organiziranju kulturnog života u Zagrebu i Hrvatskoj. U ranoj dobi pisao je na novogrčkome jeziku, a nakon povratka sa studija aktivno se uključuje u preporod i piše na hrvatsjome jeziku.
Jedno od njegovih najpoznatijih ostvarenja je ranoromanička poema “Grobničko polje”, nastala 1842. godine u povodu 600. obljetnice bitke na Grobničkom polju, gdje su prema legendi Hrvati porazili Tatare oliti Mongole. To djelo u svim elementima pokazuje da ga je pisao doista nadareni stvaratelj, iako mu je to bio literarni prvijenac. U njemu se isprepleću dva osnovna nadahnuća. To su nadahnuće krajolika i nadahnuće domoljublja.Isto tako po uzoru na Byrona u “Grobničkom polju” pojavljuje se pojam svjetske boli. Demeter se koristi desetercima i dvanaestercima kako bi izbjegao monotonu šablonu narodne pjesme, a ističući u prvi plan slikanje snažnih karaktera junaka i njihove strasti, on svojoj poemi umjesto narativne epske tendencije daje jaku dramatsku notu, podsjećajući nas na Byronovo stvaralaštvo.
Temeljna se vizija pjesnikova svodi na isticanje općeljudskog problema borbe između dobra i zla, pri čemu dobro uvijek na kraju pobjeđuje, pa taj Demetrov spjev – poema u mnogo čemu i stihom i temom najavljuje najznačajnije djelo toga književnog razdoblja, spjev “Smrt Smail – Age Čengića” iz pera Ivana Mažuranića. Unutar poeme posebno mjesto zauzima “Pjesma Hrvata”, osmeračka budnica danas najpoznatija po svom početnom stihu “Prosto zrakom ptica leti”. Uglazbio ju je Vatroslav Lisinski i bila je iznimno popularna u razdoblju ilirizma. Pri pisanju “Grobničkog polja” Dimitrija Demeter koristio je obilje hrvatskih znanstvenih i povijesnih vrela. To su “Ljetopis” Ivana Tomašića napisan 1582. godine, “Hrvatska kronika” Antuna Vrarneca napisana 1588, “Kronika aliti spomen vsega svita vikov” knjiga što je je napisao Pavao Ritter Vitezović 1696, te “Korabljica”, koju je pisac Andrija Kačić Miošić objavio 1760. godine. U svojoj najpoznatijoj drami “Teuta” 1844. Demeter zagovara ideju o ilirskom podrijetlu južnih Slavena. “Teuta” je drama o ilirskoj kraljici i tragičnoj neslozi u njezinoj zemlji, zbog koje je propala i njezina država i sloboda naroda.
Dimitrija Demeter napisao je prvu hrvatsku kazališnu kritiku. Njegova kazališna kritika o prvoj profesionalnoj predstavi na hrvatskome jeziku (Ivan Kukuljević Sakcinski “Juran i Sofija”) objavljena je u “Danici ilirskoj” 13. lipnja 1840. godine. U spomen na Dimitriju Demetera 1906. godine utemeljena je Demeterova nagrada. Točno prije deset godina, 2012. utemeljena je i Demeterova nagrada za životno djelo.

Dragan Ilić
HOP

HOP na Telegramu

https://t.me/hopportal