Ruski mitomani stoljećima se hrane zabludom kako su čuvari, zaštitnici i branitelji kršćanstva
Monah Filotej bio je tvorac ruske višestoljetne zablude o njihovoj mesijanskoj ulozi izabranog naroda na svijetu
Rusi su i danas žrtve vlastite mitomanije i samoobmana o Moskvi kao Trećem Rimu, te i njihov sadašnji vođa Vladimir Putin slijepo vjeruje u duh ruskih bajki o Rusima kao bezgriješnim pravednicima i jedinim, vječnim i svjetskim vlasnicima i gospodarima istine i ljudskog dobra na svijetu
Rusi su oduvijek gajili umišljenu ideju o vlastitoj i tobožnjoj izabranosti među svjetskim narodima. To seže još od najranijeg doba. Kneza Vladimira su shvaćali kao rusku inačicu Konstantina Velikog, budući njegova vladavina predstavlja prijelaz Kijeva z poganske u kršćansku državu. Nakon napada Rusa na Konstantinopolj 860. godine Bizant je poslao izaslanike privući svoje susjede u orbitu istočnog kršćanstva. Misionarski rad Ćirila i Metoda među brojnim slavenskim narodima polučio je rezultate napose u opismenjavanju puka. Rusi su jedan od više slavenskih naroda što je u to daleko vrijeme prihvatio ćirilicu i tako je ostalo sve do današnjih dana. Kršćanski misionari su istodobno prevodili i kršćanske knjige na staroslavenski jezik, što je tad bio u široj crkvenoj uporabi. I sve to je koristilo ruskom knezu Vladimiru. Prema “Ruskoj prvoj kronici” knez Vladimir je slao izaslanike ispitati religije susjednih naroda. Nije bio previše pod dojmom zapadnog kršćanstva, a nije prihvatio ni islam od povolžskih Bugara iz neskavidašnejg razloga. Poznato je kako islam zabranjuje pijenje alkohola, a to se knezu Vladimiru nikako nije svidjelo. Također, odbacio je i ideje judaizma, koje je spoznao u kontaktu sa Hazarima.
Kada su se kneževi izaslanici vratili iz Konstantinopolja, oni su bili oduševljeni načinom molitve u velikoj crkvi Hagia Sofija što znači Sveta Mudrost. Bizantska kultura bila je prijazna ruskom knezu Vladimiru i vodila ga je ka jugu. On je poslao nekoliko tisuća vojnika u pomoć caru Basilu Drugom u vrijeme građanskog rata od 987. do 989. godine, a cijena te pomoći je bila carska nevjesta.Vladimir je prihvatio krštenje 988. i oženio se Anom, sestrom bizantskoga cara. Zatim je naredio krštenje stanovništva cijele Rusije. Kijev je ubrzo dobio nadbiskupa, ili kasnije nakon crkvenog raskola 1054. nazvanog u Bizantu arhiepiskopom. On je imenovan kao crkveni dostojanstvenik u Konstantinopolju, a spram duhovnog središta Bizanta Rusija je ostala ovisna sve do 15. stoljeća i pada Carigrada u ruke Turaka 1453. godine. Ruski knez Vladimir zarana je počeo široku kampanju gradnje crkava u Rusiji i školovanja svećenika. Naširiko se rabilo ćirilično pismo u brojne prijevode knjiga na slavenski jezik. Također, knez Vladimir provdio je i filantropske djelatnosti i starao se o socijalnoj skrbi, a uvelike je zapovijedio rušenje dotadašnjih poganskih hramova diljem Rusije. Danas se knez Vladimir smatra svecem kako u zapadnoj, tako i u istočnoj crkvi.
Već je ubrzo nakon krštenja u Rusiji došlo do pojave naznaka mesijanske svijesti ruskog naroda i ta ih opsjena drži nadalje kroz cijelu njihovu povijest. Primjerice, pisac djela “Kazivanja o knezovima Vladimirskim” pripovijedajući o smjenama svjetskih kraljevina od najstarijeg carstva do Ruskog imperija, izvodi svetovnu vlast od rimskog cara Augusta. Prema tom ruskom mitu Rusija se samoprozvano ima smatrati slijednicom svih drevnih svjetskih kraljevina, a Rurik je korijenom nastao od rimskih imperatora. Postupno se na tom ruskom mitomanijom kod njih stvorila zabluda o Moskvi kao “Trećem Rimu”. Poslije Florentinske unije 1439. koja je uzdrmala duhovne temelje Bizanta, te poliitčkog pada Istočnog Rimskog carstva porazom od Turaka i gubitkom prijestolnice Bizanta Konstantinopolja 1453. godine.
Rusija je u svojoj mašti uobrazila kako je u tom času preostala jedina prava kršćanska zemlja na svijetu, što će u trenutku turske i islamske moći biti čuvar i zaštitnik duha i tradicije kršćanskog svijeta. I tada su Rusi lansirali nakon pada Drugog Rima odnosno Carigrada, parolu kako je prvotno Novgorod Veliki, a za njim i Moskva oličenje Trećeg Rima. Nakon što je Petar Veliki prenio rusku prijestolnicu i Moskve u Sankt Peterburg, poredba Moskve i Trećeg Rima se samo proširla s pojma Moskve kao duhovne slijednice temelja kršćanstva na cijelu Rusiju. Rusi su uistinu umislili vlastito mesijanstvo među državama i narodima svijeta još u 15. stoljeću. I ta samoobmana ih jako drži i nikako ne popušta ni danas kad pod krinkom tobožnjeg branitelja i baštinika kršćanskih vrijednota bivši KGB časnik bešćutni, a u duši i srcu zakleti ateist i lažni vjernik Vladimir Putin drsko, bezobrazno i pokvareno napada svim naoružanjem na susjednu Ukrajinu, smao zato što se opiru lažnom autoritetu samoproglašenoga branitelja kršćanstva Rusije. Tvorac ruske višestoljetne pogubne misli kako su oni u vlastitoj samoobmani izabrani narod bio je ruski monah Filotej iz grada Tvera. On je došao u Novgorod kao izaslanik konstantinopoljskog patrijarha.
Nekoliko desetljeća kasnije nastavljaju se ruske bajke o njihovom navodnom mesijanstvu u svijetu. Tada je narečeni prepodobni monah Filotej iz Elejazarskog manastira kraj Pskova izgradio religijsku doktrinu Rusije kao trećeg utjelovljenja Božjeg carstva na Zemlji nakon Rima i Konstantinopolja i kao branitelja istinskog kršćanstva. On kratko i jasno piše. “Dva Rima padoše, treći stoji, a četvrtoga nema.” Prema ruskim mitomanima pad dva Rima, onoga na Tibru i drugoga na Bosporu povezan je s odstupanjem od istinskog kršćanstva. Dakako, Rusi uobražavaju stoljećima kako iz samo njima znanih razloga Moskva odolijeva svim kušnjama i čvrsto drži temelje kršćanske vjere.
Dragan Ilić
HOP
HOP -portal na telegramu
