Kako javljaju brojne tiskovine, mediji i portali, postoje naznake za kakvo-takvo razrješenje grčkog scenarija – bar što se tiče zemalja EU. Uz obavezno podcrtavanje spremnosti za razgovor, njemačka kancelarka Merkel polako uviđa da je bolje „otpustiti“ Grčku iz eurozone uz oprost čak polovice duga, nego prisiljavati ih na nemoguće. Ne predviđa se novo zaduživanje, mada će Grčkoj ostati na raspolaganju europski fondovi u cilju oporavka grčkog gospodarstva uz pomoć humanitarnih donacija. Dakle, Grci bi se po tom planu vratili drahmi, slabijoj valuti što bi dugoročno gledano bilo isplativije u smislu izvoza grčke robe i povećanog broja turista. Dok grčke banke ostaju zatvorene danas i sutra, MMF je poručio da ne može dati novac zemlji koja nije platila dug vjerovnicima. Dnevni limit na bankomatima i dalje ostaje ograničen na 60 eura. Ako je u EU Grčka konstantno na poluzi kočnice, odnosno dugovanja, potrebno joj je ostaviti prostora za samostalan rast (ili pad), i prestati joj pružati tutorstvo. U tom smislu, ovaj kompromis bio bi pravedan i oslobađajuć za obje strane.
Znakovito je da je jučer u nekim medijima na prvom mjestu istaknuta reakcija Živog zida na povijesno NE grčkog referenduma, kao da se „zaziva vraga“ i u našoj domovini. Također, grčki referendum pogrešno je gledati kao narodno veselje što zamjeram Tsiprasu ili pak napetu utakmicu što odaje Sinčićev komentar jer se radi o teškim prijelomnim trenucima jedne zemlje. S druge strane, ljevičarski predznak Syrize i Živog zida je neosporan, dok ih u mojim očima neodgovorno zaigrani aktivizam naših „mladih ljevičara“ i prebacivanje odgovornosti s premijera Grčke na kompletan narod još više približava. Naravno, živozidaši to rade na lokalnoj razini, ostavljajući svoje aktiviste na cjedilu s prekršajnim kaznama. Jer, budimo iskreni, sve će to narod platiti, dok će vođe nestati negdje u magli, na sigurno – jer kako grčki narod mora plaćati dugove koje su ugovorile njihove vlade, tako i aktivisti stranke Živi zid plaćaju svoje prekršajne kazne sa deložacija. I eto još jedne podudarnosti vodstva Syrize i Živog zida: oni na koncu konca ne dijele sudbinu svojih pristaša i birača.
Ono što ih ipak bitno razlikuje jest domoljubni predznak, kojeg svaka grčka stranka ima, a kojeg naši ljevičari, od onih sijedih komunističkih metuzalema pa do njihovih novih mladih izdanaka – nemaju ni u tragovima. Zbog toga u Hrvatskoj ne može biti riječi ni o desnici, jer ako je samo desnici na prvom mjestu hrvatski nacionalni interes, a ljevica s negodovanjem i grčenjem jedva dopušta izgovoriti te tri riječi – imamo ozbiljan problem u budućnosti. Čak veći nego Grčka danas.
Što se Grčke tiče, nadajmo se najboljem ishodu: neka vuk bude sit, a ovca cijela. Kod nas je zbog domaćih vukova jedva preostalo ovaca. Molim, imajte na pameti da u ovoj mojoj političkoj basni prenesenoj na domaće tlo, ovce vidim kao one radišne, miroljubive i pametne, a nipošto glupe Hrvate (u što nas pojedini vukovi naše vlasti žele uvjeriti). O vukovima u janjećem krznu ćemo nekom drugom prilikom.
Ingrid Runtić
