Postavljanje spomenika Franji Tuđmanu vrijeđa sve žrtve njegove politike. Od žrtava Lore, Ahmića, Dretelja i svih stratišta koja su ostali iza hrvatske vojske i HVO-a kojom je upravljao Franjo Tuđman. Kako napraviti spomenik čovjeku uz čiju se politiku vežu ubojstva obitelji Zec, spaljeni Mostar, srušeni Stari most, pokolj u Ahmićima, privatizacijske pljačke i mnoga druga zlodjela iz 90-ih godina prošloga stoljeća.-stavio je status Sulejmana Tabakovića, pravnik na svoj profil.
U zadnje vrijeme portal Promise prerađuje naše tekstove i okuplja tzv zviždače koji dobro žive, od Slavice Šote, pa sve do Sulejmana Tabakovića, pisca 80 zakona u našem saboru od vremena SFRJ do današnjih dana. Njihov zadatak je potpuno isti kao i Živog zida, uništenje tuđmanizma kao ideje samostalnosti Hrvatske. Kakvi su to zviždači prepunih džepova? Imaju li radnice Kamenskog vremena sastančiti, prodavati pamet i uopće izaći na ulicu onako obespravljene i gladne? Ovi “zviždači” imaju..
Pernar zanimljivih pročetničkoj televiziji
Tabakoviću je odgovorio Pašk Kačinari, osoba koja je otkrila pljačku Zagrebačke banke, a kojeg je obilazio nekada i sam Tabaković i skupljao informacije.
Dr. Franju Tuđmana , NIJE ODGOVORAN ZA PLJAČKU HRVATSKE , SVOJOM MISIJOM JE ŽELIO DA JE OSAMOSTALI .
Svi imenovani su odgovorni, a najodgovorni su DRŽAVNI ODVJETNICI po opisu i funkciji posla .Državno odvjetnišvo Republike Hrvatske.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske Gajeva 30a, 10000 Zagreb Centrala: 4591 888 Državno odvjetništvo Republike Hrvatske zastupa Republiku Hrvatsku, poduzima pravne radnje iz svoje nadležnosti radi zaštite Ustava Republike Hrvatske i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske te poduzima radnje iz svoje nadležnosti pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske poduzima pravne radnje iz svoje nadležnosti pred međunarodnim i stranim sudovima i drugim tijelima. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske daje na zahtjev državnih tijela mišljenja o nacrtima prijedloga zakona i drugih propisa. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske na čelu s Glavnim državnim odvjetnikom vodi nadzor nad radom cjelokupne državno odvjetničke organizacije, a posebice skrbi o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u državnom odvjetništvu, obavlja poslove u svezi s predstavkama i pritužbama na rad državnog odvjetništva, skrbi o stručnom usavršavanju državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, savjetnika, vježbenika i drugih službenika i namještenika u državnom odvjetništvu, vodi statistiku te obavlja i druge poslove propisane zakonom i Poslovnikom državnog odvjetništva.- iz uloge državnog odvjetništva vidi se krivica.
POPIS ODGOVORNI Državnih odvjetnika RH[uredi VE | uredi] Željko Olujić, imenovan je 7. prosinca 1990.,[1] a razriješen danom 15. travnja 1992.[2] (formalni naslov: javni tužilac Hrvatske). Za zamjenike imenovani su 23. veljače 1991. Vladimir Turk, Milojko Vučković[3] i Baldo Papac.[4] Za zamjenika imenovan je 10. listopada 1991. Oskar Poje.[5] Vladimir Šeks, imenovan je 10. travnja 1992.,[6] a dužnost je obnašao do 12. kolovoza 1992. Stjepan Herceg, imenovan je 24. rujna 1992.[7] Krunoslav Olujić, imenovan je 29. prosinca 1993.[8] (formalni naslov: državni odvjetnik Republike Hrvatske). Marijan Hranjski, imenovan je 29. studenoga 1994.,[9] te ponovo 16. studenoga 1995. (stupio na dužnost: 30. studenoga 1995.)[10] Berislav Živković; Slavko Zadnik, zamjenik Slavko Zadnik, obnašatelj dužnosti (od srpnja 2000. do početka 2001.) Radovan Ortynski, imenovan je glavnim državnim odvjetnikom Republike Hrvatske 8. veljače 2001.[11] Mladen Bajić, imenovan je 24. travnja 2002.,[12] 3. ožujka 2006.,[13] i 12. veljače 2010.[14] Na dužnosti je bio do 23. travnja 2014. (uključivo). Dinko Cvitan, imenovan 7. ožujka 2014.[15] i stupio na dužnost 24. travnja 2014.- to je moj odgovor na prozivanje Franje Tuđmana, koji nije sam u ovoj zemlji živio, pa da je za sve kriv. Anomalije su se događale a odvjetništvo nije štitilo ustavopravni poredak.
Hrvatskom već godinama kruže laži o krađama u Tuđmanovo vrijeme…Pljačka je krenula znatno ranije, što se zapravo želi zamagliti.
Prema direktnoj Titovoj zapovijedi general Ivan Mišković je 1966. bio glavni sudionik eliminacije Aleksandra Rankovića. Šef KOSa ostao je do 1971., onda je dvije godine bio Titov specijalni savjetnik za sigurnost, a 1973., poslije sukoba s Jovankom Broz, smijenjen je i maknut iz Titove blizine . Vratio se u drugoj polovini 70-ih i sve do Titove smrti ostao osoba od najvećeg povjerenja. U državnoj hijerarhiji važna mjesta zauzimali su i drugi Miškovići – stariji brat Milan bio je ministar unutarnjih poslova SFRJ, a poginuo je 1978. u prometnoj nesreći vozeći se s Ivicom Račanom, koji je preživio poslije višednevne teške kome. Najstariji sin Zoran Mišković punih deset godina bio je na dužnosti generalnog sekretara vlade SFRJ, u vrijeme dok su savezni premijeri bili Milka Planinc, Branko Mikulić i Ante Marković. Danas je Zoran Mišković direktor INA-e u Mađarskoj. Čedo Prodanović je bio zet od poginulog Milana Miškovića.
Ovaj slijed smo prikazali kako bi javnost konačno povezala vladare Hrvatske. Propast Hrvatske ne počinje 1991. godine, već znatno ranije. Smrt Miškovića i preživljavnje Račana govori o bliskosti nekih vodećih ljudi naše politike i privrede, te jugoslavenskih prijevara i lopovluka. Jači lopovluk u Jugoslaviji počinje poslije 1966. godine. Prvi znak lopovluka je stvaranje LHB banke Frankfurt. Baš u to vrijeme i iznošenje novca van zemlje.
Prema našem tumačenju nekih događaja iz jugoslavenske prošlosti, baš smjena Rankovića je pokrenula stvaranje jake mreže oko Josipa Krajačića NJEGOVOG SUPARNIKA U TAJNIM SLUŽBAMA, koji postaje predvodnik jedne plejade tehnomenadžera Jugoslavije, a oni su svoj osobni probitak stavili na prvo mjesto i ugrabili sve što se ugrabiti može. Pipci njihovi i danas vladaju Hrvatskom. Aleksandar Ranković bio je vrlo moćan čovjek u Titovoj blizini i velika prijetnja jedne velike ekipe partizanskih generala, tzv. heroja koja je odlučila ‘buržujski živjeti’ i prodavati narodu priču o trulom kapitalizmu. 1958. godine završila je zadnja konfiskacija i nacionalizacija praktički otete imovine, koju su prisvojili mnogi Titovi generali. Ipak, najmoćniji je bio Josip Krajačić, zvani Stevo. On je jako volio lagodan život. I to su mu neki “drugovi” itekako zamjerili. Glas je došao do Josipa Broza. Broz je počeo shvaćati da Krajačić uživa na isti način kao i on, što mu nije bilo previše drago. Najviše je Krajačiću zamjerio dovoženje morske vode do bazena vile cisternama. To je posebno razbjesnilo Tita. Saznavši da je Tito bijesan na njega, Krajačić organizira postavljanje prislušnih mikrofona u Titovu spavaću sobu i za sve okrivljava Rankovića. Istragu provodi Mišković, koji je zajedno sa Krajačićem spakirao aferu Rankoviću, kako bi zaštitio sebe. Kada su prislušni mikrofoni pronađeni, Ivan Mišković upire prstom u Rankovića, a za te laži dobiva mjesto glavnog špijuna u Jugoslaviji na duži period. Krajačić se izvlači iz cijele situacije, a u javnost se pušta medijska laž kako su Kardelj i Bakarić učinili cijelu zavrzlamu zbog Rankovićevih pogleda na ustroj zemlje. Ranković i Krajačić su iz istog kruga državne administracije, tajnih službi i špijunaže, a Kardelj i Bakarić su ideolozi države, tako da je jasno tko je bio više zainteresiran za micanje Rankovića. Sam Kopinić, doušnik ruskih tajnih službi nakon 5 godina otkriva cijelu priču Titu i od tada su zavjerenici u nemilosti kod predsjednika.
Igra oko Rankovića umrežila je kriminal u Jugoslaviji koji mi trpimo do današnjih dana. MASPOK 1971 je prikrio 24 milijarde ukradenih iz zemlje od strane 189 privrednika. Danko Končar završava u Lepoglavi. Otac od Todorića završava u zatvoru. Hanžeković opravdava napade ne poneke menađere Jugoslavije u jednom intervju “kako su njih progonili jer su bili napredna snaga”, aludirajući na slučaj Đureković, iako se radilo o enormnoj krađi INA-e, u kojoj je sudjelovao i sin Mike Špiljka, danas bogati privrednik iz Švicarske. Đureković je ubijen kako ne bi svjedočio na sudu protiv te klike koja i danas ima pipke u našoj državi. Protjeran nije bio dovoljno “maknut” od svjedočenja. Račan je očito bio dio iste ekipe oko Miškovića. Danas jedino Lončar i Mišković su dio vrhuške toga vremena. Ne zaboravimo da je Lončar i dio “rimskog kluba” što potvrđuje i vanjsku moć.
Ako povežemo sav kriminal u pretvorbi i privatizaciji, te označavanje Kutlea glavnim krivcem jasan je uvijek isti rukopis krajačaićeve ekipe. Danas odvjetnik Nobilo ima više od Kutlea. 89 milijuna manjka nalazi Ante Marković u Jugoslaviji, krađu privrednika i bankara, a oni izmišljaju bankara nacionalistu Miloševića da bi skrenuli pažnju, baš kao i 1971, kada MASPOK bude korišten za enormnu pljačku. Tako i slučaj Kutle je pokriće za pljačku iza Kutleovim leđa. Kutle je pedro da se ne otkrije pljačka banaka, privrede, INA-e iza njegovih leđa. https://www.youtube.com/watch?v=JHmLv5QoYCY
Sanader je igra kojom se htjelo zaustaviti istragu protiv Zagrebačke banke, koju baš pokreče Sanader. Komunistički bankari i prije su znali za Sanaderove grijehe, ali oni se koriste kada počinje čačkati po Zagrebačkoj banci. Slučaj Zagorac ima isto poglavlje, Zagrebačku banku i INA-e. Cijenu je platila odvjetnikova kćer. Na CD-ima Zagorac je imao cijelu mrežu o kojoj ovi “zviždači” šute . Hajkom na Tuđmana želi se prikriti lice jugoslavenskih lopova.
HOP portal
