‘Kodeks odvjetničke etike se sada najviše krši u našem društvu’

0
1909
Martin Boljevac Pred. udruge diskriminiranih Jedini sudski vještak za kvalitetu
Martin Boljevac Pred. udruge diskriminiranih Jedini sudski vještak za kvalitetu
Martin Boljevac
Pred. udruge diskriminiranih
Jedini sudski vještak za kvalitetu

KVALITETA I PRIHVATLJIVOST RADA ZAKONSKIH ZASTUPNIKA

Zakonski zastupnici i njihov rad su regulirani našim zakonima i podzakonskim aktima od kojih na prvo mjestu dolazi njihov Kodeks ponašanja koji je temelj za ocjenu njihove kvalitete i prihvatljivosti rada. U praksi postoji preveliku broj slučajeva  povreda kodeksa odvjetničke etike koje su u direktnoj vezi sa kvalitetom i prihvatljivosti izrečene presude i vladavinom prava. Ima slučajeva kada takove poslove štiti i sama odvjetnička komora ukoliko se prijave slučajevi praktične povrede imenovanog kodeksa na način da Odvjetnička komore u odgovoru prijavitelju iznosi podatke kojima želi uvjeriti prijavitelja kako bi izgubio sudski spor unaprijed bez kvalitetnih i prihvatljivih činjenica u odgovoru. Mnogi mešetari zbog toga zaboravljaju svoje struke i zvanja na najvišoj razini i izvanredno završavaju pravni fakultet kako bi mogli nametati poštenim građanima svoja prava naravno uz pomoć odvjetničke komore. Na tom putu im pomaže ustanova koja ih educira i propis koji pobliže regulira njihov etički kodeks koji je sustavno vezan uz politiku.Sada važeći Kodeks odvjetničke etike je nekvalitetan i neprihvatljiv pa je i potrebna hitno njegova izmjena, o čemu treba voditi najviše brige Odvjetnička komora.

U nastavku kod slijedećih 20 točaka ističem najveći dio propisa Kodeksa odvjetničke etike koji se sada najviše krši u našem društvu.

  1. Odnos odvjetnika prema vlastitoj stranci, protivnoj stranci i njezinim zastupnicima, prema drugim odvjetnicima, sudovima, državnim odvjetnicima te drugim državnim tijelima ili uopće tijelima s javnim ovlastima nije određen njegovim položajem zaštitnika prava građana i pravnih osoba pošto odudara od postizanja kvalitete i prihvatljivosti vladavine prava.
  2. U svojim nastupima, podnescima, govorima i drugim služ­benim radnjama te općenito društvenim javnim ili privatnim nastupima odvjetnik ne vodi računa o zahtjevima profesionalne i opće kulture.
  3. Pri obavljanju svog poziva odvjetnik se ne ponaša da zadobije i učvrsti povjerenje svoje stranke i istodobno pravosudnih i drugih tijela pred kojima nastupa.
  4. Odvjetnik nesavjesno ispunjava dužnosti koje proiz­laze iz odvjetničkog poziva i na taj način čuva ugled i dostojanstvo odvjetništva pri obavljanju poziva i u privatnom životu.
  5. Odvjetnik ne štititi interese svoje stranke samo sredstvima koja su u skladu sa zakonom, s dostojanstvom odvjetničkog poziva i s dobrim običajima, a često su protivna njegovoj savjesti.
  6. Pri zastupanju stranaka odvjetnik ne čuva svoju nezavisnost.
  7. Odvjetnik prihvaća poslova koji nisu spojivi s njegovim pozivom i koji bi mogli štetiti njegovoj nezavisnosti i dobrom glasu te časti i ugledu odvjetništva.
  8. Odvjetnik kao zastupnik socijalno ugrožene osobe i žrtve Domovinskog rata često zahtijeva od njih, u vezi s njihovim zastupanjem, pa i od od treće osobe, po bilo kojoj osnovi, nagradu prije svršetka zastupanja, a time čini težu povredu odvjetničke dužnosti i ugleda odvjetništva što mu omogućava zakon koji nije kvalitetno propisao kako se dolazi do kvalitetnih i prihvatljivih podataka socijalno ugrožene osobe i prave žrtve domovinskog rata..
  9. Sada vjernost stranci nije osnovna dužnost odvjetnika. Ona nije važ­nija od interesa odvjetnika i kolegijalnih obzira.
  10. Odvjetnik ne posvećuje svu svoju stručnost i savjesnost zastupanju stranke i ne pruža joj pravnu pomoć bez odgode i zastoja. Odvjetnik prigodom preuzimanja zastupanja ne pazi na to da zbog preopterećenosti ne ugrozi pravodobnost, temeljitost i savjes­nost obavljanja svoje dužnosti. Odvjetnik kojemu se obraća prevelik broj stranaka često ne upućuje stranke drugim odvjetnicima.
  11. Odvjetnik ne pruža pravnu pomoć svim strankama koje mu se obrate, a uskraćuje im pružanje zatražene prav­ne pomoći ne objasnivši strankama kvalitetne i prihvatljive razloga koji su propisani zakonom, Statutom i kodeksom odvjetničke etike da se pravnu pomoć ne smije pružiti.
  12. Kodeksom odvjetničke etike je propisano da odvjetnik može odbiti zahtjev stranke za pružanje pravne pomoći samo zbog važnih razloga, npr. zbog preopterećenosti, zbog slabih izgleda na uspjeh, zbog nedostatka posebnog iskustva u toj grani prava, zbog toga što je općepoznato da je stranka sklona obijesnom parničenju, zbog nemoralnosti razloga iz kojih se pružanje pomoći traži, nesposobnosti stranke da plati gotove izdatke i sl. što se zloupotrebljava u tumačenju navedenih razloga od strane odvjetnika a ti razlozi nisu kvalitetno i prihvatljivo propisani našim zakonima i podzakonskim aktima.
  13. Kodeksom odvjetničke etike je propisano da ako se tijekom zastupanja pokaže da je stranka i bez krivnje odvjetnika izgubila izgled u uspjeh, odvjetnik je ovlašten stranci otkazati zastupanje ako joj se time ne bi prouzročila nerazmjerno velika šteta, koja se ne bi mogla otkloniti ni povjeravanjem zastupanja kojem drugom odvjetniku a pritom nigdje nije kvalitetno propisano kada stranka gubi izgled na uspijeh, što je to nerazmjerno velika šteta i na koji način se može unaprijed znati da bi stranka sa drugim odvjetnikom izgubila spor.
  14. Odvjetnik svojim nekvalitetnim postupcima najčešće stranci prouzrokuje nepotrebne troškove postupka.
  15. Kodeksom odvjetničke etike je propisano da je odvjetnik zbog čijeg je propusta stranci prouzročen koji trošak tijekom postupka dužan je o tome obavijestiti stranku i sam snositi taj trošak a to odvjetnici ne čine.
  16. Odvjetnik je dužan stranku savjesno zastupati i braniti, koristeći se svim potrebnim sredstvima dopuštenim zakonom a nikom ne odgovaraju ako se služe nedopuštenim sredstvima.
  17. Odvjetnik ne smije ni na koji način, u odsutnosti stranke ili bez njezina pristanka, dok traje zastupanje, u vezi sa spornim predmetom dolaziti u dodir s protivnom strankom a u kodeksu nije propisano i sa njezinim zakonskim zastupnikom kao i način tog kontakta ukoliko je on potreban za daljnji postupak na sudu.
  18. Odvjetnik često prema protivnoj stranci ne nastupa obzirno i objektivno, nastojeći time stvoriti uvjete da se spor što prije riješi u interesu svoje stranke a ne i u obostranu interesu.
  19. Odvjetnik često ostvaruje zahtjeve neprimjerenim, npr. neuobičajeno oštrom, uporabom inače zakonom dopuštenih sredstava.
  20. Odvjetnik često iskorišiava neupućenost, zabludu ili plaš­ljivost protivne stranke, osobito ako ona nema pravnog zastupnika, zato da bi postigao neopravdani uspjeh za svoju stranku.

Odnosi odvjetnika prema sudu, odnosi odvjetnika sa odvjetnicima koji zastupaju  suprotnu stranu, poslovanje u odvjetničkom uredu i troškovi zastupanja su također propisani Kodeksom odvjetničke etike na nekvalitetan i neprihvatljiv način. Pritom je u kodeksu ispušten odnos odvjetnika sa zakonskim zastupnicima koji na sudovima zastupaju razne organizacije i i njihov obratni odnos u kojima su zakonski zastupnici zaposleni na pravnim poslovima pa osim neprimjerenih zaštita izvan svoje organizacije imaju i neprimjerenu zaštitu svojeg poslodavca koji je najčešće i nalogodavac u neprimjerenom ponašanju svojeg zakonskog zastupnika – svojeg radnika koji ga zastupa na sudu čime se dovodi u pitanje kvaliteta i prihvatljivost vladavine prava pogotovo ako se na sudu oglušuje na vjerodostojne podatke sudac koji vodi sudski postupak..

25.09.2015 godine                                                             Martin Boljevac