SRBIN POVRATNIK UMIRE U SVINJCU DOK PUPOVAC UŽIVA U SVOJOJ VILI ISPOD SLJEMENA

0
2574

Dugo godina  Milorad Pupovac se predstavlja kao zaštitnik Srba. Za  vrijeme borbe za srpstvo  i srpske interese uspio je osobno dosta toga steći, popraviti svoj proračun Srpskog narodnog vijeća u znatno većem iznosu, a na kraju i asfalt do svoje kuće u podljemenskoj zoni opravdao je neophodnim potrebama. Hrvatska je postala mjesto neophodnih potreba Milorada Pupovca. I nikada nije zadovoljan.

Koliko je pomagao pojedine Srbe najbolje je pokazao na primjeru Milića Savića, povratnika u općini Vojnić. Savić je čekao obnovu svoje kuće od svega 35m2 i molio Milorada Pupovca da mu pomogne u svom slučaju, ali od Milorada Pupovca nikada nije dobio nikakav odgovor. Savić je pet godina živio u svinjcu, koji  postaje dnevni boravak i spavaona, čekajući obnovu kuće. Načelnik općine Vojnić i Milorad Pupovac nisu previše marili što se Savić smrzava u svinjcu. Obnovu kuće možda nikada ne bi dobio da se nije angažirala karlovačka televizija, koja je vrlo jasno zaprijetila pupovčevim pulenima da neće prestati emitirati emisije o Saviću dok njegova razuzdana klika zajedno sa lokalnim  moćnicima ne učini nešto za Savića i obnovu njegove kuće. Nakon ove prijetnje nezainteresirana politička ekipa Srba iz SDSS-a ipak se urazumila i kuća spomenutom Saviću zgotovljena je u mjesec dana. Ali Milića Savić nije dočekao izgradnju kućice od 35m2. Umro je u svinjcu dok je Pupovac uživao u podsljemenskoj zoni u svojoj raskošnoj vili.

Nije to jedina priča o potpunoj nebrizi za srpske žitelje. Poznato je da se nešto gadno zakompliciralo i oko stoke  za povratnike Srbe na područje Like. Svjetska banka i naša država osigurali su 120 goveda za uzgoj i proširenje stočnog fonda na području Srba, Gračaca, Udbine i cijele okolice. SDSS-ov kadar preuzeo je brigu za stoku ne osiguravajući pravilan smještaj stoke. Tako je stoka lutala  po tome kraju, jer nisu osigurane adekvatne nastambe, premiještana je iz područja na područje, a hladnoću je stoka pokušala nekako smanjiti grijući se međusobno. Zbog neadekvatnih uvjeta jedan dio stoke je uginuo, a jedan netragom nestao. Od dobre ideje za povratnike sami povratnici nisu imali ništa, a država samo enormna zaduženja. I danas je taj problem stoke nerazijašnjen kao i utrošena sredstva za stočni fond.  Sama stoka je u jednom trenutku lutajući po Lici, zalutala i u minsko polje.

U četiri godine stočni fond se trebao povećati tri puta, do danas se ne zna je li se stočni fond povećao, kome je rasprodan i kakve koristi od svega ima povratnička zajednica.

Stanimirović ništa gore ne živi od Pupovca. Prema saznanjima od lokalnih Srba u Vukovaru, doznalo se  svašta. Kuća koja se vodila na sina razmjenjena je sa srpskom diplomacijom za stan od 200 m2 u Novom Beogradu, na način da je Stanimirovićev sin dobio stan, a Srbija konzulat u Vukovaru. Ipak, nije on samo srpsku stranu iskoristio.

Terensko vozilo Rover kupljeno za vlastite potrebe, prodao je ispod cijene stranci SDSS i nastavio se u njemu voziti kao stranački čelnik. Automobil je na kraju slupan, a Stanimirović  kupuje Volvo za svoje potrebe, koji  ponovo vrlo ubrzo prodaje ispod cijene stanci SDSS. I naravno, nastavlja se voziti u njemu. Stanimirović otkupljuje stan nad kojim ima stanarsko pravo, iako drugi njegovi zemljaci muke muče da stanove otkupe zbog komplicirane procedure.

Ipak najzanimljiviji dio poslovanja vezan je za političko djelovanje ove dvojice čelnika SDSS-a , konkretno za srpska društva i samu stranku. Domogli smo se  prihoda Srpskog narodnog vijeća te smo analizirali same brojke vezane za rashode i prihode 2006 i 2009 godine. Iz državnog proračuna SNV-e je dobilo 2,5 milijuna kuna 2006. godine , od lista „Novosti“ prihodovalo je SNV-e  svega  9000 kuna, ali zato Pupovčeva družina plaća autorske honorare oko 765.000 kuna godišnje. Iako „Novosti“ ne nose nikavu zaradu isplaćuju se te godine ogromni honorari.  Za plaće SNV izdvaja brutto oko 615.000 kuna, samo tiskanje i distribucija „Novosti „ košta 750.000 kuna, pa to saberite za dobit od 9.000 kuna i sve više je jasno kako taj nesklad mora biti vezan sa nekom nezakonitom anomalijom.

pupi izvješće
ZABARANJENO SKIDANJE DOKUMENTA SA PORTALA

Naš izvor nas upozorava i na norvešku donaciju te godine od 1,5 milijun kuna koja je po njemu čudnim putevima zagubljena. Ako usporedimo poslovanje SNV-a 2009. godine vidjet  ćemo rast prometa i do tri puta veći. Ako znamo da je to bila itekako krizna godina, tada je sumnja u proizvodnju uhljeba i neopravdani rast sredstva prema rezutatima rada SNV-a još jači.

2006 godine SNV-e raspolagalo je sa budžetom od 4 milijuna i 132 tisuće kuna, da bi 2009. godine SNV-e dobivalo 11.154.000 kuna. Znači budžet se povećao gotovo 3 puta.  Ako zbrojim uplatu od ministarstva financija i savjeta za nacionalne manjine 2009. godine,  Pupovčevi puleni su dobili gotovo 8 milijuna kuna. List „Novosti“ zaradio je manje nego 2006. godine, svega 6.800 kuna. Iz toga je razvidan pad i jasna nekvaliteta, iako je list dugo na tržištu i nema potrebe ulagati enormna sredstva u njegovo reklamiranje. Teško se može i povjerovati da su brojke vezane za taj list stvarne. Sami troškovi tiska povećali su se za 259.000 kuna, tako da 2009. godine iznose vrtoglavih 1.100.000 kuna. Znači, po računici Milorada Pupovca; kada su manji učinci, povećavaju se rashodi za gotovo 35%. Nagrada za manji učinak je veće izdvajanje za plaće, jer se svake godine povećava broj zaposlenih, tako 2009, godine SNV izdvaja za plaće oko 2,2 ,milijuna kuna, a za autorske honorare 2,6 milijuna kuna.  2006. godine obje stavke ne prelaze 1,3 milijun kuna, dok tri godine kasnije SNV za te dvije stavke troši gotovo 5 milijuna kuna.

Hrvatski državni proračun to plaća da bi nas Pupovac prijavljivao europskim institucijama, a Srbi mogu reći da se pod njegovim vodstvom smanjio broj Srba na 186.000 u Hrvatskoj.  Sam Savić od 1.4. 2005, pa sve do 2010 godine živio je u svinjcu, da bi se ovoliki novac tršio na hrpu uhljeba.

Ipak jedna stavka je najviše sumnjiva ako usporedimo 2006. godinu i 2009. godinu. Kada saberemo rashode i prihode 2006. godine, Pupovčevo SNV ima dobiti od oko 1.300.000 kuna, dok 2009. godine uz ogroman budžet dobit je svega 2.000 kuna. Tko se imalo razumije u knjigovodstvo odmah će posumnjati u sve navedene podatke. Pridodamo li učinak kroz sve godine i rast nezadovoljstva djelovanjem SNV-a, sve je kristalno jasno. Pupovac je zreo za jednu ozbiljnu kontrolu i očito bi trebao proći istu istragu kao i sam Mamić.

SNV je 2005. godine zapošljavao svega 4 radnika, što se povećalo za 5 radnika godinu kasnije, naš izvor govori da se broj od tada povećao za gotovo pedesetak suradnika i djelatnika SNV-a.

Novac koji je ustanovljen kao višak SNV-a 2006. godine u visini od 1.300.000 kuna većinom je preusmjeren na Kosovo i Metohiju, pa tako ispada da naša proračunska sredstva se ne koriste za Srbe u našoj zemlji, već se ogroman novac šalje na Kosovo kosovskim Srbima. Nije čudo da Savić umire u svinjcu kao potpuno nevažan, kada novac namijenjen Srbima u Hrvatskoj se šalje na Kosovo. Ispada kako se Pupovac opredijelio za političku borbu na Kosovu, umjesto brige za Srbe naše zemlje.

Godinama slušamo o ugroženosti Srba. Čini se da su Srbi „povjerovali“ u tu priču. Ipak priča je iz brojki znatno drugačija. Srbi su ugroženi od Srba. Dok Milorad Pupovac savršeno živi u svojoj vili ispod Sljemena, znatan broj Srba u Hrvatskoj živi baš kao i Hrvati, kopajući po kontejnerima. Što je to veliko za njih napravio Milorad Pupovac?

Sebi  je stvorio ugodan život, za taj  život njih je nahranio mržnjom prema Hrvatima. U konačnici njihova mržnja je viđena 1995. godine kako završava, u totalnom rasulu. Jer kako siješ, tako i žanješ. Ima još jedan dio zaluđenih glava koje misle da će ovdje biti Velika Srbija. Takva zaluđenost nema osnova u usporedbi  života u Hrvatskoj kada su bili u SAO Krajini i danas. Neka usporede velikosrpski jastrebi  i Dodikovu RS koja grca u dugovima sa Hrvatskom danas i jasna je distinkcija od prijevare velikosrpstvom.

Očito je razvidno da velikosrpstvo jako dobro živi od naše države, samo zahvljujući našoj gluposti i političkim trgovinama. Kada bi država bila normalna, ove cifre imale bi realitet na ciframa sredstava iz 2006 godine, a preusmjeren novac spasio bi mnoga gladna dječja usta u školama, koja ponekad kolabiraju od gladi po školama, a možda bi zagrebački gradski oci spriječili sramotu da im se beskućnici voze po noćnim tramvajima i time šalju posebnu poruku brige države prema njima pred turistima i građanima grada.

Jedan dio građana se grije po autobusima i tramvajima u hladnim noćima, a srpski povratnik umire u svinjcu dok Pupovac mirno broji kunice i proziva vlast da nije dovoljno demokratična prema Srbima.

Igor Drenjančević- izvor Hrvatski tjednik

HOP portal