Hrvatski državni sabor i društvo partijskih novinara

0
1191

Domoljublje se u svim naprednim i demokratskim državama slobodnog svijeta slavi kao plemenita vrlina, ali nažalost u Hrvatskoj su ga ljevičarski mediji  izjednačili s nacionalizmom

Zagreb, 28.12.2015. - Toèno u podne poèela je konstituirajuæa sjednica 8. saziva Hrvatskoga sabora koju je sazvala predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitaroviæ nakon što je u srijedu mandat za sastavljanje buduæe vlade povjerila Tihomiru Oreškoviæu. Na slici predsjednik Sabora Željko Reiner. Reinera je kao jedinog kandidata za predsjednika Sabora predložilo 79 zastupnika, a svojim ga je glasovima poduprlo 88 zastupnika. foto HINA/ Damir SENÈAR /ds

  • Tekst Marko Frankopan III

Dana 28.12.2015. u dnevniku HTV- a http://www.hrt.hr/enz/dnevnik/ voditeljica  Sanja je kao zabrinuto pitala predsjednika  Sabora, akademika  Željka Reinera,  zašto je „inzistirao” na promjeni naziva Sabora u  Hrvatski državni sabor? “Zanimljivo je da se od 15-ak min govora sa nizom važnih poruka zajedništva i društvene odgovornosti, obveze da se Hrvatskoj ponude novi ideali, nove vrijednosti, poštena i jasna vizija te hrabrost za to, provođenje strukturnih promjena, pozvao sam i oporbu da se uključi u to, da zajednički pokušamo rješavati neka krizna područja, a od svega toga zanimljivo je da su neki izvukli moj osobni prijedlog, ne prijedlog bilo koga drugog, da se vrati naziv Hrvatski državni sabor, naziv iz1848., zatim Stjepan Radić koji je sabor isključivo tako nazivao, a onda i kasnije, pa ne vidim što je toliko strašno u jednom povijesnom nazivu”, objašnjava Reiner.
Dakle voditeljicu Sanju  nije zanimao nadahnuti i vizionarski govor uvaženog akademika i citiranja  vizionara  i znamenitih ljudi poput: Voltaire, Abraham Lincoln, George Washington i Starčević. Voditeljici Sanji nisu bile važne  plemenite poruke da je obveza političara i zastupnika Sabora, danonoćno raditi za opće dobro kako bi vratili nadu i osmijeh na lice naroda, da se nikada ne smije zaboraviti herojske branitelje koji su svojim žrtvama osigurali slobodu svakom čovjeku, a zar ima plemenitije vrijednosti za neki narod od slobode?  Nadalje, za nju nije važna poruka predsjednika Sabora, akademika Reinera,  da je najveća odgovornost na političarima, jer političari imaju u svojim rukama sve institucije za funkcioniranje države, da Hrvatski Sabor mora postati mjesto dijaloga i časti, da Hrvatska mora postati uređena i humana država u kojoj će političari služiti narodu a ne vladati narodom, država u kojoj će svaki čovjek bez obzira na rasu, spol i religiju imati jednake šanse za život, država u kojoj mladi više neće emigrirati u bogate i napredne zapadne kapitalističke države nego će svojim znanjem, kreativnošću i marljivošću obogatiti državu Hrvatsku, država u kojoj će konačno svi biti jednaki pred pravdom- a ne kao do sada, da je pravosuđe  narodu maćeha a „odabranima”, političkoj kasti i tajkunskim im ortacima, majka.
Nažalost voditeljicu Sanju nije interesiralo obećanje u vizionarskom  govoru da će Sabor konačno dobiti na legitimitetu i služiti svojoj svrsi- Hrvatski je sabor jednodomno zakonodavno tijelo.

Hrvatski sabor 1848.

Društvo partijskih novinara

Sabor više ne smije biti, kao do sada, ispostava državne Administracije (Vlade) već obrnuto. Državna administracija (Vlada) mora dokazati  zastupnicima Hrvatskog državnog sabora  da je svaki njihov prijedlog za promjenu zakona (Reforme) za dobrobiti naroda i države a ne za osobnu korist političara i tajkunskih ortaka. Sabor ne može i ne smije donositi zakone ,o kojima ovisi funkcioniranje pravne i humane države, kao na pokretnoj traci, kao u ovom skandaloznom slučaju: Tada je na vidjelo izašlo da ih na izglasavanju desetak zakona nije bio dovoljan broj u dvorani za njihovo donošenje. Upozorio je predsjedajuću SDPovu Dragicu Zgrebec da stručne službe koje broje glasove pokazuju da u sabornici ima 77 zastupnika vladajuće koalicije dok je oporba, vlastitim zbrajanjem, ustanovila da ih je u sabornici samo 75 (op.a. za izglasavanje zakona potrebno je 76 glasova). http://m.tportal.hr/vijesti/311585/Oporba-tvrdi-Vladajuci-su-varali-na-izglasavanju-zakona.html
ivo-peric-hrvatski-drzavni-sabor-1848-2000-ii-svezak-1868-1918-slika-50849762
Voditeljica  Sanja i njezine partijske kolege urednici središnjeg dnevnika, kao i partijski „analitičari „ tipa Puhovskog i Rimca, malo znadu o povijesti Sabora i parlamentarnoj demokraciji , inače ne bi na tako agresivan način startali na plemenitu inicijativu akademika Reinera, a kome to odgovora? Pa onim političarima koji žele državni Sabor pretvoriti u potpuno nevažnu instituciju!
Voditeljica Sanja poručuje akademiku Reineru da se u NDH zvao Hrvatski državni sabor.  Da  Sanja i njezino „probrano“ društvance partijskih „novinara“ urednika želi malo više učiti iz Povijest saborovanja – Hrvatski sabor doznali bi da se Sabor zvao državni stoljećima  prije diktatorske tvorevine NDH. Hrvatski državni sabor, je naziv iz 1918. A ako idemo u dalju prošlost doznajemo : „ Izabiranje Vladislava za kneza primorske Hrvatske 821. godine prvi je zabilježeni državni sabor Hrvata.“ http://www.sabor.hr/sabor-u-vrijeme-narodnih-vladara(u zloglasnoj diktatorskoj komunističkoj tvorevini Jugoslaviji bilo je zabranjeno koristiti naziv Hrvatski državni sabor baš kao i vjeru u Boga, što samo govori koliko je narod bio „slobodan”. Zar nije EU osudila nacizama, fažizam i komunizam kao najveće zlo 20 stoljeća ? Oni koji žele i dalje vladati institucijama i narodom bacati će u oči naroda ideološku prašinu, jer nasljednici zloglasne partije itekako se boje slobodoumnog pojedinca. )
Domoljublje se u svim naprednim i demokratskim državama slobodnog svijeta slavi kao plemenita vrlina, ali nažalost u Hrvatskoj su najveći ljevičarski mediji  domoljublje izjednačili sa nacionalizmom, a da domoljublje nije nacionalizam  poučno piše autor ovog članka- Domovina plemenite duše .
Da bi bolje shvatili plemenitu poruku pažljivo pogledajte i poslušajte  nadahnuti i vizionarski  govor Željka Reinera kao predsjednika Sabora! (Video)http://rijecanin.rtl.hr/video-pogledajte-prvi-govor-zeljka-reinera-kao-predsjednika-sabora/

Zar je loše poticati ljude na vjeru i suosjećajnost?

Sve više sam bio uvjeren kako mi ustvari svi tako mislimo, ali se samo ne usuđujemo to priznati ni potvrditi, jer se bojimo kako će nas drugi ismijati kao ‘suosjećajne’, i jer dopuštamo da nam otupe osjećaji. Ali ja sam zavjetovao da se neću dati otupjeti i da se neću bojati prigovora zbog suosjećajnosti.” Kada bi ljudi osvijestili osjećaj suosjećajnosti, tuđa bi ih patnja češće pogađala i u njima bi polako rasla želja da, ako već ne mogu spriječiti, barem umanje tuđe trpljenje. Tada bi aktivno sudjelovanje na sudbini drugih stvorenja postalo temeljno životno načelo u svakodnevnom razmišljanju, osjećanju i djelovanju pojedinca. Albert Schweitzer (1875.-1965.), veliki liječnik, religiozni mislilac i nobelovac. Dakle Predsjednik Sabora akademik Reiner u svom nadahnutom govoru apelirao je na mudrost i savjest političara, zar je to loše?
Mudrost savjesti jednako je ključna kao i zrak koji udišemo i jednako neopipljiva. Čini se da se uzdiže iz dubina našeg bića, a ipak se odražava u svakoj našoj riječi i svakom postupku. Tako mjerimo svoju moralnu vrijednost. Služi nam kao koristan materijal za izgradnju karaktera. Savjest nema veze ni s kvocijentom inteligencije ni s ocjenama u školi. S druge strane, vjerojatno itekako ima veze s najvišom razinom mentalne, emocionalne i duhovne evolucije koji izražavamo. Naša savjest, ta velika knjiga u kojoj su upisani svi naši prijestupi… tlači našu dušu sjećanjem na prethodne grijehe, tjera nas da se zamišljamo, da optužujemo i osuđujemo same sebe.— Robert Burton
Savjest opisuju i kao »božansku dobrotu koja je u korijenu svih oblika postojanja«. Postoji u svemu što pogledamo i kad god pogledamo. Dodir tog izvora božanske dobrote moguće je unijeti i osvijetliti u svakome, u svakom trenutku. Ono se nalazi u zakutcima svakog uma i pojavljuje se kada ga najmanje očekujemo. Henry Van Dyke rekao je: »Čista i osjetljiva savjest, postojan karakter koji se pridržava skrupula i u malim i u velikim stvarima, najvrjednija je od svega, kako naciji tako i pojedincu«. (Sir John Templeton)

Isaac-Newton

Najveći umovi su bili religiozni

Novinari javne HRT (partijske Radmanovizije) , kao i vojska partijskih „ političkih analitičara“ tipa Puhovski, Rimac, Zakošek… ako žele narod „prosvijetliti “ prije moraju sami sebe prosvijetliti, a kako?Da više čitaju i uče. Učenje od velikih mislilaca, poput Albert Schweitzer-a, znači paliti svjetlost u umu i duši. Kako piše pjesnik, znanje bez etike je kao ptica bez krila.  Ima ljudi koji bahato odmahuju govoreći s visoka da samo primitivci vjeruju u nevidljivo-dušu i Boga. Nažalost porazno je da takvi neobrazovani i netolerantni  ljudi predaju  na fakultetima  novim generacijama studenata  uništavajući  tako SUSTAV VRIJEDNOSTI . Takvi bi trebali više učiti i čitati, jer život nas uči da su najveći umovi bili religiozni. Isaac Newton bio je najveći znanstveni genij koji je ikada živio!http://cudaprirode.com/portal/bpz/6084-sretan-roendan-newton-na-dananji-dan-1642-roen-je-najvei-znanstvenik-svih-vremena
Ovo je poučan komentar jednog forumaša: #1 Pajdo 2013-12-25 21:44
Sir Isaac Newton je izjavio: «Postoji Biće koje je stvorilo sve stvari, koje drži sve stvari u Njegovoj sili, i kao takav zaslužuje strahopoštovanje.»
Također, Newton je zapisao: «Sve materijalne stvari izgledaju da su sastavljene od prije spominjanih tvrdih i čvrstih čestica, koje su različito vezane u prvom stvaranju savjetom inteligentnog izvršitelja. Bog je taj koji je stvorio i materiju i red. I ako je On tako učinio, potpuno je ne-filozofski tražiti neku drugu teoriju o podrijetlu svijeta ili smatrati da je kozmos (red) mogao nastati iz kaosa jednostavnim zakonima prirode.» After the Masoretic text was published, however, dating creation around 4000 BC became common, and was received with wide support. Proposed calculations of the date of creation using the Masoretic from the 10th century to the 18th century include: … Isaac Newton (4000 BC).
Vijest koja je svojevremeno šokirala veliki dio znanstvene zajednice. Postoji samo jedan znanstvenik u povijesti koji je bio nazvan ‘Ikona ateizma’ i ‘Prvak ateizma’-dr. Anthony Flew. Pred brojnim kamerama dr. Flew je izjavio: ‘Sazvao sam ovu konferenciju za tisak da vas obavijestim da sam postao religiozan. Pod pritiskom jasnih i nedvosmislenih znanstvenih činjenica, morao sam prihvatiti da Bog postoji’.http://udrugapostanak.ucoz.com/publ/1-1-0-10
Neki astronomi koji se bave otkrivanjem neopisivo velikih kompleksnosti makrokozma i nuklearni fizičari koji istražuju fantastičnu raznolikost mikrokozma zaključuju da svemir ima nedvojbena obilježja inteligentnog plana stvaranja. Glasoviti fizičar Sir James Jeans napisao je: »Svemir sve više izgleda ne toliko kao veliki stroj, nego kao velika misao«. Svatko na svoj način, mnogi znanstvenici potvrđuju stav sv.Pavla: »Ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno« (Korinćanima II, 4:18). Ili, kao što Henry Drummond piše u knjizi Prirodni zakoni u duhovnome svijetu:»Fizička obilježja duhovne materije čine abecedu koju nam je u ruke stavio Bog, a njezino proučavanje, uz ispravno provođenje, omogućit će nam da lakše i točnije čitamo tu veliku knjigu koju nazivamo Svemirom… Ralph Waldo Trine piše: »Sve postoji u nevidljivome prije nego što se manifestira ili ostvari u vidljivome i u tom je smislu točno da su nevidljive stvari stvarne, dok su one koje vidimo nestvarne. Nevidljive su stvari uzrok; vidljive posljedica. Nevidljive su stvari vječne, dok se vidljive mijenjaju i prolazne su«. Što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi drugi govore o beskraju nevidljivoga? »U razvoju znanstvene misli, jedna je činjenica postala nedvojbeno jasna: nema te zagonetke fizičkoga svijeta koja ne ukazuje na jednu višu misteriju… Čovjek ne može izbjeći nemoguću situaciju u kojoj je i sam dio svijeta koji nastoji istražiti; njegovo tijelo i ponosni mozak mozaici su koje čine iste elementarne čestice koje čine i mračne oblake međuzvjezdanog prostora«. (Lincoln Barnett u knjiziSvemir i dr. Einstein)
Duh je stvaran i vječan; materija je nestvarna i prolazna. — Mary Baker Eddy

Vjeruj u život

Einstein je, prema jednoj priči, jednom prilikom navodno ležao na kauču. Zatvorivši oči, ugledao je čovjeka koji putuje brzinom svjetla. Zahvaljujući toj intrigantnoj predodžbi, počeo je provoditi raznorazne misaone eksperimente, naoko obična zamišljanja. Već nekoliko godina poslije, međutim, stajališta cjelokupne znanstvene zajednice promijenit će se kada sama priroda potvrdi Einsteinove transcendentne vizije. Njegovi misaoni eksperimenti nagrađeni su velikim napretkom čovječanstva. Što je misaoni eksperiment? To je svojevrstan način na koji svoj um vodimo na nova mjesta, same sebe potičemo na to da stvari pogledamo drukčije.
Imelda Shanklin piše: »Kad vladaš umom, vladaš i svojim svijetom. Kada biraš misli, biraš i ishode. Vidljivi dio života proistječe iz tvojega uma, a oblikuju ga i obilježje mu daju tvoje misli, kao što novčiće oblikuju i pečate im daju mehanizmi kojima se ruda pretvara u kovani novac«. Ako, dakle, postajemo ono što mislimo, kako doći do straha koji od »nevidljivog« vodi do »vidljivog«? Svijet funkcionira na duhovnim načelima jednako kao što funkcionira prema zakonima fizike i gravitacije. Upravo je na nama kao pojedincima da naučimo te zakone ili načela te da svjesno počnemo prema njima i živjeti. Promotrimo malo pomnije shvaćanje takvih zamisli. Možda se pitate: „Što je to duhovni zakon?“ Na to pitanje možemo odgovoriti da je riječ o vječnome zakonu ili načelu koje, budući da pripada duhovnome svijetu, nije vidljivo. Međutim, duhovni je zakon itekako stvaran. Duhovni zakon ne oblikuje i ne određuje ničije trenutačno mišljenje, nikakvi hirovi. Duhovni su zakoni objektivni i nepristrani, jednako se odnose na sve, svugdje u svijetu. Djeluju bez predrasuda i sklonosti u svakom trenutku i na svim mjestima. Ti se zakoni provode sami od sebe, ne ovise o čovjekovu autoritetu i propisima.
Naš boravak na malenome planetu koji nazivamo Zemljom vrlo je kratkotrajan i zahvaljujući njemu pruža nam se izvrsna prilika da za sobom ostavimo svijet bolji od onog koji smo zatekli i to upravo zahvaljujući načinu na koji odlučimo živjeti. (Sir John Templeton)
Oni ljudi koji vjeruju i oni koji ne vjeruju  u nevidljivo-dušu i boga, što nam ti veliki umovi, prosvijetljeni mislioci i mnogi drugi govore o beskraju nevidljivoga? Mudrost, znanje, savjest,suosjećajnost pokreću  čovječanstvo prema humanijoj  i naprednijoj budućnosti, a  duša i Bog su svjetionici  tim plemenitim vrlinama  u beskraju nevidljivoga, jer tako bijaše jučer, tako je danas i tako će biti sutra.
VJERUJ U ŽIVOT. Ljudska će bića uvijek živjeti i napredovati do većeg, višeg, šireg i punijeg života. —William Edward Burghardt De Bois

makarska post