SKANDAL: Zaraženi prije 18 godina i danas strahuju za svoj život

0
2869

tuberkuloza– Tko se još sjeća onog zastrašujućeg slučaja u malom selu Velika Ludina koji se dogodio kobnog dana 18.12.1997.? Petnaestero djece sedmog razreda krenulo se cijepiti protiv tuberkuloze, ne znavši da će im se toga dana životi zauvijek promijeniti. Toga dana u nadlaktice nam je ubrizgano BSG cjepivo protiv tuberkuloze, ali ne u normalnim količinama.

Trebali smo dobiti 0,1 mjeru, a dobili smo čak deset puta više-cijelu ampulu. Krenula sam prva na cjepljenje, nadavši se, da ću se što prije rješiti tog neugodnog čina, ali još uvijek mi iz glave nije nestala slika špricanja cjepiva iz ruke i strašnih bolova, osjećaja mučnine i temperature koja je nastupila nakon cjepljenja. Da ne spominjem dva mjeseca kasnije, kada mi je iz ruke krenuo curiti gnoj u količinama kojima sam smočila dva oveća ručnika. Iza curenja gnoja na ruci mi je ostala zjapiti ogromna rupa. O boli koju sam tada osjećala, ne moram ni pričati, a dan danas, u ruci, na mjestu cjepljenja, nemam nikakvog osjećaja, kao da taj dio ruke nije moj. Tkivo je, jednostavno, pojedeno. Mlada doktorica, s radnim iskustvom od tri dana, sve nas je redom slala sestri na cjepljenje. Tek kada su shvatile da nemaju dovoljno cjepiva ni za nas dvadesetak,(a kamoli za drugi razred koji se trebao cjepiti nakon nas-ne znamo što bi se njima desilo da su bili na našem mjestu), shvatile su, da su, užasno pogriješile. Šutile su…dok pojedincima nije pozlilo, dok se pojedinci nisu srušili u nesvjest i grčili od bolova, dok neki od nas nisu dobili temperaturu…Ampule su bacile u smeće. Roditelji su bili prestravljeni, ne znavši što se to, toga dana, odigralo u Domu zdravlja Velika Ludina. Zabrinuti za svoju djecu, reagirali su, zajedno sa školom. Ne moram ni spominjati kako su se tih dana osjećali. U roku dva dana, na noge je podignuta javnost. Iz Jordanovca su došli najveći stručnjaci i pulmolozi, kao i doktorica iz Kutine. Odmah smo stavljeni pod agresivnu terapiju (tri vrste jakih lijekova) protiv tuberkuloze, zbog koje smo 6 mjeseci imali strašne nuspojave (krvave stolice, bolove u trbuhu, povećane limfne čvorove i jetru). Stavljeni smo pod razne pretrage i testiranja (ultrazvuke,unutarnjih organa, snimanja pluća, provjere krvi, stolice). Toga dana postali smo pokusni kunići za novo BCG cjepivo. Zvali smo agenciju koja ga proizvodi i rekli su nam, da ga u tim dozama, nisu testirali ni na životinjama.Tjedno su nas posjećivali i pratili doktori iz Jordanovca.Tadašnji ministar zdravlja Andrija Hebrang došao nas je posjetiti u Kutinu i obećao da će poduzeti sve da nam se pomogne. Zašto smo stavljeni pod takvo povećalo i zašto nas se toliko kontroliralo? Zašto smo uzimali terapiju koju piju bolesnici s tuberkulozom? Zašto su nam tjedno vadili krv, kontolirali jetru, limfne čvorove, pluća, …? Zašto sam morala prekinuti treniranje Kick boxinga u kojem sam do tada postizala vrhunske rezultate? Zašto, ako se toga dana nije dogodilo ništa strašno, kako to sud određuje i govori. Na sudu je zaključeno da smo imali bolove srednjeg stupnja, da je naš strah bio zanemariv , “oscilirajuć”. Sramota je da jedna pravna država traži sve načine da se izvuče iz ove kaljuže, u koju je bacila i sebe i nas. Umjesto, da prizna krivicu, i barem nam na taj način namiri dio duševnih i tjelesnih boli koje smo pretrpjeli, mi i naši roditelji. Što oni znaju, kako smo se mi i naši roditelji tada osjećali i kako se osjećamo dan danas? Danas…18 godina poslije…slučaj je još na Općinskom sudu u Zagrebu. Odvjetnik Hrvoje Bićan, nas nagovara da odustanemo od slučaja, dan prije zaključne rasprave, koja je sutra 28.10.2015. u 12:30 . Govori da će troškovi suda biti veći od naknade koju bi mi trebali primiti. Ali ne spominje da u tom slučaju, sve troškove suda i odvjetnika , isplaćujemo

MI. DJECA KOJA SU NI KRIVA NI DUŽNA PRIJE 18 GODINA ZARAŽENA KLICOM TUBERKULOZE i dan danas žive u strahu za svoje zdravlje.

fb profil M. F