Piše:Prof. dr. sc. Stipe Kutleša
Pojava „novog“ corona virusa obilježila je kraj 2019, čitavu 2020. i 2021. te dio 2022. godine u vrlo intenzivnom obliku, a manje intenzivno traje sve do danas iako mnogi naivno misle da je sve to sada prošlost koja se više neće vratiti. Kada je u pitanju prošlost tzv. Covid krize onda valja podsjetiti na neke činjenice. Točno je da se sve manje govori o mjerama, maskama, testiranju, cijepljenu, iako se još uvijek susreće likove koji usred parka (a o ulici i zatvorenom prostoru da i ne govorimo) nose maske iako se još na vrhuncu „zaštitnih“ mjera (2021.) javno govorilo, pisalo, istraživalo i utvrdilo da maske ne pomažu i da čak više štete nego koriste. Što se štetnosti maski tiče o tome su već naveliko pisali stručnjaci kojima se ne prizna ni pravo da su stručnjaci, a ni pravo da o tome pišu jer se protiv „znanstvenih“ dogmi ne smije ni misliti, a kamoli javno pisati. Zato preskočimo temu o štetnosti maski. Što se pak nekorisnosti maski tiče podsjetimo se malo na vrtićku logiku. Svako vrtićko dijete zna da kroz veliku rupu može proći manji predmet i da predmet veći od rupe ne može proći kroz takvu rupu. Kada se ta logika primijeni na maske i korona viruse i kada se zna da je veličina rupica kod najboljih maski barem pedeset do nekoliko stotina puta veća od veličine virusa onda je jasno koliko virusa može u isto vrijeme proći kroz jednu rupicu. A tek kroz rupice maski koje su tisuće i desetke tisuća puta veće od virusa. Ali očito takva logika ne funkcionira kod „pametnih“ odraslih „stručnjaka“ i onih koji im vjeruju. „Struka“ to vrlo sofisticirano „objašnjava“ time što tvrdi da virusi ne prolaze kroz rupice maske pojedinačno nego se virusi nalaze u kapljicama i kapljično se šire, a kapljice su puno veće od veličine rupice na maski pa prema tome kapljica zajedno s virusom ne može proći kroz rupice maske. Eto zato su maske, navodno, korisne. No „struka“ prešućuje činjenicu da se korona virus, uz to što se može širiti kapljično, prvenstveno se širi aerosolno, a to znači da maske u tom slučaju ne pomažu jer je veličina kapljica /čestica aerosola puno manja od veličine rupice na maskama. Ali „stručnjaci“ već nekoliko godina nisu načistu kako se virus širi. To je veliki „uspjeh“ dvorskih medicinskih znanosti. Zato režimski (čitaj plaćenički) „znanstvenici“ potiču, nagovaraju pa čak i uvjetuju ljude da poštuju „struku“. U tome su ustrajni možda i zato da obmanu učine „uvjerljivijom“.
Već se odavno zna da su PCR testovi nepouzdani (čak su i naranče covid pozitivne – moj vlastiti pokus), da su tzv. mRNA cjepiva zapravo biološko-kemijski i neki drugi štetni pripravci koji imaju najmanje veze sa zdravljem. Mnogi znanstveni i zdravstveni djelatnici kažu da tzv. struka još uvijek nije dala podatke da je „novi opasni“ virus izoliran. Ali on svejedno, navodno, mutira i vjerojatno će i dalje mutirati. Kako će „mutirati“ i koji će se novi oblici virusa pojaviti to nitko ne zna osim nekih ljudi koji to pouzdano znaju. Oni su, premda s medicinom nemaju nikakve veze, postali glavni glasnogovornici onih koji se navodno brinu za zdravlje čovječanstva. Oni „znaju“ i javno najavljuju sve buduće „mutacije“, njihova svojstva i prijetnje koliko će ljudi usmrtiti. Je li izvor njihova „znanja“ medicinska stručnost ili novac koji doniraju u „humanitarne“ svrhe? Nije nepoznato da su oni glavni finacijeri i ideolozi novoga svjetskog poredka. Kako objasniti činjenicu da se klan iz Davosa i njegovo društvo navodno bore za zdravlje čovječanstva, a istodobno se zalažu za drastično smanjenje svjetskog pučanstva?
Još nešto malo o „mutacijama“. Zar proizvođači automibila ili drugih vrsta tehničkih naprava, uređaja, instrumenata i sl. ne znaju kada će se pojaviti nova „mutacija“ automobila? Znaju, jer planiraju novi tip vozila dodajući postojećem neke savršenije karakteristike. I na tome se planira i često ostvaruje sve veća zarada. Prirodna bića mogu mutirati ali nije uvijek lako predvidjeti kako će mutirati. Umjetna (proizvedena) bića „mutiraju“ kako im „naredi“ njihov proizvođač tj. kako on isplanira promjenu.
Nedavno je procurila vijest iz Pfeizera da se planirano stvaraju nove mutacije virusa i onda se proizvode cjepiva koja donose veliku zaradu.
Nije cjepivo proizvedeno radi virusa nego su virusi proizvedeni (tj. planski mutirani) radi novih cjepiva. To je već prije koju godinu – dvije zapravo tvrdio francuski nobelovac Luc Montagnier (Nobelova nagrada za medicinu za otkriće virusa AIDS, 2008) za mRNA cjepiva kada je rekao: „Oni koju su uzeli treću dozu trebali bi otići u laboratorij i napraviti test na AIDS. Rezultat bi vas mogao iznenaditi.“ On je tvrdio da je u corona virus ugrađena jedna sekvenca AIDS-a. To pokazuje da se ne radi o prirodnim procesima nego o umjetnim i planiranim, a planira se očito s nekim „višim“ ciljem.
Iako više nema reklama „Cijepi se, misli na druge“ neki su se cijepili čak i četvrti put, i to nedavno, a neki od njih nisu, na njihovu nažalost, imali prilike svoje iskustvo o „koristi“ cjepiva podijeliti s drugima. Neki su već shvatili u kojemu grmu leži zec pa su već nakon prve, a mnogi nakon druge doze odlučili da se više neće cijepiti. Mnogima nakon treće odluka možda više neće pomoći. Neki su shvatili ali im je teško priznati i nojevski guraju glavu u pijesak, tj. bježe od stvarnosti pogotovo kada su i druge mjere ublažene ili posve ukinute. Ali to još uvijek ne znači da je covid posve nestao. Još uvijek nam hrvatske „dežurne“ institucije svakodnevno serviraju podatke o covidu.
Tako npr. dana 14. veljače 2023. tj. na dan sv. Valentina, poznatijeg kao zaštitinika zaljubljenih, a zapravo zaštitnika od bolesti (prvenstveno padavice i očnih bolesti), hrvatski nas „covid dežurnici“ obavještavaju o tome koliko u Hrvatskoj ima aktivnih slučajeva covid bolesnika (2584), koliko je pacijenata na bolničkom liječenju (660), koliko ih je na respiratoru (24), koliko ih je testirano (2783), koliko je oporavljenih (139), koliko je preminulih (15). Ne kažu nam ništa koliko je oboljelo u odnosu na jučerašnji dan. Zašto je izostao taj podatak? A vrlo često, ako ne i uvijek, su ga dosada iznosili. Upada u oči i podatak da je npr. 15 preminulih od covida što je nevjerojatno velik broj, tj. oko 25% svih preminulih u Hrvatskoj u jednom danu (Izračun je napravljen aproksimativno uz predpostavku godišnje smrtnosti u Hrvatskoj, prosječno između 20 i 25 tisuća umrlih, tj. dnevno umrlih oko 60 ljudi; 15 smrtnih je četvrtina). Taj se podatak za Hrvatsku ne slaže s podatcima WHO o smrtnosti od covida koji se mjerei u promilima. Ako su hrvatske institucije u pravu onda se postavlja pitanje kako je to moguće da postoji tolika smrtnost od covida uz sve „uspješne“ i „učinkovite“ mjere (prije svega cijepljenja).
Bilo bi dobro „struku“ pitati koliko bi umrlih u Hrvatskoj dnevno bilo od covida da cijepljenja uopće nije bilo: više od 25% ili manje od 25%? Kad već revno vode statistiku onda bi bilo dobro da nam iznesu podatke o tome koliko je od tih 15 dnevno umrlih, navodno od covida, bilo cijepljeno s jednom, dvije, tri, četiri doze i koliko ih uopće nije cijepljeno. Također od 660 pacijenata na liječenju koliko ih je cijepljeno, a koliko nije. Bilo bi vrijedno tu statistiku usporediti sa dostupnom statistikom u svijetu. Iz svega ovoga se zaključuje da je nevjerojatno koliko su druge ozbiljne bolesti još uvijek „ponižene“, obezvrijeđene i ne zaslužuju toliku pozornost kao „opasna“ bolest covid. Kako to objasniti osim predpostavkom da se u slučaju covida radi o nečem sasvim drugom, a ne o zdravlju. To danas shvaća vrlo veliki dio populacije.
Ali već i prije, samo nekoliko mjesece, čak i tjedana nakon pojave „nove smrtonosne bolesti“ „sumnjičavci“ su se drznuli posumnjati u „znanost“ i „struku“, postavljali su nezgodna pitanja i dali su se na ispitivanje i postupno su otkrivali sve nedosljednosti, nelogičnosti, gluposti tzv. zdravstvene struke, farmaceutske industije, politike i drugih segmenata društva. Podkupljeni mediji nisu dopuštali prostor za dijalog i javnu raspravu. Naprotiv, cenzurirali su „neprijatelje“, ocrnjivali ih, prozivali, lagali i nazivali ih raznim pogrdnim imenima lijepeći im razne titule i naslove, od kojih je „najuzvišeniji“ teoretičari zavjere. S takvim kvalifikacijama takvi su teoretičari postali meta za odstrel. Ili poziv na linč: medijski, intelektualni, moralni, profesionalni, pa čak i egzistencijalni. Neki su „tuženi“ poslodavcima, neki su dobivali otkaze na radnim mjestima, neki su bili prisiljeni sami napustiti radni odnos i zamijeniti ga prijevremenom mirovinom samo zato što su mislili drugačije. Odkada je to nedopustivi grijeh u „demokratskim“ društvima znanja i božanstva znanosti misliti drugačije od većine (može i od manjine)? Ili je to uobičajena i poželjna pojava u „demonkratskim“ („demonskim“) društvima?
A što se zapravo pokazalo nakon nekog, ne dugog vremena? Danas je jasno da su ti „teoretičari zavjere“ bili u pravu i da se ne radi o teorijama zavjere nego o pravim zavjerama. Zna se i s koje strane dolaze i koji su im krajnji ciljevi. Među „teoretičare zavjere“ svrstani su i mnogi svjetski znanstvenici, kao npr. spomenuti Montagnier, Robert Malone, Sucharit Bhakdi, Mike Yeadon i toliki drugi, ali i domaći djelatnici i znanstvenici kao Tomislav Domazet Lošo, Lidija Gajski, Krešimir Pavelić, Srećko Sladoljev, Valerije Vrček i mnogi drugi. U znanstvenu obranu njihova znanstvenog dostojanstva nisu stali naši „svjetski“ znanstvenici (npr. Nenad Ban, Luka Čičin-Šain, Ivan Đikić, Igor Rudan i Igor Štagljar) da bi ih zaštitili, ali su se ti isti nedavno oglasili u obrani jednoga domaćeg fizičara, Saše Cecija koji zastupa covid agendu. „Duboko zabrinuti … za znanstvenu klimu u Hrvatskoj“ oni poručuju „drugim znanstvenicima i stručnjacima da mogu postati žrtve javnog linča, samo ako se nekome ne svidi njihov angažman u javnim medijima. … Ovakve objede ruše povjerenje javnosti u znanstvenu metodu i proces, a time i vrijednost znanosti kao društvenog dobra…. Kada bi dr. Ceci i drugi znanstvenici angažirani u javnosti prestali komunicirati putem medija … antiznanstvene snage bi se samo osokolile, a rad znanstvenih i stručnih ustanova bio bi otežan.“
Ovakvim ideološki kontaminiranim izjavama ne bi zavidjeli ni sekretari bivših komunističkih partija. Vidi se da ni tzv. znanstvenicima nije strana ni najcrnja ideologija. A ideologija je, prema jednoj od definicija, kriva svijest o stvarnosti. Postavlja se pitanje je li moguće da „najviši“ intelektualni sloj čovječanstva može biti u krivu. Treba podsjetiti da tzv. najobrazovaniji ljudi imaju znanja (instrumentalna znanja) ali nemaju mudrosti. Znanje i mudrost su različite stvari. Svijet bez mudrosti postaje kaljuža. Vrhunski znalci mogu biti, i često jesu, zlikovci.
Što se tiče naše „slavne“ hrvatske inozemne petorke pohvalno je da su stali u obranu slobode govora nekoga znanstvenika. To je svakako pohvalna ali i nužna stvar. Ali im se mora zamjeriti na nedosljednosti. Zar obrana dostojanstva znanstvenika nije bila potrebna i kada su neki drugi znanstvenici u Hrvatskoj, već spomenuti njihovi kolege, profesori, pa čak i mentori, nastupili s drugačijim mišljenjem? Neki od njih su bili i šikanirani. Jesu li tada hrvatski „velikani“ bili protiv rušenja povjerenja „u znanstvenu metodu i proces“? Jesu li se pokazali dosljednima i moralnima? Nisu. Zašto? Jer se nisu rukovodili tzv. znanstvenom objektivošću (ostavimo sada po strani pitanje koliko je u znanosti uopće moguća objektivnost) i porivom za otkrivanjem i utvrđivanjem istine nego su se priklonili ideološkim i moguće interesnim motivima smatrajući svoje neistomišljenike „antiznanstvnim snagama“ i „teoretičarima zavjere“. Kako objasniti patološku činjenicu (ovdje se misli na duhovnu patologiju) da znanstvenici zabranjuju drugačije mišljenje? I da ga a priori odbacuju, bez pokušaja rasprave? Izgleda da je danas u znanosti (barem onoj dominantnoj državnoj, režimskoj, dvorskoj) zabranjena rasprava i sukobljenje različitih pa i suprotnih mišljenja. Postiže li se znanstveni konsenzus zajedničkim nastojanjima svih znanstvenika ili je konsenzus uspostavljen silom prije nego što je rasprava i započela? U slučaju Covida znanstvenih i stručnih rasprava nikada nije ni bilo. Ni to nije slučajnost.
Promašaje i gluposti „covid krize“ priznali su i njezini ideolozi, ali još uvijek se ne odustaje od agende. O izokrenutoj logici šute čak i naši „borci“ za „znanstvenu metodu“. Danas je posve jasno da je tzv. covid bio prijevara. Mnogi iz običnog puka, gojimi, to su shvatili. Pokazalo se da su „ludi“ mudriji od „mudrih“. Nadamo se da će ti „ludi“ postati još mudriji kada se pojave nove „krize“, a već su tu: ratna, klimatska, geoinženjering, prehrambena (stara stvar GMO i novija kukci kao hrana) i sl. Ništa nije izolirano; sve je povezano. Samo za to treba imati zdrave oči (fizičke i duhovne). Nije nam valjda zabranjeno sumnjati u „istine“ koje nam se nameću. Ili možda svojom sumnjom rušimo javni ugled i „vrijednost znanosti kao društvenog dobra“?
Da li se odbacivanjem vlastitog mišljenja odbacuje i prezire temeljna odrednica zapadnoeuropskog identiteta, Descartesov „Cogito, ergo sum“ (Mislim, dakle jesam; Mislim, dakle postojim, egzistiram). Znači li odustajanje od mišljenja ujedno uništavanje ljudske egzistencije, čovječjega „biti“, esse? Izgleda da stvar ide u tom smjeru. Zar transhumanizam nije na tome tragu?
HOP
HOP na Telegramu
