Seks, laži i video trake mafije sportskih novinara Beograda

0
6782
Sustavna i huškačka kampanja i prava hajka beogradskih sportskih novinara protiv grada Splita, naroda Hrvata i države Hrvatske nakon incidenta uoči vaterpolskog sraza Mornara i Crvene zvezde u bazenu u Poljudu, samo je u duhu tradicije organizirane velikosrpske bagre sportskih novinara Beograda. Oni su politički i ideološki i dušom i srcem ili pristaše ili članovi zločinačkih, banditskih i razbojničkih stranaka SNS, SRS, SPS i slične odvratne i ogavne političke ološi i žgadije, te ne čudi što kao i njihove političke gazde iz Srbije više od četvrt stoljeća vrše bjesomučnu političku harangu protiv svega hrvatskog i katoličkog. Sukladno je njihovom načelu životne izreke “laži, maži i potkaži,” poštivati sveto trojstvo bizantizma. Stoga je i jučerašnji događaj u Splitu nastavak priče iz Kranja 2003. kad je sportski komentator politički provokator Aleksandar Stojanović s tri uzdignute fige i izazivačkim pogledom prepunim mržnje što mu je sijevala iz zakrvavljenih očiju, skočio sve s mobitelom u bazen da proslavi pobjedu vaterpolista Srbije i Crne Gore nad Hrvatskom u finalu EP za vaterpoliste u Kranju. Nakon što je tim potezom izazvao hrvatske navijače, doletjela je limenka pive iz publike i pogodila ga ispod oka, pravo u glavu. Na njegovu akciju, uslijedila je reakcija hrvatske publike u Kranju. Što je tražio srpski novinarski provokator Aleksandar Stojanović, to je i dobio i to je i zaslužio. Onda je glumio i izigravao nevinu i nedužnu žrtvu uz zdušnu potporu svih njegovih kolega sportskih novinara iz Beograda i Srbije, a svu krivnju su svalili na hrvatske navijače, prešutjevši da je Stojanović namjerno, smišljeno, podlo, podmuklo i pokvareno izazvao incident. Jedino nije planirao i očekivao da će na takvo bahato, drsko i bezobrazno ponašanje dobiti brz i pravi odgovor.
Nešto kasnije, 2006. za vrijeme rukometnog dvoboja Zagreb – Partizan u Ledenoj dvorani u Zagrebu, Srbi su obznanili kako je petero ljudi iz srpske sportske delegacije, među njima i dvoje sportskih novinara fizički napadnuto i ozlijeđeno. Navodno je po pisanju maštovitih baruna Minhauzena iz srpskih medija Ljubiša Petrović iz TV Studio B pogođen upaljačem iz publike u glavu, te je nosio povez preko glave po povratku u Beograd, a novinarka privatne televizije Bogoljuba Karića, te 2006. vrlo mlada novinarska početnica s BKTV Milica Babić je tobože zaradila ozljedu skočnog zgloba nakon nasrtaja domaćih navijača, te joj je noga stavljena u gips i tako se i slikala pred beogradskim medijima po dolasku u zračnu luku u Surčinu poslije susreta Zagreb – Partizan. Kakav je bio epilog slučaja navodnih povreda Ljubiše Petrovića i Milice Babić? Kad su odradili svoje prljave poslove političke provokacije, netom su skinuli lažne zavoje oko glave i koljena i hvalili se po Beogradu kako su uspjeli ocrniti, oblatiti i opanjkati Hrvatsku i Hrvate i ispuniti zadatke svojih političkih nalogodavaca iz Beograda. Milica Babić nije imala više potrebe nositi gips preko ionako zdrave noge, a Ljubiša Petrović, mučki, prevejani i prefrigani Šešeljev radikalski provokator, hvalio se po Beogradu, kako se sve te radnje lako i jednostavno izvode kad je netko poput njega, član Šešeljeve SRS stranke, te onda može raditi nekažnjeno što god hoće, kako doma, tako i vani. Naravno, ne treba naglašavati kako je Ljubiša Petrović uz osmijeh razvučene harmonike, kao sa sabora trubača u srbijanskog Guči, po Beogradu hvalisavo baljezgao kako je uspio nasanjkati i nasamariti sve one koji su naivno povjerovali da je zbilja teško povrijeđen i da je bio tobože životno ugrožen. Ali, što drugo i očekivati od tog prljavog, znojavog i vječito neokupanoga, masnobradog i čovjekolikog majmuna, nego da radi svinjarije.
Ne bi bilo zgorega hrvatskom DORHU sastaviti cijeli popis takvih srbijanskih novinarskih spodoba i protuha i ograničiti im ili čak i zabraniti ulaz u Hrvatsku. Oni po naputku političkog šljama iz Srbije planski i organizirano unose zlu krv i namjerno svojim lažima, prijevarama i podvalama dolijevaju ulje na vatru i tako još uvijek uzavrelih političkih strasti, za koje je odgovorna isključivo Srbija. Oni takvim postupcima i ponašanjem nastupaju uvijek kao kuriri, glasonoše ili kao golubovi pismonoše svih velikosrpskih vlasti. I ovakvim izazovima žele poslati i dublje i mnogo opasnije i opakije političke poruke Hrvatskoj i Hrvatima, a sve u službi političke kampanje i ocrnjivanja i blaćenja Hrvatske i Hrvata u očima civiliziranog svijeta. Takvim srbijanskim nitkovima i novinarima u službi provedbe velikosrpske histerije, Hrvatska napokon mora stati na put i to svim zakonskim sredstvima koja joj stoje na raspolaganju.
Dragan Ilić
HOP