Turci i Srbi združenim zločinačkim pothvatom katoličke crkve i samostane Banjolučke biskupije nasilno pretvarali u islamske i pravoslavne bogomolje

0
2556
Turci su katoličke crkve pretvorili u džamije u Cazinu, Bihaću, Jezerskom. Mutniku, Jajcu i drugdje.
SPC je franjevački samostan na Grebenu pretvorila u pravoslavnu crkvu u Krupi na Vrbasu, otimala je samostane i od dominikanaca i benediktinaca a 1396. izravno im je u krađi pomogao poturčenjak Hasan paša Predojević ukravši katolički samostan u Konobi ( Rmanju ).
Muslimanski znanstvenik Hašim Šerić svojim pisanjem potvrdio je i priznao zajednički turski i srpski zločin kulturocida nad Rimokatoličkom crkvom u Banjolučkoj biskupiji.
Najveći dio područja Banjolučke biskupije pripadao je Zagrebačkoj biskupiji koja je obuhvaćala veći dio sjeverozapadne Bosne. Ona s protezala na istoku od Bosanskoga Kobaša, rijekom Ukrinom istočno od Prnjavora na jug, te obuhvaćajući i kotorvaroško područje, izlazila na rijeku Vrbas sjeverno od Jajca i dalje na rijeku Sanu blizu Ključa, a odatle prema sjeverozapadu na rijeku Unu, graničeći s Kninskom biskupijom sve do Pećigrada, a zatim sjeverno od Bihaća dolazila na granicu s Krbavskom biskupijom. Dragocjen izvor o tome ostavio je gorički arhiđakon Ivan u popisu župa i crkava Zagrebačke biskupije iz 1334. godine. Na području današnje Banjolučke biskupije koje je tada pripadalo Zagrebačkoj biskupiji, bilo je ukupno 48 crkava i župa, od kojih je većina postojala i 1501. godine. Od toga je bilo 13 crkava u dubičkom distriktu, 22 crkve u sanskom distriktu i 13 crkava u vrbaskom distriktu.
Osobito brojne bile su crkve u okolici Bosanske Dubice, Bosanskog Novog, te između Prijedora i Sanskog Mosta. U prijedorskoj okolici bile su crkve u Puharskoj, Hrvaćanima, Vilusima, Blagaju, Japri, Starom Majdanu, Oštroj Luci, Ljubiji, Kozarcu, gdje je bilo sjedište sanske župe, a pronađeni su i brojni ostaci drugih srednjovjekovnih crkava. Bosanska Dubica se kao župa Kraljevine Hrvatske spominje 1200. godine. O bujnom vjerskom životu tamošnjih hrvatskih katolika govori i podatak da su tu bili samostani četiriju redova: dominikanskoga, pavlinskoga, templarskoga, a kad je on ukinut, ivanovačkoga reda. Na području današnje općine Bosanske Dubice bilo je nekoć osam katoličkih župa. Izvrstan znalac dubičke povijesti Hašim Šerić napisao je: ” Ni jedno mjesto u Bosni i Hercegovini nije imalo u srednjem vijeku toliko katoličkih crkava i samostana kao današnja Bosanska Dubica i njezina okolica.
U Bosanskoj Gradiški i okolici spominju se župe i crkve u samome mjestu, zatim u Prosari, Orubici, u Gornjim Podrgradcima, Osiku i Livču polju, Turjaku… Na području današnjeg grada Banje Luke bile su već u 14. stoljeću tri crkve sv. Mihovila na Laušu, sv, Elizabete “Na trgu” i sv. Martina u Gornjem Šeheru. Na području današnje gradske župe Pohoda BDM u Banjoj Luci bili su od 14. do 16. stoljeća također i franjevački smaostani Zvečaj i Greben na Vrbasu južno od Banje Luke. U kotorvaroškom kraju zna se za postojanje barem četiriju crkvi. I u Velikoj Kladuši i okolici bile su vrlo gusto izgrađene katoličke crkve, njih više od dvadeset i nekoliko samostana. Osim u samoj Kladuši, bile su crkve i u Pećigradu, Bužimu, Hresnom, Gaju u Maloj Kladuši, Kreščici, Čagliću, Čavi i mnoge druge.
Na području Zagrebačke biskupije u Bosanskoj krajini bilo je pet franjevačkih samostana: Podnovi, Lijevače, Kamengrad, Zvečaj i Greben ( Grebenska kustodija ), zatim tri ivanovačka: Dubica, Moštanica, gdje je danas manastir pravoslavnih monahinja, te Hresno, onda dva templarska samostana u Dubici i Hresnom, te po jedan pavlinski i dominikanski. Danas je to pravoslavni manastir, a na temeljima grebenskog franjevačkog samostana i crkve danas je pravoslavna crkva u mjestu Krupi na Vrbasu. Još se uvijek ne zna gdje se nalazio dio župa iz popisa arhiđakona Ivana spomenute 1334. godine. Najteže je pronaći točne lokacije upravo u ovim od Zagreba najudaljenijim krajevima, koje su Turci vrlo rano osvojili, osobito u prnjavorskom kraju, u kojem se turskim osvajanjem stanovništvo potpuno izmijenilo, a katolika je gotovo posve nestalo, kao na primjer u velikoj župi Lišnja. Utemeljeno se drži da je na ovim prostorima bilo još katoličkih župa, crkava i samostana, ako na primjer Rastik, Biskupac, Jezdenice, Zvethala, Glaž… kojima se još ne zna točan položaj.
I u zapadnom dijelu Bosanske krajine koji je pripadao Kninskoj biskupiji, Bihać i njegova šira okolica, bilo je prije dolaska Turaka puno župa, crkava i samostana. Čak za pedesetak crkava povjesničari navode sigurne podatke. Franjevačkih je samostana u tom dijelu bilo sedam: Bihać, Bijela Stijena, Bosanska Krupa, Obrovac, Otok na Uni, Ostrovica, Blacs pokraj Bilaja. Poznati crkveni povjesničar profesor doktor Krunoslav Draganović navodi da je samo na području današnje bihaćke župe bilo prije turske okupacije 25 župa Zagrebačke, Kninske i Krbavske biskupije, te pet samostana. U samom Bihaću postojao je uz franjevački, još i dominikanski samostan.
U široj bihaćkoj okolici u gradu Ostrošcu, bile su do pada grada pod Turke 1577. godine tri crkve. Po dvije crkve bile su u mjestima Zaločju, Krnjeuši i Cazinu. Cazin je više od pola stoljeća bio i sjedište kninskog biskupa od pada Knina pod Turke 1522. do pada Cazina 1576. godine. U Cazinu su Turci župnu crkvu pretvorili u džamiju, a isto su učinili u Bihaću, Jezerskom, Mutniku i još nekim mjestima. U Konobi ( Rmanj ) spominje se 1396. godine katolički samostan, vjerojatno benediktinski, koji je kasnije Hasan paša Predojević predao pravoslavnim kaluđerima. Kao pravoslavni, on se spominje tek u prvim desetljećima 17. stoljeća. Do tada se vodio kao izvorni katolički samostan.
Uzak pojas sjeverozapadnog dijela Bosanske krajine pripadao je Krbavskoj, odnosno Modruškoj biskupiji. Od 13. do 16. stoljeća spominju se crkve te biskupije u Šturliću, Tržačkom gradu, Kerkezovcu, Buniću i Toplici. Razmjerno malen dio današnje Banjolučke biskupije pripadao je Bosanskoj biskupiji od Jajca do iza Ključa, te kotorvaroške Vrhovine. Splitskoj nadbiskupiji pripadao je južni dio Banjolučke biskupije Livno i Glamoč. U Bistričkom gradu kod Livna još 1400. godine postoji kaptol kao “locus credibilis”, “vjerodostojno mjesto za pohranu vrijednih dokumenata.”
Dragan Ilić
HOP